Magazin
TEMA TJEDNA: POZADINA VUKOVARSKOG PROSVJEDA (I.)

Pokušaj destabilizacije preko žrtava rata
Objavljeno 29. rujna, 2018.
PROSVJED NE POMAŽE PROCESUIRANJU RATNIH ZLOČINA, NEGO STVARA DODATNE NAPETOSTI I PODJELE

Što se krije iza najavljenog "Penavinog prosvjeda", posljednjih je dana jedno od ključnih političkih pitanja. Tako je, nažalost, Vukovar ponovno u središtu pozornosti, ali samo u "politikantskom žrvnju", a ne i u onom gospodarskom, od kojeg bi imao više koristi. U svakom slučaju svakome imalo upućenijem u aktualnu situaciju u HDZ-u, ili na desnici, kristalno je jasno da je riječ o svojevrsnom udaru na premijera Andreja Plenkovića i liberalnije mu bliske suradnike.


Spominje se i zazivanje prijevremenih izbora, baš s krila dijela estremne desnice, jer ima ih kojima premijer i Vlada koju vodi nikako ne idu pod kapu. Najradije bi ih sve odmah srušili. No, to je još uvijek račun bez krčmara, jer za sada prijevremeni izbori nisu opcija, bar kada se Plenkovića pita, a pitanje je što bi oni donijeli još uvijek pritajenim desničarima, jer nitko se ne eksponira kao kakav takav lider te i takve desnice niti se javno izjašnjava da kao vođa stoji iza najavljenog vukovarskog prosvjeda. Dojam je kako je glede prosvjeda gradonačelnik Vukovara Ivan Penava naivno nasjeo i postao pijun desničarskih krugova koji Plenkoviću i HDZ-u kojeg on vodi rade iza leđa, a sve u nadi da će možda ipak uspjeti u svojim destruktivnim namjerama destabiliziacije Hrvatske. Najžalosnije je što u cijeloj priči ostaje gorak okus u ustima, jer se pojedinici žele domoći političkih bodova, ne daj Bože i vlasti, preko žrtava Domovinskog rata, a da ih za njih iste, nije nikada bilo previše briga, a još manje danas. Kao moguće aktere potpirivanja strasti oko prosvjeda i korištenja vukovarske žrtve u političke svrhe u političkim se kuloarima, a proziva ih javno i dio analitičara, spominju i predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, koja ima utjecaja, ali je malo vjerojatno da bi se odvažila na takav udar. Zatim su tu, navodno ili nenavodno, svi oni s manjim ili nikakvim utjacajem, bivši predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko, potpredsjednik HDZ-a Milijan Brkić, politički tajnik Davor Ivo Stier, ili pak još jedan HDZ-ovac - Miro Kovač. Naravno, dovoljno su iskusni da su oprezni ili pritajeni, jer ako ne uspiju, sve bi im se moglo obiti o glavu. I onda, naravno, Zlatko Hasanbegović, Bruna Esih, Željka Markić i ostali, ali to je već neka druga priča koja bez ove prve, unutarhadezeovske, ništa ne znači. Osim toga, ključno je i koliko su pojedinci s desnice osvješteni je li navodni problem (ne)procesuiranja ratnih zločina u Vukovaru - utemeljen argument ili najobičnija demagoška floskula?

