Iako su velike stambene zgrade u Osijeku često primjer dobrog upravljanja nekretninom, to nije slučaj u priči o jednoj od njih u stambenom naselju Sjenjak, gdje se već godinama između suvlasnika zgrade, njih stotinjak, vode "stubišni ratovi". Tako bar situaciju u zgradi u kojoj živi od njezine izgradnje doživljava jedna od suvlasnica. Kaže, njihov predstavnik čuva novac na računu umjesto da ga uloži u obnavljanje i uređenje zrade. Pomalo u šali, pomalo u gorčini kaže kako joj se čini da se u nas može lakše smijeniti premijera nego predstavnika suvlasnika.

U navedenoj je zgradi, za tu poziciju, između dvaju kandidata vladala prava jagma, do te mjere da se za svaki glas lobiralo od vrata do vrata, a kada je osoba u konačnici imenovana predstavnikom suvlasnika, u njezin su se rad s vremenom svi razočarali. Naime, nakon što si je osigurao prihod koji mu pripada po osnovi funkcije, predstavnik uporno odbija investirati iz pričuve u bilo što – čak i u organiziran odvoz krupnog otpada koji je, prema svjedočenju naše čitateljice, u cijelosti zakrčio zajedničke podrumske prostorije. No, kako među onima koji su ga na izborima podržali nitko ne želi "pregristi" ponos i prijeći u drugi "tabor" da bi se stvorila potrebna većina za smjenu - situacija kada su u pitanju međuljudski odnosi i kvaliteta života na ovoj adresu beznadno su narušeni.
Nažalost, riječ je o tek jednoj od mnogih sličnih priča Osječana koji ne mogu u cijelosti upravljati svojom nekretninom zbog nesloge s ljudima uz koje žive. Prema podatcima Hrvatske udruge stanara dobivenima anketom među suvlasnicima iz urbanih područja, čak je 50 posto građana nezadovoljno radom predstavnika suvlasnika u svojoj zgradi. No istodobno u istim tim zgradama gotovo u pravilu ne postoji inicijativa da ih se smijeni, a kada se ona i pojavi, postaje nemoguća misija skupiti suglasnost 51 posto suvlasnika, koliko je potrebno za smjenu ili bar osnivanje upravnog vijeća koje, prema propisima, može upravljati pričuvom jednako kao predstavnik suvlasnika. Što je porazno, jer upućuje na činjenicu da i o polovini stambenih zgrada u Osijeku brigu vode ljudi koje njihovi susjedi smatraju neadekvatnima za taj posao.
Razloga je za nezadovoljstvo mnogo i različiti su, ali osnovni je da neke osobe koje su se posla predstavnika suvlasnika prihvatile nisu dovoljno educirane da bi mogle ispunjavati zadatke koje su u njihovom području djelovanja, a sve ih je više i sve su složeniji. Naime, predstavnik je suvlasnika danas osoba koja treba voditi “papirnati” dio poslova vezanih uz etažiranje, ugradnju razdjelnika i vodomjera, te o energetskoj obnovi, kao i svojim potpisom regulirati sve formalnosti. No u slučajevima kada se predstavnik suvlasnika ne slaže čak ni s većinom ostalih suvlasnika oko trošenja novca iz pričuve, svi projekti obnove i uređenja bivaju stopirani.