Nadrealno i svakidašnje je ono što je sveprisutno istodobno u svim lutkarskim predstavama za odraslu publiku u kojima Zlatko Bourek, osim likovnosti, potpisuje i režiju, jer je njegova inspiracija za umjetničko stvaralaštvo u kazalištu bio upravo pučki teatar s kojim se susreo u najranijoj mladosti u Osijeku, na streljanama i vašarima gdje su razne putujuće trupe uprizoravale lutkarske predstave, ne samo za djecu nego upravo za odraslu publiku, pomalo zločestog, lascivnog i duhovitog sadržaja, pojasnila je izv. prof. art. dr. sc. Saša Došen s Akademije za umjetnost i kulturu Osijek, naslov svog predavanja Nadrealno i svakidašnje u teatru figura Zlatka Boureka, koje je, kao šesto u sklopu programa Sveučilišni ponedjeljak u GISKO-u, održala u prostoru Američkog kutka.

Saša je Došen diplomirala grafički dizajn (specijalizirala animirani film) na Central St Martins College of Art & Design u Londonu. Doktorat na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu stekla je obranivši rad Poetika groteske u teatru figura Zlatka Boureka. U toj se činjenici dijelom krije i odgovor zašto je baš akad. Bourek (rođen u Požegi 4. rujna 1929., a preminuo 11. svibnja ove godine u Zagrebu) tema predavanja.


- U svom umjetničkom i pedagoškom radu bavim se kostimografijom i lutkama. Lutkarstvo je vrlo često marginalizirano i prečesto mu se pripisuje obrazovna, zabavna i didaktična funkcija za djecu, a Zlatko je Bourek umjetnik svjetskoga ranga koji je izučavan sa znanstvenog aspekta, iako ne mnogo, jer su to više monografske publikacije. Ono po čemu on jest prepoznat, možda i više u svijetu, nego kod nas, upravo je lutkarstvo za odrasle - pojašnjava dr. sc. Došen, ističući kako je baš u tom pronašla osobni interes za istraživanje, premda je ovo predavanje u GISKO-u bilo dogovoreno još za Bourekova života i samo je jedan segment Sašina znanstvenoga istraživanja Bourekova lutkarstva za odrasle.
- U samoj estetici, koju na AUK-u u sklopu kolegija Estetika lutkarstva i poetika lutke predaje doc. dr. sc. Livija Kroflin, uz svjetsko lutkarstvo, Zlatko Bourek sigurno ima svoje mjesto - odgovorila je dr. sc. Došen na pitanje ima li akad. Bourek zasluženo mjesto u obrazovnom sustavu i Osijeka i na nacionalnoj razini.
S obzirom na to da predaje umjetničko-praktične kolegije na kojima se ne teoretizira previše, no kao jedan od primjera uspješnih likovnih rješenja za lutkarsko kazalište, uvijek se, kaže, dodirnu Boureka.
Osim njega, lutkarskim se kazalištem za odrasle uglavnom bavilo u Lutkarskom kazalištu Zadar, koje ima dosta dugu tradiciju, od 70-ih. Uz Branka Stojakovića, koji je još jedan od znatnijih lutkara u Hrvatskoj, i Mojmir je Mihatov napravio doista izvrsna rješenja za lutkarsko kazalište i za djecu i za odrasle, pojašnjava dr. sc. Saša Došen.
Sâm Bourek svoje lutkarske predstave, namijenjene odrasloj publici, određuje kao teatar figura, kako bi ih i terminološki suprotstavio zabavnim, didaktičnim lutkarskim igrokazima za djecu. Koja mu je onda uloga, pitali smo Sašu Došen, na što ona odgovara da je lutkarsko kazalište kao i svako drugo i trebalo bi posjedovati iskonsku magiju.
- Nažalost, repertoar se hrvatskih kazališta u posljednje vrijeme više svodi na nekakve zabavne, negoli na izvedbe koje bi trebale imati onu iskonsku kazališnu magiju, zbog koje kazališe sva ova tisućljeća i postoji - smatra dr. sc. Došen.
No, za kazalište, i umjetnost uopće, kaže se da imitiraju život. "U teatru figura Zlatka Boureka, dosljednom primjenom funkcionalne likovne dramaturgije proizišle iz elementarnih tvoritelja značenja u okviru izvedbe, nadnormalno kao kazališna norma nadilazi oponašanje života i stvarnosti", rečenica je iz najave predavanja, što predavačica Došen kometira riječima:
- Ako kazalište imitira život, onda nam je posve nepotrebno. Kazališna stvarnost, ta umjetnička interpretacija i prezentacija svakidašnjeg zapravo treba biti nekakva bolja svarnost koja bi ljude trebala potaknuti prije svega da promisle o samima sebi, odnosu prema samom sebi, prema drugim ljudima i svojoj ulozi i pozitivnim djelovanjima u okruženju u kojemu jesu.

Za svoj rad na području lutkarstva primila je Saša Došen 2011. Nagradu za najinventivniju, likovno najdosljedniju te najoriginalniju kreaciju lutaka za predstavu U potrazi za čudovištima na 23. SLUK-u, a 2015. nominirana je za Nagradu hrvatskog glumišta za najbolju kazališnu kostimografiju u predstavi 260 dana. Osječka ju kazališna publika svježe pamti po kostimima i lutkama za Ružno pače Dječjeg kazališta Branka Mihaljevića te kostimografiji, scenografiji i videoprojekcijama za Vrzino kolo vinkovačkog Gradskog kazališta "Joza Ivakić", koje je također, na tragu tog pučkog, pozitivnog, lascivnog, ali ne vulgarnog teatra, u kojem se također afirmira upravo životnost, pozitivna ljudska energija nasuprot problemima s kojima se svakodenvno susrećemo, dodaje.
Iako je svaka predstava projekt za sebe i teško je govoriti o sveopćoj inspiraciji primjenjivoj na sve ili većinu radova, Saša nam Došen ipak odaje kako je u bilo kojoj umjetnosti jako zanimljiv upravo proces istraživanja koji prethodi realizaciji ideje.
- Nije svaka umjetnost za svakoga, tj. netko tko je umjetnik samotnjak, ne će u kazalištu dobro profunkcionirati, jer za rad u kazalištu treba postojati određena ljubav prema drami, ali i u stvarnom životu. Rad na svakom novom projektu novo je istraživanje, izučavanje, nikada ne možete biti potpuno spremni za novi projekt. U kazalištu je lijepa upravo suradnja, kreativna razmjena ideja i ako se dogodi da cijeli autorski tim radi konstruktivno za istu stvar i ako se slušamo, uspjeh je nedvojbeno zajamčen - pojašnjava dr. sc. Došen, kojoj se takva sinergija više puta dogodila u hrvatskom teatru.
- Imala sam sreće da sam sudjelovala na projektima koji su bili takvi s usko specjaliziranim timom koji je u mjesec dana imao premijeru Mace Papučarice u Zagrebačkom kazalištu lutaka u rujnu 2014., kada sam radila s redateljem Draženom Ferenčinom i dramaturginjom Anom Prolić. Predstava za koju smo se svi najviše pripremali, napatili i osjećali jako veliku odgovornost je 260 dana u osječkom HNK-u, za koju režiju također potpisuje Dražen, a sjajnu dramaturgiju Ana. Bez obzira na to je li riječ o veseloj igri za djecu ili o doista ozbiljnoj temi koja zahtijeva odgovornost cijelog autorskog tima, ako se ljudi trude, rade zajedno i razgovaraju, predstava će biti dobra - zaključuje Saša Došen.