Magazin
TEMA TJEDNA: NOVE STRANKE, STARE BOLESTI (I.)

Kad je politika hobi, odgovornost je nikakva
Objavljeno 22. rujna, 2018.
PET MINUTA SLAVE ZA TRAJNI ZABORAV: POLITIČKA NEZRELOST, DEMAGOGIJA I DEMOKRATSKA NAIVNOST

U posljednje vrijeme sve je izraženiji trend osipanja, raskola ili sukoba u hrvatskim političkim strankama, pa stoga i najava osnivanja novih. Manevarski prostor lijevim strankama ostavlja i rasulo u SDP-u koje je potaklo političke ambicije, primjerice Daliji Orešković, Mirandu Mrsiću, Bojanu Glavaševiću, Vlahi Orepiću, ali i sucu Mislavu Kolakušiću. Zapravo, posljednjih tjedana nema tko nije najavio osnivanje nove strake, ili najavio svoj politički angažman. Hoće li pak, sad već bivši HDZ-ovac, lički župan Darko Milinović, također osnovati vlastitu stranku još ne znamo, ali ako prati aktualna zbivanja - hoće.


Prvo je to ljetos u medijskoj sezoni kiselih krastavaca učinila bivša predsjednica saborskog Povjerenstva za sukob interesa Dalija Orešković. Iako je samo najavila osnivanje stranke, za koju još niti ne znamo kakav će program imati, a nije niti izrazila ambiciju za određenu političku fotelju, neki su ju požurili kandidirati za predsjednicu Republike Hrvatske. Ali jednom političkom anonimcu kakav je Dalija Orešković ipak bi trebalo biti jasno da se izbori ne dobivaju snagom volje nego pridobivanjem široke baze podrške birača i pronalaženjem volontera koji su spremni izdvojiti vremena i novca kako bi za kandidata odradili izbore. Osim medijskog kapitala, koji je zaradila u određenim medijskim i ideološkim krugovima zahvaljujući napadima na određene političare, Orešković na političku scenu zasad ne donosi ništa novog. Križarske kampanje i "presude" njezinog povjerenstva protiv Tomislava Karamarka i drugih političara, većinom s desne strane političkog spektra, u dobrom broju pobijene su poslije na sudovima, a njezin rad i rad Povjerenstva često optužuju kako je bio ideološki obojen, navode upućeni u njezin angažaman. Dakle bez stranke, programa, mreže volontera i s neutemeljenom "aurom heroine koja se bori protiv korupcije", Orešković je nemoguće uspoređivati s bilo kojim političarem/kom u Hrvatskoj. Pogotovo ju je teško uspoređivati sa sadašnjom predsjednicom Kolindom Grabar-Kitarović koja je usporedo s karijerom u diplomaciji izgradila i političku karijeru, stoji u analizi Večernjeg lista.
Vlaho Orepić prvo je bio mostovac, štoviše, i jedan od Mostovih političkih stratega te ministar unutarnjih poslova, pa nezavisni, a sad evo osniva vlastitu stranku. Točnije, "Novu politiku" za koju je već unajmio stranački prostor i napravio mrežnu stranicu. Snažno i pomirljivo, tako planira Orepić. "Mi ćemo okupiti sve ljude kojima je dosta. Kojima je kao i meni dosta ovog stanja. Mi se nećemo zbrajati s nekim, mi ćemo riješavati probleme. U ovom trenutku nema uvjeta za takvo nešto", poručio je Orepić.
NEMAJU OZBILJNE ŠANSE

Zbogom SDP-u rekao je i Bojan Glavašević, bivši član Predsjedništva stranke i njezin saborski zastupnik, kao i Milanka Opačić. "Mislim da je povijesna epizoda socijaldemokratske partije završena i nažalost ta stranka ne može više ponuditi ni jedno rješenje za bilo koji društveni problem jer je izgubljena u borbi za fotelje malog dijela vodstva te stranke", kaže Glavašević. O novoj stranci zasad ništa konkretno, kao ni Dalija Orešković. Iako bi, kako se čini, mogli zajedno. I dok je Glavašević poručio tek kako Daliju Orešković iznimno cijeni, ona je gostujući u emisiji RTL Direktu, poručila kako takvu informaciju ne može demantirati, ali niti potvrditi. "Mogu samo reći svoj stav, a to je da sam u procesu okupljanja ljudi koji imaju svoj stav, svoj integritet, oni koji su dovoljno prepoznatljivi u javnosti da svojim imenom zapravo mogu privući mlade ljude na političku scenu", kazala je Orešković.
Nije mlad kao Bojan, ali zato ima više političkog iskustva. Bivši ministar zdravstva i saborski zastupnik SDP-a Mirando Mrsić izbačen je iz partije prije pola godine i sad osniva svoju stranku. Kako stranke u posljednje vrijeme niču kao gljive poslije kiše, da ljevica ne ostane s mnogo malih ne baš jakih stranaka, Mrsić razmišlja o sklapanju platforme koja već ima i ime - Alijansa za promjene.
Ali, nitko od njih nema neke ozbiljne šanse, kažu analitičari. "Od 90-ih do sad samo su u Hrvatskoj uspjevale stranke koje su tada bile i osnovane. HDZ, SDP i dijelom njihovi partneri, dijelom i jaki, HSS, HNS i HSLS. Ni jedna stranka tada kao nova nije uspjela postići rezultat. To nisu uspjeli ni Most ni Živi zid", smatra analitičar Ivica Relković.
Da je teško bez velike stranke, dobro zna Jadranka Kosor. Bivša premijerka 2015. kandidirala se na parlamentarnim izborima - i nije dobro prošla. "Nije svrha samo osnovati stranku, svrha je do nekih izbora, kako se kaže, organizirati infrastruktutu. U svakom gradu, svakom selu, posebno u centrima izbornih jedinica, a u Hrvatskoj ih je deset, osnovati svoju podružnicu. To je težak, mukotrpan put i iziskuje puno novaca", kazala je za RTL Jadranka Kosor. Dodaje, glasači na izborima uvijek biraju prema uhodanim navikama, a male stranke ne mogu biti konkurencija velikima. "I treba se sjetiti što je politika - primjer gospodina Ive Josipovića. On je za vrijeme svog mandata imao golemu popularnost, i onda vrlo brzo nakon toga, na parlamentarnim izborima nije uspio prijeći prag", pojašnjava Kosor.
Malima poručuje da im prvi test budu izbori za europski parlament, a Relković malima preporuča da stranke ni ne osnivaju. "Smatram da puno veći uspjeh imaju oni koji iziđu kao mreža nezavinskih lista, bez formalizacije u stranku, gdje nitko nikomu nije vođa. Jer ja ne znam zašto bi netko prilazio Daliji Orešković, ako osnuje stranku, približit će joj se samo oni koji se žele uvući pod njezino krilo", dodaje Relković.
DVA HRVATA, TRI STRANKE

