Kultura
"PRIZORI" U MUZEJU LIKOVNIH UMJETNOSTI

Ivan Doroghy: Kada uzmem četku i umočim ju u boju, cijeli postupak nastanka crteža traje 30 sekundi i nema ispravaka!
Objavljeno 13. listopada, 2018.
Svjestan je da će prizor kod svakog izazvati drukčije emocije, asocijacije

Kada danas, s odmakom od nekoliko mjeseci ili godina, Ivan Doroghy pogleda neke od svojih radova iz ciklusa Prizori, priznaje da se ne sjeća onog inicijalnog osjećaja i stanja u kojem i zbog kojih su nastali. Iako je neke, kaže, prilično učestalo promatrao, pripremajući radove za izložbu koja je (11. listopada) otvorena u Muzeju likovnih umjetnosti. Autor i kustos Daniel Zec, osječkoj su publici odlučio predstaviti 30-ak recentnih crteža crnim tušem, nastalih od 2016. do danas.

- Konačno izložba u Osijeku. Kažem konačno, jer sam dugo čekao izložbu u zgradi MLU-a, koja za mene ima jako simboličnu vrijednost. Ovaj je prostor za mene bio magičan još u vrijeme kada sam kao školarac dolazio gledati Hotzendorfa i njegove crteže. Stoga sam na prvi interes MLU-a odmah pristao. Bilo je pitanje samo ŠTO! S obzirom na to da sam se ‘maknuo‘ od dizajna, jer mislim da bi bilo potpuno neprimjereno da se ja kao profesor nalazim na istom terenu kao i moji studenti, a završio sam likovnu akademiju, i nakon 30 godina bavljenja dizajnom u meni je ipak ostalo kreativnosti koju je nemoguće izraziti u dizajnu - napominje Doroghy, ističući kako dizajner vodi brigu o drugim ljudima, a u umjetnosti je važan jedino umjetnik i njegove ideje, interesi, impresije...
Osječku izložbu Prizori nazvao je svojim novim početkom, premda se na neki način nadovezuje na izložbu u Galeriji Waldinger prije nešto više od tri godine, sličnoga naziva - Prizori privida prolaznosti.
- Ovo su moje impresije stvarnosti koju živim, a prizor je sve ono što se zbiva u mojoj glavi i duši dok nešto gledam i to se transformira. Crtežima nisam davao naslove, ostavljajući publici slobodu doživljaja koji se može razlikovati od moga. Nije dobro nametati im što trebaju vidjeti - kaže Ivan Doroghy.
Prizori na njegovim crtežima, nastali četkom, a poneki i metlom, izgledaju vrlo spontano, no teško se oteti dojmu da ipak nisu duboko promišljeni i ‘proračunati‘, jer ipak je riječ o akademskom slikaru grafičaru i grafičkom dizajneru.
- Mnogo sam razmišljao o svakom o tih crteža prije nego sam ih naslikao. Prethodile su im brojne skice i stotine crteža malih formata. Kada uzmem četku, sve traje 30 sekundi i nema naknadnih ispravaka. S jedne strane tomu prethodi vrlo duga i detaljna mentalna priprema koja je potom sabijena u pola minute i ne može se popraviti. Na izložbi je trćina onoga što je nastalo, no to je ono iza čega apsolutno stojim - detalajn je Doroghy, uspoređujući svoju tehniku donekle s japanskim tipografima i crtačima pisama, premda iza spomenutog stoji čitava kultura življenja, što on, priznaje, ne živi. Nešto od te tehnike postoji i u njegovom radu, a za svakog je umjetnika važna i inspiracija.
Osim četkom, neke je crteže Doroghy nacrtao metlom. Na jednom od njih nacrtao je zastore složene na hrpu. Na njegovu crtežu to sad više nisu zastori, nego nešto posve drugo - odaje Doroghy, svjestan da će taj prizor kod svakoga potaknuti posve drukčije emocije, asocijacije... Upravo to je ono što autor i želi, jer to je smisao umjetnosti, ona imitira život, samo je pitanje vještine, do koje granice, pita se Ivan Doroghy.
- Kakvog smisla ima danas crtati drvo?! - pita se prof. Doroghy, iza kojega su desetljeća pedagoškoga rada u području vizualnih komunikacija. Rad sa studentima je divan, ali ga guši kontekst, koji je katastrofalan. Program se sveo na minimun, većina se vremena utroši na administraciju i papire, stoga ga veseli skorašnji odlazak u mirovinu, dodaje kroz smješak.
- Nije loše sve što je došlo, problem je loša provedba i to ne samo u obrazovanju, a dovoljno je samo pronaći sustav koji odgovara sredini u kojoj živiš i prilagoditi ga - upozorava Doroghy. Mnogo toga ne fukncionira u našem društvu, jer ljudi ne znaju što imaju, a još manje znaju što bi s tim. Odnosi se to i na dizajn, na žalost, kaže Ivan Doroghy, koji smatra da dizajn i umjetnost nikako ne smiju biti blizu jedno drugom.
- Što dalje! Rekoh već da se dizajn radi za druge, Kada radim nešto za tržište, moram znati preferencije ciljane skupine, moje su želje tada nevažne. Zato u umjetnosti otvaram svoju dušu i nadam se da će se to nekomu svidjeti - kaže Doroghy. Iako su njegovi crteži naizgled zamršeni, oni, kaže, mračni nisu.
Narcisa Vekić
4. studenoga
ZATVARA SE IZLOŽBA U MLU
Ivan Doroghy

akad. grafičar

Crnom bojom oslobađa crtež od asocijacije. Boje su snažni aduti u promišljanju i psihološkim značenjima. U životu ništa nije crno-bijelo, no ovomu daje dramatiku i dinamiku, a ljude oslobađa naučenih obrazaca.
Neprocjenjivo mu je prošetati uz Dravu
Kao rođeni Osječanin, svaki dan počinje čitanjem Glasa Slavonije, jer nastoji ostati u kontaktu s krajem iz kojega je potekao, iako su se i grad i ljudi promijenili. Veseli ga i minimalni napredak Osijeka, a i smatra da u medijima na nacionalnoj razini nije onoliko koliko zaslužuje. "Ovaj grad ima nemali potencijal, i o tom se ne smije šutjeti. Mislim da su i Osječani dijelom sami krivi za takvu situaciju, no to je dio možda i karaktera, za razliku od juga, koji neprestano galami i viče: Tu smo! Ovdje ljudi šute i rade svoj posao. Kad se tomu doda i gospodarska situacija, sve se nataloži. Osijek je u fokusu nacionalne javnosti samo kada izbiju afere", kaže Doroghy, svjestan da mladenačke veze blijede, ljudi dođu i odu, a njemu je grad u duši. Neprocjenjivo mu je prošetati uz Dravu.
Možda ste propustili...
Najčitanije iz rubrike