Prijateljskom, gotovo intimnom atmosferom, u krugu odabranih ljudi ocijenio je mladi novosadski grafički dizajner i fotograf Filip Bojović promociju svoje fotoknjige Osijek Snapshots koja je predstavljena u osječkom cafe-baru Peppermint, a rezultat je prošlogodišnjeg rezidencijalnog programa, prvog iza kojega stoji MMML Studio. Prva je to knjiga koju objavljuje Udruga UKRO u sklopu projekta MMML Studio, a uz promociju je predstavljen i dio fotografija Filipa Bojovića.

Bliskiji odnos s posjetiteljima pojačala je i činjenica da nije bilo mikrofona, kaže kroz smiješak zadovoljni autor Bojović, koji je Osječanima njihov grad predstavio iz možda nikad viđenih ili bar slabo poznatih aspekata, zahvaljujući četverodnevnom gledanju grada kroz objektiv analognog fotoaparata (i digitalno mobitela) i ukupno ispucana tri filma po 36 fotografija.
Svega toga ne bi bilo da Mario Matoković Filipu Bojoviću, s kojim se poznaje od prije, nije ponudio boravak u svom obiteljskom domu i višednevni rad u njegovu privatnom studiju, ali i svu ostalu potrebnu tehničku i umjetničku podršku.
Upravo to što su već surađivali i što se poznaju olakšalo je to probijanje leda obojici, priznaje Filip, napominjući kako je dobro i što je prijašnja suradnja bila jamstvo i jednom i drugom da će projekt biti uspješan i na obostrano zadovoljstvo.
Ponudu je Marijevu Filip rado prihvatio. Premda se čini da nešto slično i Mario objavljuje na svom facebook-profilu u galeriji Odgajanje pogleda, kaže da nije utjecao ni na njegov izbor teme, a još manje koncepta, koji, kaže Bojović, zapravo nije ni imao prije dolaska.
U Osijeku je prije toga bio u nekoliko navrata, no nije to bilo dovoljno da bi mogao reći da poznaje grad. Stoga je ono što je uhvatio objektiv njegova fotoaparata pomalo iznenadilo i njega samog.
- Ono što bih posebice istaknuo za to razdoblje mog boravka u Osijeku je da sam se osjećao vrlo ugodno, čemu je pridonijela činjenica da ja u ovom gradu imam prijatelje i znance. Nisam se osjećao kao potpuni stranac. Lokalni su me ljudi vodili na mjesta koja vjerojatno sam nikada ne bih otkrio ni uočio kao turist.
- Dok sam fotografirao Osijek, osjećao sam se kao da je to svojevrsni nastavak fotografiranja Novog Sada! S te mi je strane sve bilo jako poznato, no kao da zapravo hodam nekim posve meni nepoznatim dijelovima Novoga Sada. Uspoređivao sam sličnosti i razlike dvaju gradova - otkriva Filip.
Nakon svega, danas kažu i Mario i Filip, nisu imali namjeru priču završiti i zaokružiti fotoknjigom, nego tek izložbom fotografija. Ipak, kako je Filip primarno grafički dizajner i voli, priznaje, da iza njegova rada ostane opipljiv, materijalni trag, kao što iza arhiteka ostaje građevina, odvažili su se na uobličavanje i tiskanje fotoknjige.
- Obožavam knjige jer ih i radim kao dizajner. Specijalnost su mi knjige, katalozi, razne publikacije, a i moj kolektiv A3 format bavi se izdavaštvom. Možda je to i stvar moga ega - priznaje uz osmijeh Filip, koji je jako zadovoljan ne samo osječkom promocijom nego i kako knjiga u konačnici izgleda. Nakon Osijeka, sigurno je da će ju predstaviti i Filipovim sugrađanima. Oduševilo ga je i što su se osječki sponzori javili, željni podržati njihovu ideju, kao i novosadska tiskara, koji su ih - svi zajedno - uistinu dugo i strpljivo čekali.
- Na koncu je to dugo čekanje samo pridonijelo kvaliteti izdanja, sve su se boje dobro osušile, što se sve vidi u knjizi - pojašnjava Filip, koji je Mariju već predložio neke mlade novosadske umjetnike, pa čak i studente, za neke od budućih rezidencija.
Podsjetimo, ovih je dana u MMML Studiju boravio umjetnik Mario Kolarić. Za njega Filip Bojović kaže da je pun pogodak jer je riječ o sjajnom autoru, a ima i izravne veze s Osijekom, jer je tu rođen, no posljednjih godina djeluje u Beogradu.
Privatni rezidencijalni programi kod nas nisu baš uobičajeni, Mario Matoković jedan je od rijetkih koji se na to odvažio, a slično je i u Srbiji. I tamo se, doznajemo od Filipa, takve prilike mogu nabrojiti na prste jedne ruke, nisu obznanjivane baš zato što su osobne inicijative pojedinaca.
- Medijski to baš nije popraćeno i za to ne zna širok krug ljudi, no do onih koji trebaju informacija ipak dođe, ma koliko ti umjetnički krugovi bili zatvoreni - zaključuje Filip Bojović, zadovoljan kako je njegova osječka priča zaokružena.