Velika financijska kriza, čiji su korijeni stvoreni još u ljeto 2007. krizom tržišta nekretnina u SAD-u, a prerasli u veliku krizu bankarstva i novčarstva s globalnim gubitcima i stečajima tvrtki iz financijskog sektora, 15. rujna 2008., sa stečajem Lehman Brothersa, eksplodirala je u međunarodnim razmjerima. Slijedio je velik broja stečaja u realnom gospodarstvu i paraliza svjetskog međubankovnog tržišta. Iako nas je tadašnja politička elita u Hrvatskoj dugo uvjeravala kako će kriza našu zemlju možda "tek okrznuti", stvarnost je bila posve drukčija i puno crnja, a njezine posljedice osim gospodarstva osjetili su i brojni građani.

Stoga nije čudno što deset godina poslije upozorenja takve vrste, koja svako malo stižu od pojedinih svjetskih ekonomista, i svi u Hrvatskoj slušaju s oprezom i s pomalo strepnje. I naši sugovornici, domaći ekonomski stručnjaci, novu globalnu krizu danas vide kao realnu opasnost u godinama koje su pred nama.


Prema riječima Željka Lovrinčevića, znanstvenog savjetnika zagrebačkog Ekonomskog instituta, većina središnjih banaka, počevši od SAD-a i drugih utjecajnih zemalja svijeta, u svojim istraživanjima upozorava na činjenicu da se povećava broj indikatora koji nagoviještaju recesiju. Ti indikatori, dodaje, još uvijek nisu prevladavajući, što znači da se recesija neće dogoditi sutra ili sljedeće godine, ali se njihov broj kontinuirano povećava i svi pokušavaju projicirati kada bi se to moglo dogoditi.
- I kada se o tome razgovara, govori se o razdoblju za dvije do tri godine, kada bi se trendovi mogli okrenuti prema recesijskim kretanjima - ističe Lovrinčević. Na pitanje jesu li mehanizmi zaštite danas na dostatnom stupnju u odnosu prema 2008. godini, kaže kako su oni nešto povećani u smislu kapitalizacije prema bankarskom sektoru, gdje je regulacija nešto stroža. No tu naglašava i činjenicu da su razine cijena ostvarene na burzama i razine cijena nekretnina ostvarene zbog izrazito ekspanzivne monetarne politike na otprilike istim relativnim razinama kao prije izbijanja krize 2007./2008.
- Drugim riječima, taj balon koji se napuhao prilično je velik. Regulativa banaka nešto je intenzivnija, ali ne osobito poboljšana, jer, primjerice, Europska unija nije završila izgradnju svog monetarnog sustava i nije zaokružila tržište kapitala i sve se to događa jako sporo, a razine javnog duga u većini zemalja danas su više nego u vrijeme izbijanja prošle krize - kazao nam je Lovrinčević.
I ekonomski analitičar Luka Brkić smatra kako je izvjesno da će do ekonomske krize doći, i to zbog mnogo razloga. Podsjeća kako je začetak onoga što se 2008. pretvorilo u najveću ekonomsku krizu u povijesti bio poslovni model banaka, što se, dodaje, ni do danas nije bitno promijenilo. Nedostatan regulatorni okvir u tako globaliziranom svijetu, gdje se pokazalo da su financijski centri Europe, Azije i Amerije puno povezaniji nego što se mislilo, stvorio je lančanu reakciju, a i dalje je takav u bitnim odrednicama. Ističe i problem nejednakosti siromaštva unutar samih zemalja, gdje se taj jaz još povećao, a profitirali su najbogatiji. Razina špekulacije je, kaže, ostala ista, a kad tomu dodamo geopolitičke odrednice - prijetnje protekcionizmom od SAD-a i odgovori koji slijede što od Kine što od Rusije, Japana i EU-a, potrošači plaćaju najvišu cijenu.
- To nam govori da problem nije riješen, glavni uzroci velike financijske krize 2007./2008. i dalje postoje. Tu je i uloga američkog FED-a i dolara kao svjetske rezervne valute, koja je prije te velike recesije bila 60 posto svjetskog BDP-a, a danas je narasla na približno 70 posto. Što nije dobro jer je to ipak nacionalna valuta jedne zemlje - ističe Brkić.

Kada je riječ o Hrvatskoj, kaže da je i naš problem specifičan te da nema univerzalno prihvaćenih efikasnih mjera. S aspekta bankarskog sektora, ističe, Hrvatska bi relativno lako prešla prošlu krizu, jer je kapitalna adekvatnost banaka bila visoka, bitno viša od zahtjeva europskih regulatora, no naši problemi i nisu u toj sferi.

- Oni su duboko strukturni i ne mijenjaju se. Nemamo neki novi gospodarski sustav iz kojega bi se izvodile drukčije, nove ekonomske politike, koje bi povećale kapacitet gospodarstva, da adekvatnije odgovori na šokove izvana. U tom smislu se i naša pozicija nije bitno promijenila i ne ulijeva nadu da ćemo moći adekvatno odgovoriti. Imamo i niz drugih problema, primjerice demografskih, koji generiraju nedostatne stope rasta, preveliko oslanjanje na turizam, koji čini petinu BDP-a, tako da ni mi ne možemo biti previše optimistični. Premda to ne treba gledati tako crno i katastrofično, iako su opasnosti realne i ozbiljne i vjerojatnost je za to vrlo visoka. Nažalost, svijest o tome, pa i adekvatna priprema da se na to odgovori, nije na zadovoljavajućoj razini - zaključuje Brkić.