Kako se na imalo racionalan način može predstaviti svijet u kojemu među ljudskom populacijom žive čovjekolike životinje i pritom uspješno rade u Hollywoodu – glume, produciraju i uživaju u porocima?! Jednom riječju, nikako. Srećom, tu je iznimno uspješna animirana televizijska serija BoJack Horseman koja već pet godina takvo surealno i apsurdno društvo prikazuje na posve legitiman i izrazito emotivan način.

Naime, ovaj netipični projekt Netflixa, unatoč slabom početku s prvih nekoliko mlakih, ali ipak dovitljivih epizoda, uspio se izdići iz sfere prosječnosti i možda već sada postao kultna televizijska serija, svesrdno prihvaćena od strane kritičara i probrane publike koja od početka nije tražila simpatični sitcom, nego društveno angažiranu satiru s nenadanim zapletima. Zasluge za takav neplanirani uspjeh prije svega idu na račun samog BoJackova kreatora, Raphaela Bob-Waksberga koji s profinjenim i suptilnim humorom u brojnim, očito vrlo improviziranim, ali promišljenim scenama, daje svojevrstan presjek holivudskog društva – potvrđuje ga, ali ne glorificira, prikazujući ga iz gledišta običnog, ranjivog čovjeka punog mana. No, bilo bi nepravedno u hvalospjevima ove inovativne serije ne osvrnuti se na samu animaciju koja na trenutke djeluje kao da ju je škrabalo dijete, a s druge strane na licima životinja uspijeva dočarati najsnažnije emocije, kao i dubinu šarolikog prostora, koji najbolje do izražaja dolazi pri scenama sanjarenja ili transa izazvanog uzimanjem opojnih sredstava. Isto tako, ključ za uspjeh leži i u odličnom kastingu, odnosno glumcima inače naviknutima na komedije, čiji su se glasovi prirodno stopili s likovima konja, mačke, kornjače ili drugih životinja, koji za razliku od nekih primjera u klasičnim basnama ne nose toliko preneseno značenje, koliko služe za konstrukciju suptilnih šala i naglaska ironije.


Glavnom liku, čovjekolikom konju, BoJacka Horsemana glas daje Will Arnett, zvijezda popularne serije "Prikraćeni", koji grubim i dubokim vokalom savršeno dočarava duhovne i socijalne krize izblijedjele holivudske zvijezde, ovisne o alkoholu, drogama i prije svega nezdravim međuljudskim odnosima. Njega prate Alison Brie, poznata po urnebesnoj seriji "Klub otpisanih", Aaron Paul, koji se proslavio "Na putu prema dolje", a tu su i simpatična Amy Sedaris te svestrani Paula F. Tompkinsa, dok su im se u petoj sezoni među protagonistima pridružili i glasovi Stephanie Beatriz (Brooklyn 99) te Ramija Maleka (Mr. Robot). Upravo je peta sezona u najboljem mogućem smislu uzdrmala obožavatelje BoJack Horsemana, prvenstveno zbog činjenice što je poput gotovo svih izvornih Netflixovih projekata u potpunosti objavljena u jednom danu – 14. rujna. Tog su dana, naime, mnogi "u jednom dahu‘‘ odgledali novih dvanaest epizoda svog omiljenog modernog egzistencijalističkog antijunaka u crtanom obliku, koji ni u novim avanturama u svijetu slave i poroka nije naučio ništa novo.
Naime, još od prve sezone BoJack Horseman pokušava pronaći svoj put, a sve je započelo tijekom 90-ih, kada je bio zvijezda popularnog sitcoma "Horsin‘ Around", a od tada u "Hollywoo(d)u" veže nezapažene angažmane, uspijevajući nekako zadržati život na visokoj nozi, koji ga ne uveseljava, ali je jedino što uistinu poznaje. Tijekom godina, ovaj sada već srednjovječni čovjekoliki konj, suočavao se s brojnim demonima prošlosti, nastojao zatomiti nesretno djetinjstvo obilježeno roditeljima koji ga nikada nisu podržavali, ujedno pokušavajući odrasti u funkcionalnog pojedinca, unatoč svim lošim odlukama koje su ga neprestano pratile. Uništena prijateljstva, kratkotrajne ljubavne veze bez emotivnog angažmana, neuspješni televizijski projekti te ovisnost o alkoholu i drogi, naposljetku karakteriziraju veliki dio života BoJack Horsemana, koji u suštini zbilja predstavlja egzistencijalističkog antijunaka svim promišljanjima o smislu života, društveno nametnutim ulogama i moralnosti u svijetu poremećenih vrijednosti. Naravno, u takvom, pretežito tmurnom ozračju, pronalaze se i duhovite, apsurdne situacije, koje gledatelja podsjećaju kako je riječ o inicijalno komičnoj televizijskoj seriji, iako se najčešće, kako epizode u pojedinoj sezoni odmiču, radnja polako primiče prema točki pucanja svega što se do tada činilo funkcionalnim i koherentnim u životu slavnih. No, upravo u tome leži specifičnost BoJack Horsemana, odnosno njegovih kreatora koji mu ne dopuštaju da odabere jednostavan, idiličan životni put običnih junaka sitcoma, nego ga prisiljavaju da prihvati krivnju i odgovornost za svoje postupke, ujedno ga dovodeći u dilemu - je li on sam dobar čovjek i postoji li uopće takvo nešto?!

