Magazin
KONZULOV IZBOR

Snovi i prašina: Moć engleske ratne književnosti
Objavljeno 29. rujna, 2018.

Roman "Prašina koja pada sa snova" (Mozaik knjiga, Zagreb, 2016.) naš renomirani izdavač reklamira tako što potencijalne čitatelje upozorava da je isti autor, Louis de Bernieres, između ostalih, napisao i svjetski poznati roman "Mandolina kapetana Corellija", preveden i na hrvatski jezik, prema kojem je snimljen istoimeni film, u kojem su glumili Penelopa Cruz i Nicolas Cage.


Film o ratu i ljubavi na jednom od grčkih otoka u Drugom svjetskom ratu režirao je John Madden, koji se prije toga proslavio filmom "Zaljubljeni Shakespeare". I u romanu "Prašina koja pada sa snova" u središtu autorove pozornosti su ratna zbivanja koje bitno određuju sve ostalo, ponašanja svih protagonista, mladih djevojaka koje početkom rata ostaju same, napuštene i prepuštene silama na koje nemaju apsolutno nikakav utjecaj. Čak ni njihove svakodnevne molitve neće bitno utjecati kako na njihove sudbine, tako ni na sudbine onih koje vole, koji su im dragi, bez kojih ne mogu zamisliti daljnji život. A rat je, kao što je to mudro zaključio veliki antički filozof Heraklit, "otac svih stvari", jer upravo je rat taj koji bez ikakve milosti, empatije, neumoljivo određuje ljudske sudbine.

GRANIČNA STANJA

Inače, ratne priče uvijek su teške, traumatične priče. U ratu, zapravo, ništa ne može biti lijepo. Pa čak i one priče koje svjedoče o nezamislivim prijateljstvima koja su formirana unutar neponovljivih ratnih iskustava, o nevjerojatnim pothvatima iznimnih pojedinaca, o dubokoj vjeri i teško razumljivim ljubavima, u biti, potvrđuju ovu našu oporu konstataciju. Nema nikakve dvojbe da se mnogi ljudi u "graničnim situacijama" mogu ponašati nerazumno, gotovo suludo, i da jedno takvo neobjašnjivo ponašanje nikako nije moguće objasniti s pomoću onih kategorija koje se uče u standardnim gimnazijskim udžbenicima logike. (Moj profesor teorijske filozofije, glasoviti Gajo Petrović, jedan od utemeljitelja slavne "praxis-filozofije", s čijim se političkim stavovima uglavnom nismo slagali, ali kojemu se mora priznati da je napisao jedan od najboljih gimnazijskih udžbenika uopće, a posebice onih koji se odnose na izučavanje logike, te znanosti o tajnama i pravilima mišljenju i svemu onome što uz te kognitivne procese ide, od zaključivanja preko prosuđivanja pa sve do onih ideološko-političkih manipulacijama, koje se svode kako na puko zavođenje, ali jednako tako i na one radnje koje nemilosrdno eliminiraju svaku pomisao na prakticiranje bilo kakve različitosti…).
I, dragi čitatelji, vjerujem da ćete se složiti da "ratno stanje" nije ništa ino nego jedno od mogućih derivacija "granične situacije" - neki ljudi, uglavnom su to muškarci, moraju privremeno napustiti jedan oblik života, moraju odustati od svog komoditeta i otići na neka ružna mjesta, u smrdljive i prljave rovove, koji s prijašnjim oblikom života nemaju nikakve sveze. U romanu "Prašina koja pada sa snova" opisi svakodnevnog života u rovovima, negdje u Francuskoj, gdje gotovo da i nema neke vidljivije granice između "nas" i "neprijatelja"/Nijemaca, vjerojatno su jedan od najuvjerljivijih dijelova romana. Poslije tih surovih opisa i više smo nego sigurni da ćete, ako to već niste dotada bili, postati gorljivi i vatreni pacifisti, kojima će svaka ideja rata biti mrska, odbojna, neprihvatljiva… Nadalje, poslije tih naturalističkih opisa shvatit ćete da je i ona ideja o sretnom "divljem čovjeku" krajnje promašena ideja, pa ćete se između zakona prirode i kulture nepogrešivo opredjeljivati za život unutar zakona kulture, uvažavanja pravila, a koji se, između inoga, svode i na preferiranje mirnog obiteljskog života u toplom i sigurnom domu daleko od svake nesreće, svakog zla. I ovaj roman upravo je na taj način i strukturiran: ratnome svijetu suprotstavljen je svijet mira, ugode, nepomućene aristokratske idile, koji je toliko svojstven životu engleske aristokracije, ali početkom 20. stoljeća i životu engleske (više) građanske klase. U romanu se, na literarno neponovljiv način, opisuje kako se ti nepomirljivi svjetovi ipak dodiruju, prožimaju. Naime, kao što smo već i rekli, neki su morali napustiti taj prostor arkadije, u kojoj su svi međuljudski odnosi, manje-više, predvidljivi, razumljivi… No, svaki rat, svaka vojna avantura, dovodi do toga da će se mnoge veze, posebice one emocionalne, ma koliko god one bile čvrste, prekinuti. Neke se prekidaju samom činjenicom da neke osobe jednostavno budu izmještene u neki drugi, manje siguran i udaljen prostor, neke, pak, zbog smrti nekog od aktera…
I kada se takvo što i dogodi, oni koji srećom ostanu na životu moraju živjeti dalje, moraju se nositi s tom činjenicom gubitka drage i voljene osobe…
POUČAN VUČJAK

