Magazin
NOBELOVAC U HRVATSKOJ

Kazuo Ishiguro: Sjaj i bijeda sjećanja
Objavljeno 6. listopada, 2018.
TRIJUMF MITOPEJE: BLIJED POGLED NA BREGOVE I POKOPANI DIV NA HRVATSKOM TRŽIŠTU

Postoji u njegovim knjigama neke pritajene jeze, neke nelagode, iščekivanja da nešto krene po zlu, da hinjena idila postane kronična mučnina, da se na kraju sve uruši u emocionalnom kolapsu priče same i likova koji priču čine "izvjesno-neizvjesnom" narativnom epikom stanja uma u kojem su sjećanja nekakav sudbinski teret koji svatko nosi u sebi i na sebi.


Sjetite se samo osjećaja kakav vas je pratio (bar sam se ja tako osjećao) dok ste čitali distopijsku dramu "Never Let Me Go" ("Nikad me ne ostavljaj", 2005.) i možda gledali istoimeni film, koji uopće nije loš, te neizbježne mučnine (ne one sartrovske, dakako), koja polako ali sigurno tjera na gnušenje nad onim što se zbiva (beskućnici u idili internata, klonirani žive samo zbog potrebe da svoje zdrave organe prisilno daruju bolesnim bogatašima!), nad svijetom koji nam je "podarila" napredena budućnost. Rijetki su, naime, pisci, književnici, koji u svojim djelima (romanima, pričama) uspijevaju postići takav razorni, reflektivni emocionalni učinak na čitatelja kao što to u svojim knjigama čini nobelovac Kazuo Ishiguro, jer o njemu je riječ, kojeg smo, eto, nakon nekoliko kod nas objavljenih knjiga, konačno u prilici čitati i na kompetentnom hrvatskom prijevodu zahvaljujući Vladimiru Cvetkoviću Severu i njegovoj izdavačkoj kući Mitopeja.

BLIJED POGLED...

Dvije su, za sada, knjige Ishigura objavljene u nakladi Mitopeje, a u planu je objavljivanje njegova cjelokupnog opusa. Ako ste pak Ishigura već čitali, daklem poznajete njegovo djelo, aktualni hrvatski prijevodi Mitopeje bit će vam dodatni stimulans da provjerite kakav dojam na vas ostavljaju "Blijed pogled na bregove" i "Pokopani div" na hrvatskom jeziku. Dva su to umnogome različita Ishigurova djela, no u oba je njegov stil, njegov narativ, mnogi će reći, i postmodernistički senzibilitet, apsolutno prepoznatljiv, posoban i osebujan.
Što se pak "Blijedog pogleda na bregove" tiče, Ishigurov je to debitantski roman, kojim se već u startu nametnuo kao vrsni spisatelj pred kojim je velika karijera, no u tom trenutku malo tko je mogao pretpostaviti da će 35 godina poslije, 2017., Ishiguro trijumfirati s Nobelovom nagradom.
Ishigurov prvijenac roman je o Japanu, autorovoj rodnoj grudi, roman o Zemlji Izlazećeg Sunca pod sjenom minulog rata i nuklearne katastrofe u Nagasakiju, gdje je Ishiguro rođen 1954. i odakle se kao petogodišnjak preselio u London.
Premda se to u početku možda i nije činilo tako, "Blijedi pogled na bregove" u biti je temelj na kojem je Ishiguro gradio svoja kasnija djela, bez obzira na žanrovske rukavce u koje je svojevoljno zalazio i iz njih izlazio neokrnjena ugleda. Drugim riječima, kad u tom romanu Etsuko, nakon što joj je starija kći Keiko počinila samoubojstvo, a mlađa joj kći Niki dolazi u posjet iz Londona, počnu navirati sjećanja na vlastitu mladost, trudnoću i neka čudna zbivanja iz tog vremena (zagonetna djevojčica Mariko-san, njezina majka), u zadivljujućem "prustovskom" redanju slika iz prošlosti i sadašnjosti zrcale se ne samo emocije, dvojbe i strahovi Etsuko nego i društveni kontekst tadašnjeg Japana, koji uskrsava iz pepela atomske smrti svjestan da mu ni budućnost nije baš optimistična. No sjećanja dolaze i prolaze, a živjeti se mora, premda ni život nije manje jezovit od jeze koja ga je pokušala dokinuti. Zato se kraj romana i doima podosta fatalističkim, iako ne i rezignirano, no koliko god sve završava nekatarzično, gotovo po onoj - bilo pa prošlo, i rat, i sjećanja, i strah i sreća, ljubav i mržnja, sve se ipak čini nekako nedorečeno, i to zbog jednog posve prozaičnog razloga - mučnog saznanja da jeza opstaje u nekom implicitnom stanju mirovanja, do iduće prigode, kad će se svom snagom obrušiti na eksplicitno stanje uma, koji svijet pokušava percipirati kroz zrcalo objektivnosti, no s rizikom da zrcalo pukne i da sjećanja onda navru poput tajfuna na japanske otoke, ali i u svačije, pa i naše, domove.
POKOPANI DIV

