O aktualnoj situaciji u Hrvatskoj, vrućim temama o kojima mediji svednevice izvještavaju, konkretno, aferama poput sadašnje sa SMS-ovima, curenju informacija i sustavu sigurnosti u Hrvatskoj, te drugim važnim pitanjima u tome kontekstu razgovarali smo s Đurom Luburom, uglednim hrvatskim stručnjakom za telekomunikacije, tehniku i metodologiju prisluškivanja.

Đuro Lubura rođen je 1972. u Dubrovniku, gdje je od petnaeste godine uz školovanje radio kao tehničar za telekomunikacije u putničkoj agenciji Atlas. Nakon završetka srednje škole dragovoljno se uključio u obranu Republike Hrvatske pa je na dubrovačkom području obavljao stručne poslove vezane uz elektroničke komunikacije, a poslije bio i zapovjednik Odjeljenja veze u ratnoj postrojbi Hrvatske vojske.
Nakon višemjesečnog oporavka od ratnog stradavanja, početkom 1993., zapošljava se u Ministarstvu unutarnjih poslova te uz rad završava studij telekomunikacija. U Ministarstvu postupno napreduje od tehničara za telekomunikacije do dužnosti načelnika Odjela operativne tehnike Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, koju je preuzeo s 26 godina. Nakon odlaska iz Ministarstva pokrenuo je tada jedini privatni radio u Dubrovniku, a sudjelovao je i u osmišljavanju nekoliko privatnih telekomunikacijskih projekata. Od 2005. živi u Zagrebu i konzultant je u području elektroničkih komunikacija. Također, stalni je sudski vještak za telekomunikacije i tržišno natjecanje u telekomunikacijama. Lubura je godinama bio volonterski aktivan u zaštiti prava korisnika telekomunikacijskih usluga, a sudjelovao je i u drugim društveno korisnim građanskim akcijama. Više godina bio je član Predsjedništva, Nadzornog odbora i zamjenik predsjednika Hrvatske Mense, kroz koju se osobito zauzimao za unaprjeđivanje obrazovanja u hrvatskim vrtićima i školama. Također je izvršni direktor udruge Digitalna Hrvatska.
Kad procure neke povjerljive informacije, i kad se tih i takvih dokumenata dokopaju pojedini mediji, afere poprimaju senzacionalističke razmjere, a nerijetko se govori i o urotama "tajnih sila", o podrivanju sigurnosti države, sustava, Vlade... Koliko je u svemu tome istine, kakvo je Vaše mišljenje, naravno, vezano i uz aktualnu SMS afreru?
- Uvijek kad se ovakve stvari događaju, kad u javnost cure obavještajni i policijski podatci ili pak detalji iz istraga, kad "anonimni izvor" istog dana plasira priču u nekoliko medija, iza toga su neke "tajne sile". To, naravno, nisu nikakve tajne sile u pravom smislu riječi, nego određene grupacije koje imaju konkretan interes. Ponekad su to poslovni interesi, ali najčešće politički interesi, gdje se želi eliminirati ili oslabiti političke suparnike, i to često iz iste stranke. I ovo posljednje bombardiranje javnosti raznim informacijama i poluinformacijama, novim i starim, osobno mi izgleda kao napad iz svih oružja s ciljem rušenja potpredsjednika HDZ-a i Hrvatskog sabora Milijana Brkića.



Koliko takvo curenje informacija i njihovo dilanje, da se tako izrazim, pojedinim medijima znači u biti podrivanje stabilnosti države i vlasti, ma koja trenutačna bila, poput sad HDZ-ove?
- Curenje informacija snažno slabi vjeru u institucije i njihovu profesionalnost, ali to u pravilu ne zanima one koji informacijama dilaju. Oni često gledaju samo vlastite kratkoročne ciljeve. Nažalost, u najvećem broju slučajeva pokrovitelji, pa čak i izvršitelji takvog curenja informacija, ljudi su koji su trenutno u poziciji vlasti, što je i logično, jer oni koji nisu u takvoj poziciji imaju vrlo ograničen pristup takvim informacijama. Zato, nažalost, nikad i ne budu otkriveni i procesuirani, što dodatno slabi vjeru ljudi u državu i njezine institucije i potvrđuje tezu kako institucije selektivno odrađuju svoj posao, što je iznimno opasno.