RAZDOR U UDRUGAMA

Bilo kako god, mnogo je stvari simptomatično kad se radi o najavljenom prosvjedu i njegovom tajmingu 13. listopada. Najviše je u medijima po tom pitanju eksponiran gradonačelnik Penava koji naglašava da je od početka ratnih stradanja prošlo 27 godina (može se postaviti i pitanje zašto glede toga nije bio glasan prethodnih godina) i da se prosvjed organizira isključivo zbog neprocesuiranja ratnih zločina u Vukovaru, odnosno zbog dugogodišnje neučinkovitosti institucija i ignoriranja glasa hrvatskih žrtava, što za posljedicu ima veliki broj nerazriješenih slučajeva nestalih osoba - traga se još za 1952 nestale osobe, odnosno oko 300 iz samoga Vukovara. A nakon što je dobio odgovor i od premijera Plenkovića i nadležnih ministara, Penava je i prije desetak dana nakon sastanka predstavnika braniteljskih udruga s ministrom branitelja Tomom Medvedom kazao kako ih nitko na tom sastanku nije pokušao razuvjeriti te da će se prosvjed sigurno održati. Štoviše, naknadno je najavio još jedan, ali iduće godine. Ponovio je kako prosvjed nije uperen protiv hrvatske Vlade i Plenkovića, nego protiv institucija koje ne rade svoj posao. Upitan o mogućim političkim posljedicama za njega od HDZ-a, rekao je da svatko odgovara za sebe i da svatko nosi svoj dio odgovornosti. Naglasio je i da taj skup nikako nije s ciljem razdvajanja hrvatskih branitelja. Penavi se "priključio" i dio braniteljskih udruga koje podržavaju prosvjed i gradonačelnika. Predsjednik Udruge specijalne policije iz Domovinskog rata Zoran Maras negativno je odgovorio na upit je li itko na sastanku pokušao Penavu odgovoriti od prosvjeda kratko poručivši - ne!

MANIPULIRANJE

Međutim, podjele i neslaganja ipak postoje. U utorak je naime stiglo pojašnjenje iz HVIDRE. Članovi Predsjedništva i Glavnog odbora udruge Hrvatski ratni vojni invalidi Domovinskog rata odlučili su da će se sportsko natjecanje njihovih članova održati u Vukovaru, ali ne u isto vrijeme kada bi se trebao održati prosvjed koji je najavio vukovarski gradonačelnik Ivan Penava. O novom datumu igara odlučit će poslije. Svehrvatsko sportsko natjecanje invalida Domovinskog rata trebalo se održati od 12. do 14. listopada u Vukovaru, a prosvjed je najavljen za 13. listopada. Predsjednik HVIDRE Josip Đakić bio je konkretan u izjavi kako je vukovarski gradonačelnik Ivan Penava manipulirao datumom prosvjeda. Na pitanje hoće li on osobno doći na prosvjed, Đakić je kratko odgovorio: "Neću. On nas je iskoristio", dodao je. I Đakić i Josip Periša, predsjednik Glavnog odbora HVIDRE, istaknuli su kako je vukovarski Penava iskoristio datum za koji su oni najavili održavanje svog natjecanja da za taj dan sazove prosvjed zbog neprocesuiranja ratnih zločina. "Ideju podržavamo, ali mislimo da nije izvorna", kazali su čelnici HVIDRE novinarima.
Predsjednik HDZ-a i hrvatski premijer Andrej Plenković prije tjedan dana izjavio je da je Središnji odbor HDZ-a nakon vrlo iscrpne rasprave konsenzualno, uz podršku svih članica i članova Središnjeg odbora, zaključio da HDZ smatra kako treba istražiti sve ratne zločine koji su se dogodili u Hrvatskoj, posebice u Vukovaru i na Ovčari, u odgovarajućem pravnom postupku i od strane nadležnih tijela koja djeluju neovisno od politike i izvršne vlasti, a to su policija, državno odvjetništvo i sudovi. "Istodobno, ne želimo da taj prosvjed bude politiziran, iskorišten u neke druge svrhe ili izmanipuliran, zato što imamo puno razumijevanje i empatiju prema žrtvama u Domovinskom ratu, prema braniteljskoj populaciji i obiteljima poginulih i nestalih te ne želimo da se njihovim osjećajima, u ovako osjetljivom pitanju, od strane bilo koga manipulira", istaknuo je predsjednik HDZ-a. Na upit novinara tko manipulira s tim prosvjedom, premijer Plenković je odgovorio: "Mislim da smo to već mogli primijetiti u proteklih nekoliko dana tko su bili prvi akteri koji su podržali održavanje prosvjeda, i koji na tome eventualno žele prikupiti neke političke poene".
Ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković također je istaknuo: "Tu zadovoljstva nema dok zadnja žrtva ne dobije sudski epilog. Svi znate da je to vrlo teško, jer mnogo je vremena proteklo. Mnogi, koji su počinili ta nedjela, na drugoj su strani, kao i mnogi svjedoci. Tako da je s te strane to vrlo teško, ali treba učiniti napore i treba poduzeti sve što je moguće". Ministar je iznio i podatke o procesuiranju ratnih zločina, a koje je iznosio i prije. Podsjetio je i da je unutar MUP-a osnovan poseban savjet koji radi na istraživanju ratnih zločina i neki rezultati se vide.
I kad se sve zbroji dojam je kako je cijela priča oko najavljenog prosvjeda u Vukovaru blagorečeno - sumnjiva. Drugim riječima, mnogo je argumenata da se na prosvjed gleda kao na političku akciju (obavještajno podzemlje?) uperenu na stabilnost Vlade i premijera, ma koliko to organizatori na čelu s Penavom osporavali. Za kraj, bez nakane da nekoga uvrijedimo, valja uzeti u obzir staru poslovicu kako je i put u pakao popločan dobrim namjerama.
Piše: Damir GREGOROVIĆ
Zašto baš 13. listopada?
Josip Đakić, čelnik najveće braniteljske udruge, rekao je kako je Penava bez njegove asistencije uletio u termin održavanja HVIDRA-ih igara ratnih invalida u Vukovaru. "Bez mog znanja uvalio mi je prosvjed, a kad sam s njim razgovarao da kao vukovarski gradonačelnik bude domaćin igrama ratnih invalida, prosvjed mi nije ni jednom riječju spomenuo", rekao je Đakić, i dodao kako je inicijativa hvalevrijedna, ali također i da prosvjed nije način na koji se problemi trebaju rješavati. Đakić kaže i kako bi bilo dobro da Penava prihvati argumente kako postoje dobri koraci u rješavanju problema ratnih zločina, a ako ne prihvati te argumente, onda bi trebao objasniti koji su pravi razlozi prosvjeda.

