Magazin
NOGOMET KRAJ DRAVE

Osječki Metalci: Sedamdeset
im je godina tek...!
Objavljeno 29. rujna, 2018.
U OLT-u JE DAVNE 1948. OSNOVANO SPORTSKO DRUŠTVO METALAC, ČIJI JE POSLJEDNJI AKTIVNI ČLAN ISTOIMENI NOGOMETNI KLUB

Svečano je bilo prije desetak dana u Sportskom centru "Ante Gotovina" na Jugu 2, gdje je Nogometni klub Metalac raznovrsnim programom (pro)slavio svoj 70. rođendan. Prvo je gradonačelnik Ivan Vrkić, pred brojnim bivšim i sadašnjim članovima, gostima i uzvanicima te klupskim prijateljima, simboličnim rezanjem vrpce predao sugrađanima na korištenje nove teniske terene, a poslijepodne je domaćin u prijateljskoj utakmici ugostio nogometaše državnog prvaka Dinama iz Zagreba (0:9), koje je predvodio rođeni Osječanin Nenad Bjelica, koji je, inače, jednu sezonu svoje sjajne karijere proveo upravo na travnjaku Bikare.


Vrhunac proslave u nedjeljno predvečerje priređen je u restoranu "Corner", uklopljenom u istom objektu, kad su se i "metalci" i zagrebački "modri", u društvu brojnih gostiju, prisjetili najvažnijih detalja iz prvih sedam desetljeća Metalca, a zatim su najzaslužnijim pojedincima, kao i sponzorima i donatorima koji su pripomogli djelovanju ovog kluba, dodijeljena priznanja i plakete.

ZA BODOVE I S NK-om OSIJEK

Sažeti djelovanje tog, kao i bilo kojeg sportskog kolektiva tako bogate tradicije nije nimalo lako ni jednostavno. Jer "metalci" su, u raznim uvjetima i društvenim, a samim tim i ekonomskim okolnostima, nanizali brojne uspjehe i neuspjehe od dana kad su, nedugo nakon strahota Drugog svjetskog rata, djelatnici Osječke ljevaonice željeza osnovali 1948. svoje sportsko društvo, kojem su nadjenuli ime Metalac, a prvi trener nogometnog sastava bio je glasoviti Mijo Kiss. Prohujalo je potom niz pobjeda i poraza, slavljenih pothvata i tugovanih gorkih trenutaka, a Metalac je odavno prerastao okvire dugogodišnjeg i glavnog sponzora OLT-a te postupno, mijenjajući ili dopunjujući pritom i ime u Metalac OLT, pa Osijek-Koteks i Metalac HVIDR-a Sjenjak, postao ugledan gradski klub, respektabilan i po tradiciji, o čemu svjedoče poglavito oni najupečatljiviji uspjesi i njihovi akteri.
Zanimljivo je da su "metalci" prvi zapaženiji uspjeh ostvarili u godini svog prvog desetljeća. Bila je to 1958., kad su izborili plasman u tada najviši stupanj regionalnog natjecanja, Slavonsku zonu. Najveći je doseg u bivšoj Jugoslaviji, pak, stigao 1969. godine, kad se Metalac, pod vodstvom trenera Antuna Kase i tehnika Milana Arambašića nakon kvalifikacijskih susreta s Borcem iz Bosanskog Šamca, plasirao u Drugu saveznu ligu "Sjever", u kojoj mu je tri sezone jedan od suparnika bio i najbolji slavonsko-baranjski klub NK Osijek, što se nikad prije ni poslije nije dogodilo.
Naviru sjećanja na igrače iz tog vremena kao što su Kratil, Benčik, Kamenov, Vučemilović, Šimleša, Vitić, Pospišil, Zdravko Rupnik, Grujičić, Grevinger, Sabljak, Grnja, Mikulica, Koprivnjak, čiji su prethodnici godinama bili Josip Ciprovac, Miroslav Petrović, Ivan Anić, Božo Bjelica, Stjepan Horvat i drugi… Vrlo brzo nakon toga, 1973., osvojivši naslov prvaka "podravske" skupine SNZ-a, a potom i apsolutnog prvaka Slavonije i Baranje (nakon uspjeha protiv BSK-a iz Sl. Broda - 1:1, 3:1), jedan drugi naraštaj pod vodstvom Mateja Kasača postao je član tada Jedinstvene republičke lige Hrvatske, da bi u sezoni ‘90/‘91 nastupao u Međurepubličko-pokrajinskoj ligi "Sjever" zajedno s klubovima iz Hrvatske, BiH i Srbije. Iz tog razdoblja, osim spomenutih, doprinos uspješnom djelovanju tog amaterskog društva da(va)li su Augustin Pašalić, Zdenko Kovačević, Ivan Mihaljević, Frano Radišić, Ivan Švedl, Zdenko Kovačević, Vlatko Konjevod, Ivica Zbožil, Zvonko Valenteković… Od igrača koji su u tom razdoblju bitno pridonosili ugledu Metalca u raznim razdoblju s poštovanjem se i danas izgovaraju imena Slavka Špehara, Zvonka Kolaka, Milana Đuričića, Borisa Čulina, Branka Karapandže, Stjepana Bubala, Ive Pavičića, Ante Šilovića, Zdenka Glumca, Ivice Šimuneca, Krunoslava Francuza i mnogih, mnogih drugih.
U BAJINU PRTLJAŽNIKU