Kako mislite "selektivno"?
- Pa, gledajte, svi se skrivaju iza institucija i pozivaju ih da rade svoj posao. No, prema mojem mišljenju, nastaje problem kad institucije u vrlo kratkom roku otkriju tko je navodno odao određenu informaciju poput toga da se provodi određena mjera tajnog nadzora, što je pohvalno, da su to odradili tako brzo, ali istovremeno, s druge strane, nikad ne otkriju tko je u javnost pustio stotine tajnih dokumenata i informacija. Iz svega ispada kako nije istina da službe to ne znaju ili ne mogu, nego ne žele, što je iznimno opasno i puno gore nego da su nesposobne. Selektivna pravda jako je opasna.

Na kojoj su u RH razini opremljenosti tehnikom i metodologijom prisluškivanja, ali i sposobnim kadrom, nadležne službe poput, primjerice, SOA-e?
- Policija ima problema s kadrom jer plaće nisu adekvatne trenutku i velik broj ljudi odlazi iz sustava, a novi u sustav ulaze izrazito smanjenom dinamikom. To za sada bitno ne utječe na ozbiljne policijske istrage, jer iskusniji ljudi imaju solidne pozicije i plaće, a imaju i previše godina da bi sada odlazili iz sustava, no za nekoliko godina, ako se nešto ne promijeni, i to će biti problem. Opremljenost je policije tehnikom za provođenje posebnih dokaznih radnji zadovoljavajuća i iz godine u godinu sve bolja pa tu ne vidim problem. Sigurnosno-obavještajna agencija (SOA), prema mojim informacijama, ima vrlo dobar i profesionalni kadar, a i njegova organizacija i opremljenost na svjetskoj je razini, tako da tu ne treba imati nikakve bojazni. Uvjeren sam da SOA ima ili brzo može imati većinu ključnih informacija i o curenjima tajnih podataka i nadam se da će ih u pravom trenutku podijeliti s nadležnim osobama.



Imati pametni telefon, recimo, trebalo bi značiti i znati ga pametno koristiti. No rekli ste kako lažnu SMS komunikaciju može izraditi bilo tko. Možete li to malo bolje objasniti?
- Treba odvojiti ovo opasno curenje tajnih podataka od "neimenovanih izvora", kakvo se događa kada netko ima takav interes, a čemu svjedočimo i ovih dana, od pomalo naivnog i prilično prozirnog dilanja lažnim SMS-ovima koji su napravljeni tako amaterski da je smiješno da bi netko nešto za to platio. To uopće nije lažna SMS komunikacija, jer lažirati komunikaciju nije nimalo lako i ne znam tko bi to tako jednostavno mogao. Ovo je najobičniji ispis nekog sadržaja za koji netko kaže da je to SMS komunikacija. Kao da ja na papir napišem neki sadržaj i kažem da je to e-mail koji mi je Andrej Plenković poslao. Lažne SMS poruke, poput onih koje su bile dio javnog prostora, može napraviti bilo tko, ali će se za deset minuta jednostavno utvrditi da one nisu istinite i time se ne treba previše zamarati.

Puno opasnije je dilanje tajnih podataka iz istraga i tomu treba stati na kraj. Pritom nikako ne mislim na novinare, oni rade svoj posao i većina to radi u najboljoj namjeri, nego na one koji zbog vlastitih interesa dilanjem podataka podrivaju vjeru ljudi u funkcioniranje države, a svakako mislim i na one čiji je posao otkriti i spriječiti curenje podataka, ali ponekad to ne učine pa omoguće opasnu pojavu selektivne pravde.(D.J.)