HRVOJE KLASIĆ

MANIPULIRA SE EMOCIJAMA I POLARIZIRA DRUŠTVO

 

Zašto do prosvjeda dolazi u ovom trenutku odgovor je jasan - riječ je o udaru na predsjednika HDZ-a odnosno na premijera Andreja Plenkovića. Mislim da razlog tomu treba tražiti i u činjenici da Plenković, kao i njegovi najbliži suradnici poput Davora Božinovića, ministrice vanjskih poslova i ministrice vanjske kulture, u principu ne predstavljaju autohtonog birača, ni člana HDZ-a.


Mislim da to što gospodin Plenković radi nužnost je za HDZ i Hrvatsku, a to je da pretvori jedan pokret, tzv. konstitucionalistički pokret, u modernu demokršćansku stranku. Bojim se da je on u tome usamljen i da je većina birača puno bliža načinu razmišljanja Tomislava Karamarka, Milijana Brkića ili vukovarskog gradonačelnika Penave, negoli Plenkoviću i onome za što se on zalaže. Zapravo jedan veći dio HDZ-ovaca razočaran je nedovoljno desnim ekstremizmom Plenkovića, i do sada su ga pokušali u nekoliko navrata destabilizirati, primjerice preko opstrukcije Istanbulske konvencije ili u drugim prilikama, kao što je situacija u Lici. Tu su pokušali pokazati zube, ali je tome Plenković uspješno odolijevao.

