Ako vjerujete svemu što pročitate, Tom Hardy je najbolji glumac svoje generacije, ali i najopasniji. Opisi kao što su ‘nestabilan‘ i ‘živahan‘ prate njegovo ime, kao i priče o prepirkama na setu. Ali kad se ovaj za Oscara nominirani glumac, najpoznatiji prema ulogama u “Pobješnjelom Maxu”, “Povratnicima”, ili “Vitezu tame”, pojavi na crvenom tepihu, teško je taj imidž koji ga prati usporediti s onim što vidiš.

Između dimova svoje e-cigarete, zamišljen i izuzetno samosvjestan Hardy (41), zvijezda i izvršni producent povijesne serije “Tabu”, koju imamo prilike pratiti na HTV-u 2, iskreno progovara o svojoj ‘zastrašujućoj‘ osobnosti i svemu ostalome što bi moglo zanimati obožavatelje.



Vaši profili obično uključuju reference na vaš ‘opasan‘ ugled…
- Postoji taj mit, koji je posve glup, koji kruži oko mene – najčeće od ljudi koji uopće nisu radili sa mnom. Samo je jedna stvar gora od te da pričaju o tebi, a ta je da NE pričaju o tebi. Zato radije biram ovo prvo, valjda. Ali postoji i druga skupina ljudi s kojima konstantno surađujem, a koji znaju da to nije tako. Na kraju, ne bi riskirali imati nekoga takvog u svom okruženju, previše je toga u igri. Naravno, znao sam se katkad ponijeti kao kreten, ali tko od nas nije?

Je li ta reputacija korisna kad igrate mračne likove, kao u seriji “Tabu”?
- Naravno. Najčešće i tumačim zastrašujuće likove, pa se vjerojatno i u tome kriju razlozi zašto me prati loš glas. Prvo, zlikovci su mnogo zanimljiviji od glavnih junaka koji su, u najvećem dijelu, uistinu dosadni. Misao o odlasku na posao gdje igram nekoga tupog i dosadnog lika ispunjava me užasom, tako da me baš briga. Drugo, kad sam bio mlađi, bojao sam se biti nizak, mršav i ranjiv, jer sam imao osjećaj da ću lako postati žrtva zlikovaca. Dakle, sve što danas utjelovljujem na ekranu ono je što me plašilo u djetinjstvu.

Kad ste posljednji put osjećali da ne pripadate šou biznisu?
- Na dodjeli Oscara 2016. godine. Netko mi je jednom rekao: “Nisi se spreman zajebavati pristojno, i zbog toga ti sude”. Ali tu sam kad me trebaš. Jedan sam od onih ljudi u društvu koji će pomesti tvoja sranja za tobom. Ipak, sretan sam što smo supruga i ja bili na 88. dodjeli Oscara i imamo zajedničku fotografiju za uspomenu. Ja sam u smokingu, a ona je u haljini i izgleda prekrasno. To je dio povijesti, iako o tome tada ne razmišljaš.



Niste mislili da ćete biti tamo, ili niste očekivali da ćete uživati?
- Oboje. Oduzelo mi je mnogo živaca i bio sam izuzetno zahvalan kad nisu prozvali moje ime. Kad je Mark Rylance osvojio nagradu - počeo sam vrištati u sebi.

Jeste li pripremili govor?
- Ne. Nisam očekivao da ću osvojiti Oscara, i bio sam jako zahvalan što nisam. Bilo bi užasno da sam morao govoriti. Nisam spreman za to, ne volim javne govore.

“Tabu” je vaša prva suradnja s ocem koji dolazi iz svijeta oglašavanja. Kako je došlo do toga?

- I moj tata piše. Došao sam k njemu i rekao: “Tata, imam ideju. Volio bih igrati lika koji radi to i to”. Predstavio sam mu cijeli taj svijet, ton serije i lik, a on mi je samo zahvalio i zamolio da iziđem iz njegova ureda, jer je posvećen pisanju knjige. Dao sam mu do znanja kako bih to stvarno želio raditi i na tome je ostalo. Tek osam mjeseci kasnije, predstavili smo projekt Steveu Knightu, s kojim sam radio na filmu “Opasan poziv” i seriji “Peaky Blinders”, i s njim sam se našao na istoj valnoj duljini.