Jedan od omiljenih televizijskih glumaca nove generacije, simpatični i karizmatični Filip Juričić, u kolovozu je drugi put postao otac, ovaj put sinčića kojem su ponosni roditelji nadjenuli ime Lav. Iako je vrlo zauzet snimanjem nove serije “Na granici”, koja se emitira od ponedjeljka do petka u 21.30 sati na Novoj TV, Juričić svaki slobodan trenutak provodi sa svojom obitelji: partnericom Nikom Dogan, sinovima Lavom i 11-godišnjim Janom te Nikinom kćerkicom.

Već punih sedam godina gotovo neprekidno snimate dramske serije. Mnogi vaši kolege dosad su mi potvrdili kako je tempo snimanja serije od stotinjak epizoda prilično naporan. Što vas osobno gura naprijed?
- Uživam da još uvijek postoji potražnja za mnom, da sam producentima zanimljiv, a da publici još nisam dosadio. Poslije svakog snimljenog serijala osjećam se izmoreno i pomalo prazno, pa se potpuno vratim svojim kazališnim obvezama. Ali prođu mjeseci, odmorim se i ponovno se zaželim kamere, stvaranja nekog novog lika, nervoze kako će to sve proći kod publike. Ukratko, uvuklo mi se to pod kožu!

Nerijetko je razmak između završetka jedne i početka druge serije samo nekoliko mjeseci. Koliko se teško prebaciti s igranja jednog lika na drugog?
- Novi je lik uvijek novi izazov, stvaranje nečeg novog i iščekivanje kako će to ispasti. To je meni, zapravo, najljepši dio ovog posla, što uvijek počinje iznova. A kad se uvježba, onda je lako skakati iz jednog u drugo. Doista, još uvijek uživam u tome.

Sve je počelo glavnom ulogom u seriji “Ljubav u zaleđu” prije čak 13 godina. Što vam prvo padne na pamet kad se prisjetite tih dana? Možete li procijeniti koliko ste se od tada promijenili?
- Sjetim se tog ludila, kako sam preko noći iz anonimnosti postao netko koga svaki čovjek na ulici zaustavlja, ima potrebu nešto prokomentirati, fotografirati se sa mnom. Bio sam fasciniran koliko je golema moć televizije. I naravno, sjetim se svih lijepih, ali i ružnih strana popularnosti. Promijenio se način na koji doživljavam sve to, odnosno danas se puno lakše nosim s time.



Slobodno možemo reći da vam je lik Dinka u “Larinu izboru” obilježio televizijsku karijeru. Što vam je sve donijela ta uloga, osim novih angažmana?
- Ta je uloga ponovno probudila moju karijeru i opet me svrstala među popularnije glumce. No, osim nekoliko popratnih reklama i velikog interesa medija, ništa se posebno nije promijenilo. Dobio sam u to doba ponudu za glavnu ulogu u jednom filmu, ali s obzirom na to da sam tada već potpisao ugovor za novu seriju, nisam to uspio ostvariti. Možda sam iz pozicije koju sam u tom trenutku imao mogao bolje postupiti i odabrati što ću raditi i u kojem ću smjeru nastaviti karijeru. Ali, eto, tu sam gdje jesam i pokušavam ne žaliti ni za čim.

Sada kad ste igrali i protagoniste i antagonista, možete li reći kakve vam uloge bolje leže?
- Što mi bolje leži, to ostavljam publici da procijeni. Ja volim i jedno i drugo, a najviše volim mijenjati likove, jer te inače vrlo brzo stave u ladicu i dobivaš uloge koje su vrlo slične, a to može postati jako naporno. Najvažnije mi je to da je uloga dobro napisana, da me se na neki način tiče i da ja imam što reći kroz nju. Kad je tako, svejedno mi je je li lik pozitivac ili negativac.

Tijekom svih ovih godina utjelovili ste nogometaša, liječnika, policijskog inspektora, u gostujućim ulogama odvjetnika i instruktora vožnje. Koje vam od tih zanimanja izgleda najprivlačnije? U čemu se još možete zamisliti osim u glumi?
- Vjerojatno zbog toga što odmalena nisam mogao odlučiti hoću li biti doktor, kuhar ili pilot, jedini logičan izbor bio je postati glumac kako bih stalno mogao biti nešto drugo. Mogao bih se zamisliti kao vrhunski kuhar, a da sam imao više strpljenja učiti, vjerojatno bih bio kirurg. Ali siguran sam da ću se glumom baviti do kraja i da nisam pogriješio.



Serija “Na granici” vama je prva dramska serija s elementima humora, koje su popularne u posljednjih nekoliko godina. Je li vas upravo to privuklo ulozi Marka Lasića?
- Uvijek sam za promjenu i neki novi izazov, tako da mi je bilo jako drago raditi drukčiji žanr.

U kojim se Markovim karakteristikama i sami pronalazite? Po čemu ste slični, a po čemu potpuno različiti?
- Rekao bih da smo jako slični, pogotovo izgledom, ha, ha, ha... Reći ću to ovako: Marko Lasić je nešto kao ja prije deset godina.

Serija “Na granici” ima jednu od najjačih glumačkih postava. Stoga nas zanima kako to izgleda na setu kad se kamere ugase. Ima li već kakvih anegdota u ovih nekoliko mjeseci snimanja?

- Sve su to moji dragi kolege i profesionalci koji kvalitetno i posvećeno rade svoj posao, a kad je takva ekipa, onda je to jako ugodan posao. Bude tu i smijeha i zabave, ali na prvom je mjestu profesionalizam. Kad nekom na setu zazvoni mobitel ili nešto glasno kaže na hodniku i prekine snimanje scene, dužan je gajbu piva. Tako se do kraja tjedna nakupi tih gajbica, pa se petkom poslije snimanja malo opustimo, pričamo, zekamo - uz gajbe!
Razgovarao: Adrian ANDREJEK