BUSANJE U PRSA

No, najavljeni prosvjed u Vukovaru trebao bi biti najjači udar do sada jer se u stvari pokušava manipulirati s onim najdubljim emocijama ljudi i zbog toga smatram da je cijela ova priča najkontroverznija i po meni najžalosnija, jer se nakon 27 godina vadi na površinu, na potpuno pogrešan način, jedna tema koja je duboko bolna i koja otkriva slabosti ne samo HDZ-a nego i hrvatske države. Dakle, od 27 godina demokracije, HDZ je više od 20 godina na vlasti i sada mi, dakle ne od oporbe, nego od nekoliko HDZ-ovaca, slušamo kako optužuju druge HDZ-ovce da nisu napravili dovoljno u procesuiranju i kažnjavanju zločina. Mislim da je to problematično i za HDZ, koji je takav kakav jest, imao najviše mogućnosti taj problem riješiti, ali je to katastrofa i za Hrvatsku kao državu, jer pokazuje da ljudi koji se busaju u prsa Hrvatskom i koji su u stanju prozivati svoje protivnike, političke suparnike, da su Jugoslaveni, da u stvari nisu očito mnogo napravili u onom najvažnijem segmentu, a to je u suočavanju s prošloću kada je u pitanju i kažnjavanje za zločine, u ovom slučaju nad Vukovarcima.
To je jedna stvar, druga stvar koja je mene razočarala jest činjenica da se hrvatsko društvo nažalost nije pomaknulo u jednom demokratskom smislu naprijed, da je empatija, suosjećanje i dalje strani pojam u hrvatskom društvu, i ono što je najgore kod hrvatskih političkih elita, trebale bi biti predvodnici u tom procesu demokratizacije društva, a to nisu. Jer vidimo da se i dalje, i u ovoj 2018. godini, proziva država za neprocesuiranje zločina, ovaj put zločina koji su počinjeni na jednom mjestu, u Vukovaru. Dakle, zanimaju nas zločini nad nama, od strane njih. A nikad nas ne zanimaju svi zločini, sve žrtve, dakle njihovo procesuiranje i kažnjavanje i komemoriranje, što mislim da je jako loše za hrvatsko društvo, uz dužno poštovanje prema ljudima čiji su najmiliji ubijeni. Međutim, uzmete li u obzir recimo moje studente koji su 2000. godište i koji nemaju nikakve veze s ratom, oni stalno slušaju kako se ne procesuiraju srpski zločini nad Hrvatima, ali nikad ne čuju o hrvatskim zločinima nad Srbima. Mislim da to samo polarizira s jedne strane društvo, nove generacije, ali i pokazuje da nismo spremni još uvijek pogledati istini u oči i obračunati se sa svakim zločinom na jednak način.
UVIJEK JEDNI TE ISTI

I treća stvar, koju bih u ovoj priči naglasio, jesu branitelji ili, složio bih se da je prikladnije reći veterani. Ono što mene u cijeloj priči muči, kako vrijeme sve više odmiče, jest to da se, čini se, ne radi o istinskoj brizi ni za uspomenu na žrtve, ni za dignitet Domovinskog rata, niti o brizi za prava ljudi koji su ostali bez nekog svoga u ratu, nego se u principu radi o osobnim politikanskim ambicijama ili privilegijiama koji se žele zadržati. Logično je postaviti i pitanje koliko je zapravo bilo stvarnih sudionika u Domovinskom ratu. A bilo ih je, naravno, i to različlitih profila, jer kad pogledate sastav, pa čak i obrazovni sastav branitelja, lako je primjetiti da je u ratu bilo i inženjera i profesora, i liječnika i ekonomista, i pravnika i novinara, i onih koji su u tom trenutku studirali, pa su prekinuli studije i otišli u rat. Međutim, u posljednjih 10 - 15 godina, u javnim istupima gledamo i slušamo iz raznih braniteljskih udruga uglavnom 10-ak ili 20-ak istih ljudi. Postavlja se pitanje gdje su svi drugi, zašto se nikad ne javljaju oni sudionici Domovinskog rata koji su se nakon rata zaposlili, nastavili svoje karijere, ušli u biznis, koji radom, aktivno doprinose društvu, uz dakako dužno poštovanje prema svima onima koji to ne mogu zbog zdravlja. Imaju li, dakle, pravo na obranu digniteta Domovinskog rata, pravo na sjećanje na Domovinski rat, samo tih ne znam koliko udruga, tih nekoliko stalno u javnosti prisutnih pojedinaca koji su spremni dizati šatore i revolucije, ili bi briga za očuvanje vrijednosti Domoviskog rata i briga za žrtve trebala biti zajednička, na način konsenzusa svih koji su u ratu sudjelovali. Osobno sam i ja u 1991. sudjelovao u ratu dragovoljno, ali ne želim da taj moj čin zlouporabljavaju, da me zastupa njih ne znam koliko koji su sebi dali monopol za brigu o Domovinskom ratu.

