PODGORAČ - Danas se obilježava Međunarodni dan bijelog štapa, što je prilika da se posveti potrebna pozornost slijepim osobama.
U Hrvatskoj se obilježava od 1996., a prema posljednjim podacima, oko 6000 je slijepih osoba. Jedna od njih je Lana Fišer, učenica 7. razreda Osnovne škole Hinka Juhna Podgorač. Unatoč svom tjelesnom nedostatku, Lana svladava redoviti obrazovni program. To što ne vidi nimalo joj ne smeta da svim srcem uživa u nastavi i u razredu u kojem je 15 učenika.
- Ne razmišljam da je nedostatak vida veliki problem. Svi su me odlično prihvatili i ja njih. Volim ići u školu i super mi je - kaže 13-godišnja Lana koja je izgubila vid prije četiri godine zbog degeneracije i odumiranja očnog živca.
Sve je Lani ljepše i lakše s asistenticom Jasminom Glavaš, koja je uz nju od petog razreda. Jasmina navodi kako je ona jako disciplinirana.
– Lana je poslušna učenica koja sve svoje obveze izvršava savjesno i marljivo. Vrlo je pristojna i osjećajna djevojčica. Ovo mi je treća godina s Lanom, prethodne dvije nije bilo problema, a sada ćemo vidjeti. Malo se mučimo jer je to sedmi razred i novi su predmeti. Peti i šesti razred Lana je prošla s odličnim uspjehom. Lijepo surađujemo, jedino što baš ne voli jesti i tu se prepiremo – s osmijehom je rekla Jasmina. Ovaj posao, kaže, voli i njime je zadovoljna, iako ponekad zna biti i pomalo naporno. Za nju nema sumnje oko toga ima li Lana koristi od njene pomoć koja joj je jako potrebna. Pomaže joj prilikom ulaska i izlaska iz škole, učionice, knjižnice, prilikom odlaska do toaleta, školske kuhinje…
- Mislim da joj puno pomažem. Bez pomoćnika bi joj bilo jako teško jer joj treba ponekad više puta nešto objasniti i pokazati, posebno ju usmjeravati. Školski i domaći rad joj zapisujem u bilježnicu, a onda ga Lana pretipkava na Brajevom stroju u školi i tako ona uči. Jedan stroj stoji ovdje u školi, a drugi ima kod kuće kako bi mogla pisati zadaće i učiti, u čemu joj pomažu sestra i brat. Ima knjige na brajici i reljefne crteže, a polako se služi i diktafonom – objašnjava Jasmina. Dodaje da im puno znači dolazak dva puta mjesečno stručne osobe iz Centra za odgoj, obrazovanje i rehabilitaciju slijepe i slabovidne djece, mladeži i odraslih "Vinko Bek".
I Lana za svoju asistenticu također ima samo riječi hvale.
- Jasmina mi puno znači, i ne pomaže mi samo na nastavi, nego i kada idemo iz učionice u učionicu, kada idemo jesti, jednostavno, ona je uvijek uz mene – opisala je Lana samo dio onoga u čemu joj je njezina pomoćnica od neprocjenjive vrijednosti u svakodnevnom školskom životu. U školi su joj, dodaje, i nastavnici, i kolege odlični, a od predmeta su joj najdraži tjelesni i likovni.
U slobodno vrijeme Lana se najviše voli igrati sa svojim psom Zeusom, ali i s dvije mačke. Izrađuje i figuirice životinja od plastelina i glinamola. Živi s ocem, sestrom i bratom u Budimcima. U školu putuje autobusom. U budućnosti bi voljela biti veterinarka jer jako voli životinje.