S druge strane, u "Pokopanom divu", nasuprot Japanu, Ishiguro se bavi drevnom Britanijom. Ali i tu imamo izraženi faktor sjećanja, kao i svojevrsnu postratovsku priču, jednako oporu, emocionalno razornu kao i kod "Blijedog pogleda na bregove". Naime, kad iz Britanije ode i zadnji rimski vojnik, zemlja više ne krvari u višestoljetnim bitkama Brita i Rimljana, no mir je varljiva opsjena, a pustoš uokolo teško da može ulijevati nadu u sretniju budućnost. Toga je svjestan postariji bračni par Axl i Beatrice, koji se u tom i takvom postrimljanskom svijetu pokušavaju sabrati i nastaviti živjeti. Da bi u tome uspjeli, dodatni im je motiv pronaći sina kojega godinama nisu vidjeli, sina kojega se jedva sjećaju, pa se njihovo hodočašćenje kroz opustošenu Britaniju doima poput križnog puta prema konačnom kraju i konačnoj utjesi, prije vlastite smrti. Na putu im vlastita prošlost neprestano izmiče, a živeći od danas do sutra, i suočavajući se s ovozemaljskim i onostranim prijetnjama, kao da se sami pretvaraju u mit u kojem ništa nije izvjesno, ali je moguće, poput uzajamne ljubavi koja se rađa iz pustoši, i okoline i osobne, da bi u konačnici zasjala na mračnim ruševinama jednog svijeta kojeg više nema, ali i svijeta u kojem se negdje u daljini promaljaju zrake svjetla.

Ukupno uzevši, teško mi je biti objektivan kad su romani Kazua Ishigura u pitanju. Zato je sve netom napisano isključivo moj subjektivni dojam o "Blijedom pogledu na bregove" i "Pokopanom divu", dva po meni (i ne samo meni) remek-djela tog autora. Zaključak ću međutim prepustiti Ishiguru, njegovim riječima izgovorenim prigodom preuzimanja Nobelove nagrade (tekst je u cijelosti objavljen u dodatku romana "Blijed pogled na bregove"): "U vremenu opasnog rasta podjela, valja nam slušati. Dobro pisanje i dobro čitanje rušit će barijere. Možda čak pronađemo novu ideju, veliku, humanu viziju, koja će nas okupiti."
Piše: Darko JERKOVIĆ

VLADIMIR CVETKOVIĆ SEVER

Ništa ne radim polovično

 

Broj Mitopejinih naslova više će se nego udvostručiti ove jesni, jer smo proteklih godinu dana proveli u vrlo marljivom radu na prevođenju, oblikovanju, a i stjecanju novih naslova. Glavni nam je zadatak dvojak: zadržavati razinu tekstualne i pojavne izvrsnosti knjiga koje izlaze pod našom egidom te omogućavati njihovu laku dostupnost svima koji čitaju hrvatski jezik. Posebno me veseli što sa svakim gostovanjem diljem zemlje upoznajemo nove istomišljenike, one koji se slažu s našom krovnom tezom da su knjige na hrvatskom vrijedne svakog, pa i krajnjeg, truda, u svakom aspektu. Polako mijenjamo način na koji ova kultura doživljava samu sebe - nabolje, nadam se.



