MAGADINOVAC - Selo Magadinovac, koje se smjestilo uz granicu Osječko-baranjske i Virovitičko-podravske županije, ima samo devet stanovnika, dva manje nego na popisu iz 2011.
Prema dostupnim podatcima iz popisa stanovništva, izgleda da je Magadinovac svoje najbolje dane proživljavao pedesetih godina proteklog stoljeća, a prema popisu iz 1959. u mjestu je živjelo 59 stanovnika. Nalazi se desetak kilometara od gradskog središta Orahovice s jedne strane i isto toliko od općinskog središta Feričanaca s druge strane. U sastavu je Grada Orahovice, a najbliže selo, Dolac, udaljeno je manje od dva kilometara.


Život se odvija u tri kuće raštrkane duž sela bez plina, bez vodovoda, telefona i prave ceste. Nikada nisu imali ni trgovinu, školu, crkvu i autobusnu liniju. Bez obzira na skromne uvjete života, malobrojni stanovnici Magadinovca ne žele napustiti svoje malo izolirano selo. Supružnici Ivan i Josipa Šermaul žive više od 50 godina u Magadinovcu. Oko njihove kuće nema nikoga. Prvi susret s nepoznatim i neočekivanim gostima jednako je srdačan i topao kao da u kuću dolaze najrođeniji. Radost i dobrodošlica zbog susreta koji ondje nije česta pojava.
- Ovdje živimo od 1963. U selu je nekada bilo 11 kuća, a sada su ostale samo tri kuće u kojima se živi, a ostale su napuštene i prazne, a neke i srušene. Izgrađene su i dvije nove vikendice, ali ti ljudi samo povremeno dolaze. Staro umrlo, a mlado otišlo. A tko bi ovdje i poželio živjeti kada nemamo asfalt. Žalosno je što nemamo asfaltiranu cestu i ne daj Bože da me nešto zaboli, jer ne znam bi li Hitna pomoć došla k nama – kaže Josipa Šermaul.
U naselju je proteklog stoljeća bilo više života, jer samo su supružnici Šermaul imali tri kćeri i jednog sina. Od četvero djece redovito ih posjećuje sin koji živi u susjednom naselju Feričanci. Kao majci, vidljivo joj nedostaju djeca, koja ih obilaze nekoliko puta godišnje.
- Djeca su svoj život zasnovala i udaljila se, najviše zbog svojih obveza, pa nas rijetko i posjećuju. Jedino sin koji živi u Feričancima dolazi nam i pomaže obrađivati zemlju. A dolazi kada može jer je zaposlen, a ima i obitelj - kaže sjetno 74-godišnja Josipa. Starica se pri nesretnom padu u predsoblju teško ozlijedila, od čega se nije opravila te je završila u invalidskim kolicima. O njoj se dan i noć brine suprug Ivan.

- U kolicima sam od 2015. Prelazila sam preko praga u predsoblju i nezgodno sam pala, tako da sam slomia bedrenu kost, a kuk se sav raspao. Prikovana sam za kolica i to mi je najgore. Ništa ne mogu raditi, tako da je cijeli posao na suprugu. On mora raditi vani i još po kući, a uza sve to služiti mene, Ako idem jesti, mora me prebacivati s kreveta u kolica, ili me, ako idem spavati, podizati iz kolica i prebaciti na krevet. Nije to njemu jednostavno, Iako nisam potpuno nepokretna, ovisna sam o njemu. Težak vam je to život i nikome ga ne bih poželjela. Osim što smo stari, tu smo još i sami. Ne možeš djecu siliti da dolaze i brinu se za tebe. Imaju oni svoj život. Meni je teško, a suprugu još teže – prepričava Josipa, a onda zastaje, glas joj podrhtava, uzdah se glasno otme i suze ispuniše oči. Ivan Šermaul ima 80 godina i još obrađuje deset hektara. Sije pšenicu, zob i kukuruz. Simpatični Ivan napominje kako mu nije teško baviti se poljoprivredom. Osim što obrađuje zemlju, ima i dvoje teladi te dvorište puno peradi.
- Preko dana imam puno posla i nemam vremena za predah. Ili sam u polju na trakturu ili u štali hranim stoku. A posla imam i po dvorištu. Na selu nije lijepo, ali vam nikad nije dosadno – kaže srdačan i vrijedan Ivan. koji se vraća svojim obavezama na imanju. Na rastanku kaže da je život u Magadinovcu težak, ali i lijep.
- Ovaj život za mene ima smisla, a mladi to ne razumiju – kazao je Ivan ispred obiteljske kuće, koju okružuju plodna polja i šuma, a ljepotu krajolika kvari jedino neasfaltirana cesta. Iako se, već naviknuti, ne žale na loš put, svakako bi im značilo da je on malo prilagođeniji vremenu u kojem žive.