Upravo takve situacije zanimaju dobru literaturu. Ljudske se tragedije moraju opisati. Iz (dobre) literature moguće je učiti kako živjeti, kako voljeti, kako izdržati sve udarce sudbine. I ovaj se roman i bavi takvim ratno-ljubavnim pričama, kako se nositi s gubitkom voljenih, kako iznova iznaći smisao života, kako ne upasti u neproduktivna depresivna stanja… Naravno, ni ova stanja nije moguće izbjeći, jer su i ona sastavni dio naših nesavršenih života u krajnje nesavršenom svijetu. A razdoblje Prvog svjetskoga rata paradigmatičan je primjer tog nesavršenog svijeta, koji ne samo što je proizveo mnogo zla nego je uvelike i promijenio mnoge odnose u društvu, koji su dotada bili posvema normalni, samorazumljivi. Počevši, prije svega, od onih koji se odnose na relaciju "muško" vs. "žensko"! Poslije Prvog svjetskog rata upravo na toj relaciji doći će do dramatičnih promjena. Taj rat itekako je ubrzao procese osvještavanja unutar ženskog dijela svijeta, pa je literarna pojava jedne Virginije Wolf samo logična posljedica svih tih tektonskih poremećaja u ondašnjem građanskom društvu. Feminizam postaje legitiman pogled na svijet. I, poslije toga, više ništa neće biti isto. Dosadašnja slika svijeta uvelike će se promijeniti.

Nedavno smo na televiziji imali prilike gledati reprizu kultne TV serije "Vučjak", snimane prema motivima literarnih tekstova M. Krleže. I u toj, za naše prilike, sjajnoj TV seriji, okosnica je Prvi svjetski rat, politički i klasni odnosi u hrvatskom društvu u to vrijeme, ratne (ne)prilike, od ratnog profiterstva pa sve do opisa interetničkih odnosa u austro-ugarskoj vojsci, koji između ostaloga prati i nuspojava prvih ratnih dezertera, tzv. zelenog kadra, povratka dešperatnih ratnika s istočnih bojišta, prvih simptoma, odjeka velike Oktobarske revolucije, naizgled idiličnog života na selu, gdje i nema nekih velikih razlika između ljubavi i mržnje, veselja i gnjeva… Teme ovoga romana Louisa de Bernieresa kudikamo su jednostavnije, nekako izgledaju lakšim, više su osobne nego kolektivne prirode. Ali to ne znači da svijet ovoga romana nije političan. I intima može biti itekako politična!
Piše: Zlatko KRAMARIĆ
Sudbine Balkanaca
Treba konstatirati da se u romanu "Prašina koja pada sa snova" radi o uistinu prekrasnoj viziji prolaznosti, varijaciji na onu biblijsku o prolaznosti, bio si prah i to ti je i sudbina, opet ćeš biti, politika "prodaje" puno suptilnije, politički diskurs kudikamo je nevidljiviji, nema u ovome romanu one balkanske agresivnosti i sirovosti. A sve te atribucije uvelike predstavljaju zaštitne simbole manje-više svih naših južnoslavenskih književnost, njihovih poetika, imaginarija… Doduše, nisam siguran kako interpretirati ove činjenice, jer ne znam bismo li bili sretniji da smo se, kojim slučajem, formirali unutar neke druge kulture, drugih običaja, tradicija… Ni Balkanci nisu bez sudbine! Tako je mislio jedan drugi veliki i nadasve mudri književnik, Ivo Andrić!
Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana