Da Hrvatska nije pristupila ekološkoj mreži Natura 2000, nikada ne bi postala članica Europske unije. Mreža je to zaštićenih područja na europskom tlu i kao takva najveća je koordinirana mreža područja očuvanja prirode u svijetu. Na području Slavonije tom je mrežom obuhvaćeno, očekivano, područje tokova rijeka Save, Dunava i Drave. No može li se reći da zbog toga danas Hrvatska, a posebice Slavonija, iako nitko ne osporava potrebnu ekološku osviještenost i uključenost, ipak trpi znatna gospodarska ograničenja, posebice u segmentima riječnog brodarstva i građevinarstva?

​Otvorilo se to pitanje za prošlotjedne sjednice Savjeta Vlade Republike Hrvatske u Projektu Slavonija, Baranja i Srijem održanoj u Belom Manastiru. Slavonski su župani, gotovo svi odreda, premijera Andreja Plenkovića i resorne ministre još jednom upozorili kako ekološka ograničenja koja donosi pridržavanje Nature daju manju dobrobit nego što bi bilo da se ovim rijekama slobodno raspolaže u gospodarskom smislu. Konkretan, na primjeru osječke riječne luke, bio je župan Ivan Anušić. Podsjetio je naime kako je Luka Osijek u prijeratnom razdoblju, dakle u bivšoj državi, bila druga po tonama pretovara, odmah iza Luke Rijeka. U jednoj se godini ondje obavilo i oko tri milijuna tona manipulacija vađenje šljunka i pijeska.
- Danas do osječke luke teretni brodovi zbog količina nanosa na dnu korita Drave gotovo da i ne uplovljavaju. Uz nizak vodostaj do Osijeka se tek probijaju turistički kruzeri - upozorio je župan. Aludirao je naime, sukladno Naturi, na to kako je u Hrvatskoj do 2013. godine bio na snazi zakon kojim se potpuno branila eksploatacija rijeka. Na primjeru Drave, pijesak jednostavno zatrpava njezino dno, a i na ušću u Dunav stvoren je velik pješčani čep.
- Osim što je ovo gospodarski štetno, u suprotnosti je i s europskim izvješćima prema kojima se prijevoz roba treba izmještati s cesta na unutarnje plovne putove. I sama hrvatska država usvojila je strategiju riječnog prometa, a vodni putovi i riječne luke navode se kao važni resursi prostora istočne Hrvatske, Slavonije i Posavine - upozorio je župan.
Problem pijeska koji se nekoliko godina nije vadio generirao je još jedan problem - u susjednim zemljama koje nisu članice EU-a, dakle Srbiji i BiH, dopuštena je eksploatacija šljunka i pijeska, i to, posve apsurdno, na rijekama koje su granične s Hrvatskom. Ti se onda, za građevinu nužni materijali uvoze u Hrvatsku po višestruko višoj cijeni. Anušić iznosi podatke kako je tijekom prošle godine iz BiH uvezen šljunak u vrijednosti većoj od 5,5 milijuna eura, a pijeska iz Srbije u vrijednosti gotovo milijun eura. Istina jest da je u našem zakonodavstvu pitanje eksploatacije posljednjih godina dopušteno preko ugovora o koncesiji, ali i tu će upozoriti Anušić kako je ta procedura vrlo složena, a budući da svaka koncesija mora imati izrađenu studiju opravdanosti, upitna je i sama isplativost koncesionaru ulaska u takav posao.
Odgovor je dao Tomislav Ćorić, ministar zaštite okoliša i energetike, koji je prvo upozorio na to da je pristupanje Naturi omogućilo i pristupanje Hrvatske Europskoj uniji. No isto tako i da se Hrvatska upravo kroz taj segment razvija posebice u segmentu turizma.
​- Ja sam duboko uvjeren da Natura 2000, bez obzira na određene manjkavosti, donosi više dobrobiti - rekao je ministar te istovremeno župane pozvao na sastanak vezano oko problematike plovnosti.