Nogometaši Osijeka nastavili su turneju s gostovanjima na prvoligaškim terenima u HNL-u. Nakon Zaprešića i Splita, pobijedili su i "fenjeraša" Rudeša u Kranjčevićevoj, i tako već u listopadu došli do treće gostujuće pobjede u sezoni, koliko su ih lani imali u svih 18 nastupa izvan Gradskog vrta.

Konačni rezultat je vrlo uvjerljiv, ali nije subotnjeg sunčanog poslijepodneva u Zagrebu za Osječane išlo baš sve tako glatko kako bi sugerirao rezultat. Kod bijelo-plavih nikada nije sve jednostavno, i na to smo već naviknuti. Neshvatljivo su konfuzno i kilavo otvorili utakmicu čime su omogućili daleko slabijem suparniku dolazak u ranu rezultatsku prednost koja je unijela određeni nemir u njihove redove. Time su opet natezali i razvlačili živce svojim navijačima da bi u nastavku susreta napokon pokazali snagu i kvalitetu te su jednostavno pregazili Rudeš kao "plitak potok".


No, u početku utakmice trener Zoran Zekić doslovce je "čupao kosu". S obzirom na skroman auditorij na tribinama Kranjčevićeve u nekoliko navrata mogle su se čuti njegove riječi upućene momčadi: "Ljudi, daj se probudite". U tim početnim minutama Osijekovi igrači izgledali su poput zombija.
- Nemam riječi kojima bih mogao objasniti naš ulaz u utakmicu. Nonšalancija, neozbiljnost, pa čak, usudim se reći, kao da smo imali strah od nove pobjede. Bili smo toliko konfuzni da je bilo samo pitanje trenutka kada ćemo primiti pogodak, što se na kraju i dogodilo. Ne želim nikoga podcjenjivati, ali imali smo sreće što je na drugoj strani bio Rudeš, pa smo se uspjeli izvući iz toga. Sumnjam kako bi nam to uspjelo s nekim jačim suparnikom – rekao je Zoran Zekić, trener nogometaša Osijeka.
Ipak, ta "zombi-faza" nije dugo trajala. Nakon vodstva domaćina bijelo-plavi uzeli su utakmicu pod svoje, ali trebalo je proći dosta vremena dok nisu počeli stvari postavljati na svoje mjesto. Dogodilo se na početku drugog poluvremena kada im je za rezultatski preokret trebalo samo šest minuta. U razdoblju od 53. do 59. minute Rudeš je živio pod čistom kanonadom. Osijek je zabio tri pogotka i imao još dva čista "zicera" u tom kratkom razdoblju. Očito je bilo kako je na teren izišla posve druga momčad. Što je Zekić rekao igračima na poluvremenu?
- Jel‘ baš želiš znati što sam im rekao? - protupitanjem je odgovorio Zekić, a onda nastavio:
- Nije bilo nervoze. Dugo sam već s njima i znam koji je najbolji način kako ih razmrdati i probuditi. Imali smo problem psihološke prirode i trebalo ih je samo smiriti i ukazati na neke sitnice. Tražio sam brži protok i kvalitetnija kretanja bez lopte. Na kraju su dečki pokazali određeni karakter, i što je još važnije, kvalitet. U prvom poluvremenu bili smo pomalo nervozni zbog rano primljenog pogotka, ali i zbog činjenice da smo naglašeni favoriti - objasnio je trener bijelo-plavih.
Naravno, itekako je pomoglo to što je Osijek već nakon osam minuta nastavka uspio izjednačiti. Nakon Škorićevog pogotka po govoru tijela igrača dalo se naslutiti kako će se Rudeš loše provesti u nastavku susreta. Vidljiva je bila odlučnost. Ključnu rolu u tom preokretu odigrao je Petar Bočkaj koji ovaj put nije slao projektile koji su izravno pogađali suparnička vrata jer za to nije dobio priliku, ali je zato bio asistent kod prva dva pogotka, a i kasnije je bio jedan od pokretača svih opasnih akcija, pa i one najljepše kod četvrtog pogotka koja je odigrana filigranskom preciznošću.

Tijekom poluvremena kroz glavu nam je prostrujala misao "pa neće valjda Osijek opet zapeti kada mu se nudi prilika za velike stvari". I ovaj put nisu zapeli. Uspjeli su u tom drugom dijelu susreta Osječani sve ispraviti i na kraju ostaviti jasan dojam o svojoj snazi. Sve što im treba za to jest čista glava, a možda i zrno sreće. Zekić je to možda i najbolje opisao.
- Ne sjećam se kada smo mi zabili pogodak iz prve prilike koja nam se ukaže na utakmici, a naši suparnici često nam zabijaju baš na taj način. Mislim kako smo mi momčad koja stvara najviše prilika u HNL-u, ali svaki pogodak doslovce moramo izrežirati od početka do kraja. Ne zabijamo one takozvane lake pogotke koji dolaze iz kako to volimo reći "ni iz čega", ili nakon neke velike suparničke pogreške. Zato ostane dojam kako se mučimo u realizaciji.
Taj dojam zapravo izlazi baš iz velikog broja stvorenih prilika tijekom utakmice od kojih mnoge ostanu neiskorištene. I protiv Rudeša je bilo tako. Sam Marić je zapucao tri zicera, Boban je pogodio vratnicu, pa prilike Kamenara, Škorića, Pervana. Jasno je na što Zekić aludira. Doći će tvrđe utakmice u kojima se prilike za pogodak zbog kvalitete suparnika neće redati kao na tekućoj traci. Tada će možda trebati taj pogodak iz neizrađenih situacija. Međutim, ti brojni problemi koje Osijek stvara suparniku jasan su pokazatelj kvalitete igre koju je Zekić napravio. Čak i kad rezultatski stvari nisu išle kako treba, nismo imali dojam kako su bijelo-plavi izgubili glavu. Pritiskali su, nisu odustajali, i Rudeš se u jednom trenutku baš morao slomiti pod tim naletima, a kada se dogodilo, onda je bilo samo pitanje koliko će golova Osijek zabiti do kraja susreta. I ne treba pri tome zaboraviti koliko je igrača nedostajalo Zekiću u toj utakmici. Svaka momčad u HNL-u itekako bi osjetila izostanak šestorice nogometaša koji su više ili manje standardni. No, Zekić je došao do granice na kojoj je njegova momčad sposobna kvalitetno amortizirati te izostanke. I to je definitivno najbolja vijest. I još uz sve to malo po malo se na sceni etabliraju i mlađe snage.
- Moram biti zadovoljan kako se nosimo sa svim promjenama koje smo ovog ljeta doživjeli u igračkom kadru te s ozljedama i suspenzijama koje nas pogađaju. Eto, sad u Puli nećemo imati kapetana Škorića, ali mladi igrači koje ubacjemo u vatru opravdavaju povjerenje - zadovoljno je zaključio trener nogometaša Osijeka.