Međutim, koliko vidim, u slučaju prosvjeda u Vukovaru, nisu ni sve braniteljske udruge složne, što samo potvrđuje moju tezu da je riječ o politikanstvu, jer da je SDP na vlasti apsolutno bi sve udruge bile zajedno, a s obzirom na to da nije, jer je HDZ na vlasti, one organizacije, braniteljske udruge koje mogu računati na veća financijska sredstva od Vlade i u kojima sjede istaknutiji HDZ-ovci, takvi sigurno neće poduprijeti prosvjed. Primjer je HVIDRA koja predstavlja invalide Domovinskog rata, i ako bi netko morao biti u Vukovaru, gdje se želi upozoriti na nedoličan odnos prema žrtvama, na neprocesuiranje zločina, onda bi to trebali biti oni. No HVIDRA, kako čujemo, neće biti na prosvjedu u Vukovaru, pa se onda postavlja pitanje o čemu se tu radi.
Piše: Hrvoje KLASIĆ

DAMIR PRIMORAC

PRAVOSUDNA TIJELA MORAJU BITI BRŽA I UČINKOVITIJA

 

Kazneno djelo ratni zločin pripada u kategoriju međunarodnih zločina jer se njegovim počinjenjem napadaju temeljne vrijednosti međunarodne zajednice - čovječnost i ljudsko dostojanstvo. Počinjenjem ovog kaznenog djela krše se odredbe konvencija koje se odnose na ratno ili humanitarno pravo, ali jednako tako i pravila običajnog prava tijekom ratnih sukoba. Prema tome, radi se o najtežim oblicima kaznenih djela i upravo zbog toga svaka država, pa tako i Republika Hrvatska, mora uložiti maksimalne napore u otkrivanju takvih kaznenih djela i pronalaženju počinitelja jer ni jedan zločin ne smije ostati nekažnjen, a pogotovo zločin takve vrste.


Međutim, iako je od završetka Domovinskog rata proteklo više od dvadeset godina, nažalost, još uvijek je ostao znatan broj predmeta u kojima počinitelji kaznenih djela ratnog zločina nisu otkriveni, što je nedopustivo jer protek vremena samo otežava dokazivanje u takvim predmetima. Neprijeporno je da nadležna državna odvjetništva, u suradnji s policijom, poduzimaju velike napore u otkrivanju kaznenih djela i počinitelja ratnih zločina, ali se opravdano postavlja pitanje je li se moglo napraviti još više. Bez obzira na to što doista postoje određene poteškoće u takvim vrstama predmeta, npr. nedostupnost počinitelja, otežano prikupljanje dokaza zbog proteka vremena od počinjenja ratnih zločina, problematika suđenja u odsutnosti i dr., treba napomenuti kako je već ranije Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu u nekoliko predmeta u povodu podnositelja zahtjeva donio presude protiv Republike Hrvatske smatrajući kako nadležna tijela Republike Hrvatske nisu u dovoljnoj mjeri poduzela sve radnje u otkrivanju počinitelja kaznenih djela ratnih zločina. Na više je mjesta u tim presudama naglašeno da je istraga morala biti provedena promptno i u razumnim rokovima kako bi se otklonile sve moguće prepreke koje su mogle dovesti do odugovlačenja istrage. U konačnici, zaključeno je kako je zbog neodgovarajuće i nedjelotvorne istrage došlo do povrede odredbe čl. 2. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i sloboda, koja se ponajprije odnosi na pravo na život, odnosno obvezu države da štiti život, te je zbog te povrede Republici Hrvatskoj stavljeno u obvezu da na ime pravedne naknade isplati podnositeljima zahtjeva određene novčane iznose.