Takva, već isprobana scenarijska formula proteže se i kroz cijelu petu sezonu, u kojoj ponovo radnja započinje od nule - BoJack dobiva perspektivni televizijski angažman, koji je naravno omogućila njegova vjerna menadžerica i producentica Princess Carolyn (Amy Sedaris). Njegova najbolja prijateljica Diane Nguyen (Alison Brie) nakon rastave braka s prpošnim i sveprisutnim Mr. Peanutbutterom (Paul F. Tompkins) nastavlja biti kritički moralni kompas, a naizgled jedina svijetla točka, nova djevojka i kolegica Gina Cazador (Stephanie Beatriz) ipak nesvjesno donosi dodatno rasulo u njegov život, a urnebesni Todd Chavez (Aaron Paul) nastavlja nenadano upadati u apsurdne avanture. BoJack počinje glumiti klišeiziranog detektiva Philberta u istoimenoj televizijskoj seriji, a iako mu tijekom snimanja sve djeluje besmisleno te konstantno kritizira ideje "izgubljenog" redatelja Flipa McVickera (Rami Malek), njegov život, baš poput njegove luksuzne vile, iznenada počinje veoma sličiti na život tog detektiva tamne prošlosti. Time već sam početak sezone sugerira da će neminovno doći do spomenute točke pucanja, koja se naposljetku savršeno manifestira u pretposljednjoj epizodi, gdje u impresivnom vizualnom ključu na granici sna i jave, stvarni život počinje poklapati s televizijskom serijom, a BoJack pod utjecajem lijekova protiv bolova fizički napada novu djevojku na filmskom setu, čime ponovo društvu dokazuje da treba pomoć.
No, BoJacka se unatoč svim manama njegova lika, ni nakon pet godina ne može zamrziti, upravo suprotno. Neugodne situacije u kojima se nenadano nalazi, često izazivaju suosjećanje gledatelja s njime i njegovom krivnjom, a uvijek se - baš poput svakodnevnog života - glavni okidač njegove emotivne otupljenosti i ravnodušnosti dijagnosticira se u traumatičnom odrastanju i nezdravom odnosu s roditeljima. Naime, u prethodnoj sezoni taj simpatično-cinični lik odlučuje se na ponovno povezivanje s hladnom majkom u starosti, koju nakon mnogo truda ipak odbacuje kao beznadni slučaj. Tako dolazimo do šeste, zasigurno najbolje epizode ove sezone, čak možda i cijele serije, gdje BoJack drži govor na majčinu pogrebu - potpunim stranicma emotivno otkriva detalje svoga života i odrastanja, ukazuje na traume koje su mu roditelji pripremili i unatoč tome što pokušava ostati ravnodušan, izražava žestoku ljutnju prema majci, baš poput egzistencijalističkog antijunaka ne osjećajući tugu, ni krivnju zbog smrti majke.

Nakon "emocionalnog vlaka smrti" pri gledanju, od smijeha do istinske tuge, može se zaključiti kako je posljednja sezona ponovo bespogovorno oduševila obožavatelje i dokazala kako je za BoJacka samo nebo granica, jer se očit napredak narativnog formata, kao i konstrukcije samih likova može vidjeti iz sezone u sezonu. Posljednja epizoda, kada BoJack ponovo sve resetira, pokazuje njegov odlazak u kliniku za odvikavanje, čime su postavljeni odlični temelji za daljnju radnju kroz beznadno putovanje prema nedostižnom iskupljenju. No, pravo pitanje je do kada nova velika animirana zvijezda televizijskih serija može potrajati. Odgovor je misteriozno pokušao dati sam kreator Raphael Bob-Waksberg u intervjuu prošle godine.
"U posljednje sam vrijeme počeo sam razmišljati je li ovo dvadesetogodišnja serija? Smatram da nisam zainteresiran ostati na ovoj seriji 20 godina jer je činjenica da su primjerice "Simpsoni" zarobljeni u vremenu, poput brojnih drugih animiranih serija. No, mi smo serija u kojoj se stvari konstantno mijenjaju i rastu u smislu najvećih televizijskih serija, ali zato što je sve animirano, postoje proračunski razlozi zašto možemo potrajati znatno dulje od ostalih."
Ova izjava svim obožavateljima budi nadu, ali ostaje otvoreno pitanje koliko dugo će BoJack Horseman moći napredovati i rasti, prikazivajući situacije i odnose kakvima jesu, ironijiski bez uljepšavanja i lakih rješenja. Naime, iako postoji veliki potencijal, kreatori ove specifične "animirane serije za odrasle" svake će godine morati pratiti visoke kriterije koje su samostalno postavili, kako poput mnogih drugih animiranih sitcoma ne bi ostali zarobljeni u vremenu.