Sasvim drugu dimenziju poprima isticanje svih opisanih uspjeha u prvim desetljećima postojanja Metalca prisjetimo li se da su nakon kobne 1968. godina, kad je poplava praktično uništila nekadašnje igralište "Kraj Drave" te odnijela velik dio klupske dokumentacije i opreme, "metalci" dugo djelovali kao "beskućnici", ugošćujući suparnike u Gradskom vrtu. Oprema se tih godina, sjećaju se mnogi mladići tog vremena, najčešće "vozikala" u prtljažniku neponovljivog i odanog ekonoma Ivana Mihaljevića - Baje. Nov list, pak, okrenut je lipnja 1982., kad je nadomak Juga 2 sagrađeno igralište Bikara, današnji Sportski centar "Ante Gotovina", za što su najzaslužniji bili ambiciozni i uporni sportski djelatnici tog doba, Đuro Lukić, Stanko Kresojević, Josip Kovačević i Miro Doležal. Bio je to velik događaj za sve kojima je srce i tada i prije kucalo za klub osječkih "metalaca", ali i za kompletnu sportsku obitelj grada na Dravi. Nije stoga čudno da je trenersku dužnost preuzeo proslavljeni drugoligaški strijelac nekadašnje države na našim prostorima Ljubomir Petrović, koji je poslije, gradeći sjajnu karijeru, odveo Crvenu zvezdu i do naslova europskog prvaka, a da mu je u početnom razdoblju njegova kormilarenja "crno-bijelim" brodom znatno pripomogao legendarni osječki tandem Ivan Lukačević i Ivan Grnja privodeći kraju svoje pamtljive karijere.

