Objavljeno 20. listopada, 2018.
Taština je jako zarazna bolest i nema cjepiva protiv nje. I Isusovi su učenici bili tašti i razmišljali su o tome tko bi među njima bio najveći. Zato ih Isus pokušava spustiti na zemlju riječima: "Znadete da oni koji se smatraju vladarima gospoduju svojim narodima i velikaši njihovi drže ih pod vlašću. Nije tako među vama!" Kao prvo, Isus govori o onima koji sebe smatraju vladarima, što znači da oni to zapravo nisu. Zato Isus veli da velikaši drže narode pod vlašću, dakle, silom. Nije to primjereno Božjem kraljevstvu, ne bi to trebalo biti primjereno ni jednom čovjeku.
Vladati nad drugima? Značilo bi to nametati nekome ono što se protivi njegovim željama. Znači postaviti se iznad nekoga, znači biti mu gospodar, slično kao što gospodari domaćim životinjama. Je li to naravno? Zar je Bog stvorio ljude da bi se nadmetali jedni s drugima? Znamo što onda slijedi: nasilje (prikriveno ili izravno) sve do ratova. A čovjek čovjekom ne bi smio vladati. Nije nas Bog takvima htio. On nas je stvorio na svoju sliku. A Bog je dobrostiv, Bog je ljubav. On nas je stvorio da u ljubavi služimo jedni drugima. Zar je služba iz ljubavi robovanje? Nipošto! Pitajte mladu majku osjeća li se ona ropkinjom svoga dojenčeta? Pitajte zaljubljene parove osjećaju li se oni poniženim robovima dok jedno drugome čine na stotine sitnih usluga? Robuje li liječnik pacijentima, učitelj učenicima, vozač putnicima? Tamo gdje je ljubav, nema straha, nema robovanja. Pavao je tako s ponosom pisao da je sluga, doslovno "rob" Isusa Krista. Uzvišeno je služiti. To je pravi put. Tako veli Isus: Tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj. I tko hoće da među vama bude prvi, neka bude svima sluga.
To je Božja mudrost, sakrivena od očiju i pameti ovoga svijeta. Zato mi želimo u ljubavi služiti jedni drugima. Čovjeku malene vjere, koji ne razumije ili ne želi razumjeti, može izgledati da se mučimo dok obavljamo svoje dužnosti, dok pomažemo, praštamo, činimo dobro... Nekome rad naših misionara može izgledati kao tlaka i robovanje, drugome hrabar stav blaženoga Alojzija Stepinca, koji se dao za Crkvu i svoj narod, može izgledati kao ludost - ta završio je u tamnici! U tome smislu najbolji je primjer Isus Krist koji za sebe kaže: "Sin čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge." Ne vrijedi nam samouzdizanje. Naprotiv, vjerujem da je duboko istinita Isusova riječ: "Tko se god uzvisuje, bit će ponižen, a tko se ponizuje, bit će uzvišen."
Piše: Zvonko PAŽIN