Donji Miholjac izrastao je u jedan od rijetkih gradova u Hrvatskoj koji je svoj prijeratni i uništeni gospodarski potencijal nakon Domovinskog rata uspio iz temelja promijeniti i uspješno preusmjeriti.

Gospodarstvo tog kraja je u uzletu, ali najveća kočnica za nastavak razvoja postaje im nedostatak radne snage.


Poput mnogih slavonskih gradova i Donji Miholjac je početkom 90-ih godina bespomoćno gledao umiranje i gašenje svojih najvećih i najvažnijih tvrtki. Srećom, na ovom malom prostoru ipak se našlo dovoljno odvažnih i snalažljivih poduzetnika koji tu priču nisu samo statično pratili, nego su odlučili pokrenuti nove vrste proizvodnje i do danas za gotovo 360 stupnjeva okrenuti gospodarsku vizit-kartu svoga grada. Miholjačko gospodarstvo u posljednjih četvrt stoljeća promijenilo se u tolikoj mjeri da danas više nema ni jedne tvrtke koja je postojala do 90-ih godina i bila nositelj razvoja bivše općine Donji Miholjac. Tako su nestali pogoni Borova, Analita, Dravske plovidbe, Stoličarne, Tvornice konoplje i lana, tvrtke IPK Osijek, građevinske tvrtke Drava te mnoge druge, pa danas gospodarska slika donjomiholjačkog kraja izgleda posve drugačije. No, promijenila se i struktura gospodarstva, osobito industrije. U većini pogona danas prevladavaju tri industrijska sektora - metalska industrija, prehrambena i drvoprerađivačka.
Veliku ulogu u tome odigrala je gradska vlast koja je prije gotovo dva desetljeća počela ulagati velike napore ne bi li parcelu na ulazu u grad, a gdje su se već nalazile određene proizvodne hale, pretvorila u modernu industrijsku zonu u koju bi privukla poduzetnike. Malo-pomalo i "Janjevci" su do danas postali respektabilna industrijska zona u kojoj posluje oko 35 tvrtki s približno 700 zaposlenih, ali i zona čijem se širenju još ne nazire kraj.
No, uz sve to grad grofova Mailath nisu mimoišli klasični hrvatski problemi: oko 1100 osoba na evidenciji je Zavoda za zapošljavanje, potom iseljavanje mladih, sve manje stanovnika, ali i radne snage koja bi trebala poduprijeti gospodarski uzlet Donjeg Miholjca. Na ovaj problem još je prije tri godine počeo upozoravati poduzetnik Predrag Banda koji je nakon višemilijunskog ulaganja u svoju tvrtku naišao na neočekivan problem - nedostatak radnika. "Moram priznati da me oko pronalaženja kvalitetnih radnika metalske struke nemalo zabrinjava priča oko sve većeg iseljavanja mlade populacije. U jednom sam se trenutku ozbiljno zapitao trebam li uopće ulagati u proizvodnju kada je kod nas tako velik odljev mlade i kvalitetne radne snage. Žalosno je zapravo što se ove godine prvi put istinski osjećaju prednosti ulaska u EU, otvara nam se mnogo prostora za rad i poslovanje, ali mi ga u Hrvatskoj ne znamo i nismo spremni iskoristiti, i to me ljuti. Jer ova bi godina doista mogla biti izvanredna, i kao godina iskoraka koji svi toliko priželjkujemo, ali zbog nespremnosti poduzetnika i manjka obrazovane radne snage sve je izglednije da ćemo propustiti i ovu priliku", proročki je poručivao Banda još 2015. godine. Posljednjih mu se mjeseci pridružuju i drugi poduzetnici.
Tvornice Massive Wood i Massive furniture iz Donjeg Miholjca koje zajedno zapošljavaju oko 150 radnika, postali su jedan od najtraženijih domaćih i europskih proizvođača namještaja za hotele u najprestižnijim turističkim destinacijama, no ni oni nisu uspjeli doskočiti ovom problemu. Direktor Požgaj grupe, u čijem su vlasništvu i ove dvije tvornice, Nikola Požgaj, kaže da je unatrag godinu dana zaposleno novih 30-ak djelatnika, od čega tri inženjera, pa samo tvornica Massive Furniture trenutačno zapošljava 50 djelatnika. No, i dalje postoji potreba za svim vrstama kadrova, posebice radnicima sa stolarskim i tapetarskim znanjem i vještinama. "Kako navedenih profila radnika na hrvatskom tržištu nedostaje, prisiljeni smo ih stvarati kroz vlastite procese obučavanja, što znatno usporava proces razvoja tvrtke. Problematika niskih plaća u drvnoj industriji prisutna je oduvijek, s obzirom na to da je riječ o jednoj od tradicionalnih niskoprofitnih grana industrije. Stoga smo unatrag nekoliko mjeseci povećali plaće svim zaposlenicima u prosjeku za 10 posto, tako da trenutačno prosječna isplaćena netoplaća iznosi 4050 kuna, i trudimo se da u idućem razdoblju stvorimo uvjete za rast plaća svih zaposlenika kako bismo ih zadržali", poručuje direktor Požgaj. "Da bismo postojeće radnike zadržali i nove privukli moramo im povisiti plaće, platiti ljude, i to je jedini način da svi zajedno idemo naprijed", ističe vlasnik tvrtke Kanaan Zvonko Popović.

Čelnik ove renomirane tvrtke za proizvodnju čipsa i grickalica, u kojoj je 125 zaposlenih, tvrdi da to nije neizvedivo, ali pod uvjetom da država ne radi kozmetičke, nego konkretne korake te da poduzetnike "prestane izlagati teroru najrazličitijih propisa".

"Rješenje je vrlo jednostavno. Neka nas poduzetnike država oslobodi samo 20 posto nameta na plaćanja i uvjetuje nam da to preusmjerimo radnicima, prvi sam spreman radnicima povećati plaće ne za tih 20, nego za 30 posto - i riješili smo problem! No, umjesto toga poduzetnicima je prije mjesec dana cijena struje povećana za 56 posto, plina za 25 posto, a sve kako bi se mogle namirivati potrebe privilegiranih koji su glavna glasačka mašinerija", poručuje Popović.