Planovi za dalje? Najavili ste prijevode cijelog Ishigurova opusa...?
- Da, prevest ću cijeli opus Kazua Ishigura - preostale tri četvrtine, uza sve ostalo što on tek priprema. Nedavno sam dovršio esej o prijevodu Blijedog pogleda na bregove, koji je dostupan na Mitopejinim stranicama. A u idućih godinu dana jako se posvećujemo Neilu Gaimanu (naročito njegovim djelima za djecu, u nas nedovoljno poznatima) te kontinuitetu predstavljanja Katherine Arden, kao novog i vrlo popularnog glasa na svjetskoj sceni; nju ćemo na proljeće i ugostiti. Raduje nas i duhovit, iznimno upućen prikaz grčke mitologije u Mythosu Stephena Frya, baš kao i vikinški klasik Crveni Orm Fransa G. Bengtssona te početak sustavnog donošenja djela Chine Miévillea na hrvatski, počev od Krakena. Sve to - i više - bit će dostupno do nastupa Mitopeje na ovogodišnjem Interliberu; dotad ću zdušno raditi na svom prijevodu Kralja bivšeg i kralja budućeg T. H. Whitea, dragulja u kruni Mitopejinih naslova; ali ta knjiga će, kao i sve naše, izići tek kada prijevod bude zaista spreman. Ništa ne radim polovično, i drago mi je što u Mitopeji i za Mitopeju rade ljudi koji dijele takav stav.

Što dobar prevoditelj mora imati, osim znanja engleskog, naravno, vjerojatno mora biti i dubinski, da se tako izrazim, posvećen djelu koje prevodi, imati apsolutno razumijevanje ne samo za konkretan tekst nego i za kontekst i podtekst samog autora, zemlje iz koje dolazi? Koga je bilo lakše prevoditi - Gaimana, Ishuigura ili Katherine Arden?

- Preduvjet za prevođenje je upućenost, dubinska, u ciljni baš kao i prijevodni jezik, uza sve posebnosti danog teksta; povrh svega toga nikad se ne smije izgubiti iz vida da konačna knjiga mora u svemu djelovati na čitatelja onoliko dojmljivo kao i izvornik, a za to se stalno mora osjećati visok stupanj odgovornosti prema poetici pojedinog izričaja. Nadam se da se vrlo različiti pjesnički spektri pisanja Gaimana, Arden i Ishigura osjećaju kao zasebnosti dok se prelamaju kroz moju prevoditeljsku prizmu; o svakom od izazova konkretnih djela uvijek napišem opsežan esej dostupan na Mitopejinim stranicama. Nadam se da one mogu poslužiti kao konkretan svima, dostupan resurs za razmatranje izazova i odgovornosti ovog posla.(D.J.)

MIRJANA PJEVAC

Ideje se ne ostvaruju preko noći

 

U samim počecima nisam mislila kako ću se baviti s toliko različitih medija te kako ću se u konačnici moći svrstati u multimedijalne umjetnike, no tokom života te umjetničkog obrazovanja jedna stvar je posebno "kriva" za tu multimedijalnost, a to je znatiželja - kaže Mirjana Pjevac, vinkovačka umjetnica, koja potpisuje likovnu opremu knjiga Mitopeje, te dodaje:


- Sve ovo što znam danas raditi (ili bar mislim da znam) proisteklo je kao trenutak znatiželje i prevelike želje za učenjem onoga što mi se čini zanimljivim i korisnim kao nešto kroz što bi se izrazila. Pa tako jedan od citata kojim se vodim u životu i koji me zapravo prati cijeli život glasi: The cure to boredom is curiosity. There is no cure for curiosity! (Dorothy Parker). Kasnije sam kroz umjetničku praksu naučila primjenjivati sve što znam u svoje radove, međusobno spajati i povezivati različita umjetnička djelovanja, ne samo kako bi detaljnije objasnila radove, ono što želim reći i prenijeti na publiku već kako osjećaj koji želim izraziti ne bi ostao nedorečen i površan, jer sam radeći u jednom mediju uvijek imala dojam da to nije to, kako mi je ostalo još nešto što sam htjela reći i izraziti se. Nikada se nisam voljela ograničavati, pa se tako ne želim ograničavati ni u odabiru medija s kojim umjetnički djelujem, upravo ta širina i sloboda djelovanja me čini izrazito sretnom te s druge strane daje mi mogućnost da stvari preuzmem u svoje ruke, ne ovisim o nikome te da uspješno mogu i znam sama ostvariti mnoštvo različitih umjetničkih praksi u kojima od prve do zadnje apsolutno uživam i konstantno učim nešto novo.
- Gospodina Severa sam "upoznala", ako se to tako može uopće reći, preko društvene mreže Facebook, tamo negdje davne 2010. godine. Sasvim slučajno, preko zajedničke prijateljice. Meni je tada mnogo značila podrška osobe koja je toliko izgrađena i uspješna te jednako toliko ta podrška mi znači i danas osam godina kasnije. Što se tiče grafike, priča je zanimljivija, jer je to bio početak procesa i ciklusa koji se danas nalazi pod nazivom Mape prostora, a samim time postao je i početak jedne predivne suradnje. Naime, kako mi je i sam gospodin Sever ispričao gledajući u moju grafiku te proučavajući moje radove na web-stranici, primijetio je veliku mogućnost međusobnog povezivanja mojih radova te djela "Blijed pogled na bregove", odmah iza toga mi se javio s cijelim prijedlogom vezanim uz izradu covera knjige te fonta za istu. Malo je reći kako sam bila izvan sebe od sreće. Najveći izazov od svega možda mi je bila izrada fonta, budući da mi je to bilo sasvim novo u praksi i upravo sam zbog toga izrazito sretna što je font ispao tako dobro i zaista sam zadovoljna s finalnim produktom.
Inače, ideje se ne ostvaruju preko noći, traže od nas jako mnogo ulaganja, odricanja, želje i truda, ako nešto od toga nedostaje vjerojatno produkt neće biti ono čemu smo se nadali. I naravno, potrebno je hrabrosti da u ovome svijetu gdje su svi isti, budete malo drugačiji i iziđete iz mase.(D.J.)

