Nakon samo godinu dana Dječje kazalište Branka Mihaljevića ponovno odlazi u Ukrajinu, ovaj put na drugi festival, ali s istom predstavom. I to s pozivom. Nestrpljenje i zadovoljstvo je opravdano na vrhuncu. U nedjelju odlaze na put. S njima i Ivica Lučić, ravnatelj, koji se netom vratio iz Čakovca s 21. susreta profesionalnih kazališta za djecu i mlade HC ASSITEJ, s kojega će se, nadamo se, Zašuti vratiti s nagradom.

Jeste li to očekivali? Bez lažne skromnosti.

- Nismo se nadali, ali opet u Ukrajinu dolazimo na izravni poziv glavne tajnice UNIMA-e Ukrajine Darie Ivanovne, jer smo na prošlogodišnjem gostovanju u Kijevu u povodu 90. obljetnice njihova lutkarskog kazališta osvojili Grand prix, a moja uloga Ovčice nagradu za najbolju animaciju. Radujemo se novom posjetu Ukrajini. Ovaj put idemo u Dnipro te se potajno nadamo možda još kojoj nagradi, jer riječ je o doista sjajnoj predstavi koja je do sada osvojila 27 nagrada. Praizvedena je 2014., dramatizirala ju je i režirala, prema slikovnici Silvije Šesto, Ljudmila Fedorova. U predstavi su izvrsne uloge ostvarili Edi Ćelić (koji, na žalost, više nije u našem kazalištu, ali ga povremeno posudimo), Inga Šarić, Aleksandra Colnarić i ja. Djeca u Ukrajini su, bez obzira na jezičnu barijeru, uživala u predstavi, a mi smo ubacili i nekoliko riječi ukrajinskog, pa su glavne "fore" bile svima razumljive, iako je lutkarski i redateljski izričaj "ovčice" doista jasan i zabavan svakom gledatelju. Kijevska je publika nešto stvarno posebno, jer se u Ukrajini mnogo više 'konzumira' kultura, pa tako i lutkarske predstave ne samo za djecu nego i za odrasle. Kolege iz drugih zemalja nakon predstave htjeli su čestitati i poigrati se s našim lutkama, a čak su na ulicama grada hodali za nama i vikali Beee, beee, poput naše ovčice.

Je li ovaj festival "jači" od prvoga?

- Prošlogodišnji je festival u Kijevu bio prvi i ugostio je 19 predstava iz 16 zemalja, a riječ je o važnoj obljetnici tamošnjeg Akademskog lutkarskog kazališta, pa su se organizatori potrudili pozvati kazališta iz cijeloga svijeta. Snage smo odmjerili s kazalištima iz mnogih krajeva zemaljske kugle. Kijevski festival PuppetUp! i osnovan je u povodu 90. obljetnice kazališta, a čini se da će se tradicija nastaviti, jer je i ove godine ugostio lutkarska kazališta u glavnom gradu Ukrajine. Festival u Dnipru treći je po redu, okuplja uglavnom kazališta iz drugih ukrajinskih gradova, no osobita nam je čast što smo pozvani kao jedno od samo dva gostujuća, uz Gradsko kazalište Podgorica. U Dnipru ćemo slaviti, bez obzira na nagrade, jer će 22. listopada biti 100. izvedba Devete ovčice.

Možete li ponoviti uspjeh iz 2017.?

- Naša je predstava doista iznimno kvalitetna i može donijeti nagradu s bilo kojeg festivala, bez lažne skromnosti. Iako se svake godine rade nove, malo koja predstava bude "zaštitni znak" nekog kazališta, kao što je naš Zeko, Zriko i Janje.

Jeste li uspjeli pogledati koju predstavu tijekom boravka na festivalu prošle godine i usporediti se?

- Pogledali smo gotovo sve i uživali u različitim poetikama i lutkarskim tehnikama. Teško je povući paralelu između naše i drugih predstava, jer su različite na svim razinama, donijele su u Kijev različite likovnosti i lutkarske tradicije iz cijeloga svijeta, pa je bilo zanimljivo promatrati kako se lutkarstvo u drugim dijelovima zemaljske kugle razvija posve drukčije. Drago nam je da smo pokazali djelić hrvatskog lutkarskog izričaja.

Je li prije vas na ovim festivalima već gostovala koja hrvatska predstava?

- Osobita nam je čast što smo bili prvi i otvorili put drugim hrvatskim kazalištima. Ove je godine na PuppetUp! gostovala izvrsna predstava kazališta "Zorin dom" iz Karlovca Male priče o nestašnoj Sonji, a Giulio Settimo nagrađen za animaciju. Lutkarske vještine ne nedostaje u hrvatskim kazalištima, posebice jer svake godine izlaze novi naraštaji glumaca lutkara koji će sigurno mijenjati sliku lutkarstva u Hrvatskoj i šire.
Narcisa Vekić