BJELICA, SUBAŠIĆ, CHAGO…

Na sasvim je drukčiji način bio prisiljen opstajati Metalac u samostalnoj i neovisnoj Hrvatskoj, u posve novim društveno-ekonomskim okolnostima. Jer, ostao je bez sponzoriranja sve slabašnijeg OLT-a, postupno mu se srozavao teško stečeni ugled i tko zna što bi se dogodilo da se1997., u vrijeme kad se nad Bikaru nadvio oblak možebitnog potpunog gašenja, uloge predsjednika nije prihvatio nekadašnji igrač Boro Ivković. Neviđenom probojnošću, elanom i upornošću, uz pomoć brojnih suradnika i potporu Grada Osijeka, dakako, stvorio je sportski centar kojem se dive svi koji su ga pohodili. U više navrata, pa i primajući komplimente od vrhuške HNS-a, Ivković je zasluge za renesansu dijelio s najbližim suradnicima, legendarnim klupskim direktorom Antom Šimlešom, svojom braćom Franjom i Ivanom, pa Željkom Ivkovićem, Krešimirom Hornungom i Draženom Jakšetićem.
Nažalost, u natjecateljskom smislu, Metalac je zadržao nekadašnji ugled samo u prvih desetak godina novog milenija kad je nastupao u Drugoj hrvatskoj ligi pod vodstvom Milana Đuričića i njegovih pomoćnika Miomira Metera i Dušana Alempića. Nažalost, uslijedilo je razdoblje u kojem i Metalac, kao i brojni drugi amaterski klubovi istočne Hrvatske, trpi zbog sve teže ukupne ekonomske situacije, što se odrazilo i na sve zapaženiju nezainteresiranost mladeži za nogomet, pa ni u ovom klubu nitko nije posebno nezadovoljan slabijim rezultatima koji su mladiće sa Sportskog centra "Ante Gotovina" doveli do sadašnjeg statusa člana Prve županijske osječko-baranjske lige. Jer, u svima koji i dalje posjećuju ovaj objekt s razlogom žive uspomene na 70 godina itekako zapaženog djelovanja. Neka sam istaknuta imena, kao što su legendarni Luks i Struja, već spomenuo, ali su u Metalcu bili i ostali ponosni i na još neke što svim naraštajima igrača, trenera i sportskih djelatnika daje za pravo da budu ponosni što su bilo kada provodili vrijeme uz klupske boje Metalca. Naime, osim Lukačevića i Grnje, koji su igrali za Metalac na završetku svoje karijere, na igralištu smještenom u jugoistočnom dijelu grada, stječući važna iskustva na početku stvaranja uspješnih nogometnih imena, nastupalo je još mnogo kasnije poznatih mladića. Zacijelo i danas ima onih koji ne znaju da je u Rusiji proslavljeni vratar Danijel Subašić bio član Metalca kad još nitko nije znao za njega, što vrijedi i za Kamerunca Mathiasa Chagu, tamnoputog Kamerunca koji je stigavši u Hrvatsku prvo odjenuo Metalčev dres i onda krenuo put dokazivanja u zagrebačkom Dinamu. Manje se zna i da su vrijeme dokazivanja u ovom klubu proveli i poslije etablirani prvoligaški igrači i internacionalci Nenad Bjelica, Petar Krpan, Zoran Zekić, Damir Vuica, Tihomir Rudež, Aljoša Vojnović, pa Tihomir Živković, Igor Hodonj, Tomislav Radotić, Ivica Šimunec, Marko Kraljević…
Dakako, u tih prvih 70 godina postojanja Metalca, u vremenu između Mije Kissa i Zdenka Glumca, svoj je trud i znanje utiskivala u raznim razdobljima plejada stručnjaka kojima se također zapljeskalo na spomenutoj svečanoj večeri obilježavanja važnog jubileja. Na kojoj se, kako je to i uobičajeno, Metalcu poželjelo (bar!) još sedam desetljeća djelovanja.
Piše: Dragutin KERŽE
Nov list okrenut je lipnja 1982., kad je nadomak Juga 2 sagrađeno igralište Bikara, današnji Sportski centar "Ante Gotovina"...
Najveći je doseg u bivšoj Jugoslaviji stigao 1969. godine, kad se Metalac, nakon kvalifikacijskih susreta plasirao u Drugu saveznu ligu "Sjever"...
Nakon kobne 1968., kad je poplava uništila igralište "Kraj Drave" te odnijela velik dio klupske dokumentacije i opreme, "metalci" su dugo djelovali kao "beskućnici"...
Od Miloša do Nenada
Među osnivačima i prvim najvatrenijim navijačima Metalca bio je i Božo Janković, tada radnik u OLT-u. Prijatelji su mu dali nadimak "Veliki Miloš", i ne znajući da će upravo on biti spominjan i prigodom 70. rođendana kluba koji je obožavao i podupirao. Kurioziteti, vezani uz tog „metalca“, međutim, stići će desetljećima kasnije. Naime, šezdesetih godina 20. stoljeća za Metalac je zaigrao Božo Bjelica, koji je u međuvremenu oženio Miloševu kćer Mirjanu, da bi, lako je naslutiti, iz tog braka došao - Nenad Bjelica! U nekom prenesenom smislu, dakle, današnji trener Dinama stariji je od Metalca jer poveznica tih triju naraštaja seže sve do 1921., kad je Božo Janković rođen.
Perić, Lešković i Petković
U susretu Metalac - Dinamo stoperski par "modrih" iz Maksimira tvorili su Dino Perić i Marko Lešković, tandem mladića koji su nogometnu abecedu (na)učili u mlađim uzrasnim skupinama osječkog prvoligaša u kojem je Lešković bio i prvotimac. Posebice se, pak, istaknuo četverostruki strijelac Bruno Petković, novak u dresu Dinama. Ubrzo smo prepoznali da je Brunin otac Jakov, također nekad igrač Neretve iz Metkovića, proljeće ‘77. odradio među "bijelo-plavima" iz Gradskog vrta!
Možda ste propustili...