HANA ŠNELER

Biti kreativan i konkurentan

 

Bez vjere u sebe teško je napredovati i u povoljnim okolnostima, a kako tek kada su one teške. Naše tržište je malo, k tome opterećeno krizom, i nije lako doći do posla, zato je važno moći klijentu pružiti što potpuniju uslugu - kaže Hana Šneler, vlasnica studija Havo, specijaliziranog za dizajnerske djelatnosti, te dodaje:


- Iako je Havina osnovna djelatnost grafički dizajn, jednostavno je nužno prilagoditi se potrebama klijenata, pa smo tako imali prilike steći iskustvo s kaligrafijom, fotografijom i obradom fotografija, montiranjem videa, kreiranjem sadržaja za društvene mreže i mnogim drugim stvarima koje nisu bile dio ideje koju smo imali o tome kako će naše buduće poslovanje izgledati. Iako poslujemo već pet godina, to nam je možda bila najteža lekcija koju još uvijek nismo u potpunosti savladali - razbiti iluzije kako o samom poslu, tako i o tržištu, klijentima, kreativnim slobodama, rokovima, birokraciji, politici (i svemu općenito), i znati prepoznati kada suradnja jednostavno nema dobar ishod za nas, i ako pregovori o boljim uvjetima nisu mogući, ne pristati na "bolje išta nego ništa, važno je da se radi", jer takav način poslovanja uvijek nosi više štete nego koristi, čak i kada se čini da nema boljeg izbora. Takve situacije prisile čovjeka da bude kreativan u traženju posla, no uz Internet i sve mogućnosti koje on nudi, globalno tržište je nadohvat ruke.
- U svakom poslu nužno je pratiti trendove i prilagoditi se razvoju tržišta, inače je gotovo nemoguće opstati, a živimo u vremenu kada nam jedan klik miša omogućuje kontakt s kraja na kraj svijeta, i trendovi se brzo šire, a informacije i izvori znanja dostupni su svakome. Nikada nije bilo lakše pokazati svijetu svoje umijeće, no isto tako, nikada konkurencija nije bila veća. Hrvatska dizajnerska scena nimalo ne zaostaje za svjetskim trendovima, i ima mnogo toga za ponuditi, što je i vidljivo kako iz projekata Hrvatskog dizajnerskog društva, tako i iz portfolija niza mladih kreativaca diljem online platformi.
- Nordijska mitologija je moj prvi dizajn prozne knjige takve vrste. Uopće nije bilo sumnje da će sve odlično ispasti, no postavili smo visoka očekivanja od početka, pa je svaka knjiga novi izazov, i užitak je raditi na njima. Vladimir i ja znamo se još od mojih studentskih dana, tako da je kroz godine bio upućen u moj kreativni razvoj i projekte na kojima sam radila, od fakultetskih zadataka do Havinih projekata. Danas, kad gledamo unatrag, kaže da me još onda imao na umu kao dizajnericu u Mitopeji. I tako je i bilo, postala sam dio Mitopeje mnogo prije nego što je ona javno zaživjela. Mitopeja je posebna u svakom pogledu, pa tako nije ni tipično radno mjesto - uvijek mi bude teško svojatati taj dizajn, jer nekako svaki dio tih knjiga nastaje zajedničkim snagama, sve su one naše.(D.J.)
Možda ste propustili...

RAZGOVOR: BORNA ZGURIĆ

Populisti nameću interese

KOSOVSKA KVADRATURA KRUGA (III:)

Teror pregovora