Mučna saudijska epizoda s otmicom, mučenjem i jezivim komadanjem naživo novinara i disidenta Džemala Kašogija koji je navratio u istanbulski konzulat po papire za vjenčanje, pokazala nam je svu zločinačku narav sablažnjivog islamističkog režima u Rijadu, inače velikog saveznika Sjedinjenih Država na Bliskom istoku i vjernog kupca njihovog oružja.

Nije Saudijska Arabija uopće obična zemlja s obzirom na činjenicu da se na njezinom tlu nalaze dva najsvetija mjesta u islamu, gradovi Meka i Medina. Drugim riječima, ova država je svojevrsni muslimanski Vatikan, a apsolutistički saudijski vladar, osim obnašanja dvostruke dužnosti kralja i predsjednika vlade ponosno nosi i naslov "čuvara dviju svetih džamija". Saudijska Arabija je i rodno mjesto ekstremističkog islamskog svjetonazora poznatog pod nazivima vehabizam i selafizam koji su se raširili svijetom i našli svoja uporišta u našem susjedstvu (BiH), ali i drugdje u Europi, a najveću štetu počinili su na tlu Iraka i Sirije tijekom postojanja kalifata Islamske države. Najpoznatiji Saudijac svih vremena je Osama bin Laden.


Stvarni vladar ove države kojom upravlja iz sjene jest kraljev sin Mohamed bin Selman, koga su površni američki mediji brzopleto počeli uspoređivati s bivšim američkim predsjednikom Johnom Fitzgeraldom Kennedyjem. Prema svim procjenama, iza životinjskog Kašogijevog ubojstva stoji upravo kraljević bin Selman, osvetoljubiv i opasan tip te prema svemu sudeći beskrupulozni psihopat koga bi se svijet trebao čuvati. Zanimljivo je kako je upravo zla sudbina Džemala Kašogija, koja ne bi nikada bila poznata da se u njezino rasvjetljavanje svim silama nije uključila Turska, pokazala svu povijesnu veličinu Mustafe Kemala Atatürka i njegovog modernizacijskog napora da od trulog Otomanskog Carstva učiniti politički jaku i gospodarski moćnu državu koju svojim retrogradnim reformama nije uspio do sada isuviše upropastiti čak ni Recep Tayyip Erdogan. Naime, sve do prije stotinu godina Istanbul i Rijad bili su dijelovi iste države s jedinom razlikom što je dužnost čuvara svetih džamija u Meki i Medini (1517.-1926.) obnašao turski sultan te su dijelili iste ideale, vrijednosti i srednjovjekovne metode obračuna s neistomišljenicima. U današnjoj Turskoj mogući su razni oblici nasilja i ubojstva, a iza nekih, nažalost, stoji i državni režim, ali ipak nabijanje na kolac i kasapljenje kakvo je u Istanbulu odradio tim od 15 ubojica opremljenih mesarskim sjekirama i pilom za ljudske kosti koji je specijalno doletio iz Saudijske Arabije, danas je nezamislivo.
Tajanstveni nestanci i izvansudska ubojstva nisu u današnjem svijetu, nažalost, nepoznanica. Nedavno je Kini nestao prvi čovjek Interpola. Trebalo je proći gotovo dva tjedna da svjetska javnost i njegova zabrinuta supruga saznaju da je Meng Hongwei, inače i sam Kinez, u svojoj zemlji optužen za navodnu korupciju, iako eksperti procjenjuju da je Mengov jedini grijeh bio otklon od službene partijske linije i tko zna kakvih zahtjeva na račun Interpola. Mnogi su ljetos bili šokirani objavom podatka da se u tzv. logorima za preodgajanje u Kini nalazi više od milijun pripadnika muslimanske manjine Ujgura. U te tajne kampove dospijeva se mimo suda na temelju administrativnih odluka. Još se ne stišava pokušaj ruskih tajnih agenata da bojnim otrovom novičokom otruju špijunskog prebjega Sergeja Skripalja i njegovu kćerku Juliju. Zapadne tajne službe uspjele su rasvijetliti ovaj pokušaj ubojstva do posljednje pojedinosti, kao i identitet poslanih ubojica, a ruski predsjednik Vladimir Putin nije se mogao nedavno suzdržati da Skripalja još jednom nazove "izdajicom i gadom“, dajući do znanja tko je jedini mogući naručitelj ovog atentata. Poznat je i raniji slučaj trovanja još jednog odbjeglog ruskog tajnog agenta Aljeksandra Ljitvinjenka kojem je radioaktivni polonij ubačen u šalicu čaja. Ruske tajne službe izvršile su cijeli niz atentata diljem zemlje (najgori su slučajevi ubojstva novinarke Ane Poljitkovskajee i šefa ruske oporbe Borisa Njemcova), ali i na ulicama ukrajinskog glavnog grada Kijiva. Jedan od ubijenih je i bivši zastupnik u ruskoj Dumi Denis Voronjenjkov (2017.), koji je emigrirao u Ukrajinu, i odakle je žestoko kritizirao ruskog predsjednika Putina. Iznimno uspješni u ovakvim likvidacijama su Izraelci. Posljednji smaknuti je palestinski sveučilišni profesor Fadi Mohamad al-Batš koga su atentatori ubili u travnju u Maleziji.
Poznato je da ruske vlasti drže u gulazima iz sovjetskih vremena u Mordoviji i Sibiru šezdesetak ukrajinskih političkih zatvorenika. Najpoznatiji je filmski redatelj Oleh Sencov, uhićen još 2014., na Krimu, koji trune u zloglasnom Labitnangiju. Ipak, valja priznati da su među najvećim kršiteljima ljudskih prava zatočenika upravo Amerikanci. Nevjerojatno je to da je zemlja koja je pričom o ugroženim ljudskim pravima srušila komunizam potonula u takvu regresiju i na sramotu ideje Zapada postala predvodnik u nezakonitim otmicama osoba za koje tvrde da su američki neprijatelji te ih bez suđenja na neodređeno vrijeme drži u koncentracijskim logorima poput Guantanama ili "crnim mjestima" (black sites), kako se nazivaju tajni zatvori u inozemstvu, podvrgavajući ih sustavnim mučenjima. Trenutačno se na čelu CIA-e voljom Donalda Trumpa nalazi obavještajna časnica Gina Haspel koja se proslavila provođenjem torture dok je vodila tajni američki kazamat u Tajlandu. Tom "inovacijom" u svom represivnom sustavu Sjedinjene Države pregazile su čak i glasoviti Habeas Corpus Act koji u anglosaksonskom pravu još od 1679. štiti slobodu pojedinca u odnosu na represivni aparat, pridruživši se na simboličkoj razini takvim satrapijama kao što su Sjeverna Koreja, Kina i Saudijska Arabija.


Među najodvratnijim mučilištima je i izraelski tajni koncentracijski logor "Camp 1391", poznat i kao "izraelski Guantanamo". Zatočenici posve izolirani od svijeta nalaze se u ćelijama bez dnevnog svjetla veličine dva puta dva metra, a neposlušnici završavaju u samicama čije su dimenzije 1,25 puta 1,25 metara. Izraelska odvjetnica Leah Tsemel, koja zastupa zatočene Palestince, izjavila je kako "svatko tko uđe u (taj) zatvor može nestati potencijalno zauvijek i (to se mjesto) ne razlikuje od zatvora koje vode južnoamerički diktatori". Svi ti konclogori i "crna mjesta" sramota su 21. stoljeća za koje smo očekivali da će biti mnogo bolja adresa.