KVALITETNE ISTRAGE


Prema tome, jako je važno da pravosudna tijela u predmetima ratnih zločina budu brza i učinkovita u cilju otkrivanja i kažnjavanja odgovornih osoba. Zašto je to važno? Pa upravo radi toga da se ne događaju ovakve stvari koje pobuđuju sumnju da netko svjesno opstruira procesuiranje predmeta zbog kaznenih djela ratnih zločina i da glede toga postoje neki tajni dogovori. Općepoznato je da je brzina postupanja nadležnih tijela od velikog značenja za pronalaženje počinitelja te otkrivanje i osiguravanje tragova kaznenih djela. U tom smislu iznimno je važno, sukladno odredbama Zakona o kaznenom postupku i dugim propisima, pravovremeno prikupiti sve potrebne obavijesti koje mogu biti od koristi za pronalaženje počinitelja, obaviti pojedine dokazne radnje poput ispitivanja svjedoka, sudskomedicinskog vještačenje kako bi se nakon ekshumacije utvrdilo jesu li na žrtvi pronađene kakve ozljede, te ako jesu, je li te ozljede nanio netko drugi, i ako jest, čime, na koji način te jesu li one prouzročile smrt. i dr. Samo brza i kvalitetno provedena istraga dovodi do pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, a u suprotnome može doći do poteškoća koje onemogućavaju otkrivanje istine.
Ako prihvatimo činjenicu da nas je i Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu u pojedinim predmetima koji se odnose na ratne zločine upozorio na određene propuste, posebno o potrebi provođenja brze i učinkovite istrage, onda nadležna tijela moraju biti svjesna, unatoč tome što koji put postoje i određene poteškoće u otkrivanju počinitelja, da su takvi predmeti pod velikim nadzorom javnosti, a naročito žrtava, odnosno obitelji koje su u Domovinskom ratu izgubile člana obitelji. Svi ćemo se složiti kako je vrlo teško, gotovo nemoguće, objasniti obitelji žrtava da ni nakon više od dvadeset godina nisu pronađeni počinitelji kaznenih djela. Upravo zbog toga obitelj žrtava i javnost imaju apsolutno pravo redovito se informirati o rezultatima postupanja nadležnih tijela u tim predmetima, a s druge strane, obveza je i nadležnih tijela da o tome, sukladno zakonskim okvirima, i bez takve inicijative redovito o tome izvješćuju javnost i obitelj žrtava. Na taj bi se način osiguralo povjerenje javnosti u očuvanje vladavine prava i otklonile bilo kakve sumnje glede nečinjenja pojedinaca odnosno nadležnih tijela u otkrivanju i kažnjavanju počinitelja. Nadležna tijela ne smiju polaziti od činjenice da kazneni progon za kaznena djela ratnog zločina ne zastarijevaju te da uvijek ima vremena pronaći počinitelja. Svima nama, a ponajprije obitelji žrtava, treba biti u interesu što prije pronaći počinitelja kaznenog djela i utvrditi njegovu odgovornost.

CILJ JE SUŽIVOT


Imajući u vidu da je tijekom agresije na grad Vukovar izgubljen veliki broj ljudskih života i da se mnoge osobe vode kao nestale, jasno je kako je jedan od preduvjeta koji je potreban za pomirenje i suživot između Hrvata i Srba što brže pronalaženje svih onih koji su sudjelovali u ratnim zločinima te njihovo procesuiranje. To treba biti u interesu ne samo Hrvatima već i Srbima. Neprijeporno je da se Grad Vukovar branio od velikosrpske agresije te da se u tom smislu Republika Srbija mora suočiti sa svojom prošlošću, a jedan od načina glede tog suočenja jest da iskreno, žurno i bezrezervno pomogne Republici Hrvatskoj u pronalaženju počinitelja kaznenih djela ratnih zločina kako bi što prije te osobe bile izvedene pred sud. Naravno, usporedno s time treba raditi na normalnom suživotu jer podjele i međusobna mržnja nikomu ne odgovaraju, a ponajprije ljudima koji žive u Vukovaru. Suživot svima treba biti cilj, ali bi pomirba bila brža i uspješnija ako bi se što prije procesuirali počinitelji ratnih zločina. S druge strane, razvoj gospodarstva, povećanje radnih mjesta, unaprjeđenje i razvoj odgojno-obrazovnih i znanstvenih ustanova te tehnologije, razvoj prometne i komunalne infrastrukture i dr., zasigurno pridonosi stvaranju preduvjeta za miran razvoj i suživot u Vukovaru, a posebno mladih koji budućnost vide u Vukovaru.
Piše: Damir PRIMORAC