Kako bilo, množenje političkih stranaka u Hrvatskoj skoro u strogom pravilu bilo je puka politička inflacija, i to od 1990. do danas. Primijeti se to već letimičnim pogledom na postojeći broj stranaka u Republici Hrvatskoj - 162 postojeće partije i njih ukupno 305, koje su do sad zabilježene, danas ih je 19 parlamentarnih i 143 izvanparlemntarne, što također svjedoči o političkim lutanjima, krizi i politike i povjerenja građana u ljude koji se nude zastupati njihove interese u Saboru. U sadašnjem, devetom sazivu Sabora imamo 151 zastupnika, pa ako nezavisne zastupnike tretiramo kao jednu stranku, ispada da svaka stranka ima prosječno oko sedam i pol zastupnika. A stranke koje više ne postoje? Njih smo ispratili uglavnom u zaborav, čak 143. Ako bismo gledali s vedrije strane, onda ne stoji izlizana doskočica "dva Hrvata, tri stranke", ali stoji da na sadašnjih oko četiri milijuna građana dolazi 305 stranaka kojih smo se nagledali, koje gledamo ili koje nismo niti primijetili u 28 godina političkog pluralizma, pobrojao je i statistiku napravio potral Express.hr. A to je onda 13.118 građana na svaku stranku, na tragu onoga vica iz Tuđmanovih preslagivanja vlada u 90-ima kad se jedan susjed drugome ruga da zar on do sada još nikada nije bio ministar. Ako se gledaju samo postojeće stranke, onda na svaku stranku dođe 24.691 građanin. Sve da iz svake od njih dolazi samo jedan zastupnik, u Saboru ne bi bilo mjesta za sve njih. Za neke od njih pojedini ljudi navodno i glasaju.
Prošle godine politolog Goran Čular predložio je da se Zakon o političkim organizacijama tako doradi da se uvede pravilo da stranka mora imati bar oko 500 članova. Time bi, rekao je, iz registra automatski bilo izbrisano više od polovine njih. Jer osim izgradnje stranke ni iz čega, a koja bi trebala djelovati na nacionalnoj razini, može se pokazati kao dobra stvar jedino ako uz sebe imaš nekoliko osoba neokaljanog imena i ugleda. No gradnja stranke je jedna stvar, koja se čak i s dobrim političkim kapitalom zna pokazati kao Sizifov posao, a potpuno druga stvar je odrađivanje kampanje na terenu.
Za potrebe dobre kampanje za bilo koje izbore, kandidati moraju imati odlično pripremljenu organizacijsku shemu. Da bi se obišla cijela Hrvatska i da bi bar do jednog dijela birača dospjela poruka kojom ih želite pridobiti, potreban je novac, i to puno novca, potom vojska volontera i suradnika kako bi se zabilježio bilo kakav uspjeh. Primjerice, Živi zid glasove je pobrao zahvaljujući internetskoj gerili, a Most populističkim porukama, a upravo te dvije stranke sad pate od iste boljke, nemaju piramidu i razgranate ogranke u cijeloj Hrvatskoj. Velikim strankama, poput HDZ-a i SDP-a, ili koalicijama poput one koja je Mesića izgurala na čelo države, pronaći toliki broj osoba nije veliki problem. Pogotovo nije bio nekada kad su birači još uspijevali razlikovati političke opcije. No u današnjem vremenu političke zbunjenosti to bi mogao biti veliki problem.
Piše: Damir GREGOROVIĆ
Raspad i prije izbora
Neki mali raspali su se i prije negoli su dočekali izbore. Malu lijevu Amsterdamsku koaliciju, u kojoj su bili GLAS, IDS i PAMETNO, PAMETNO je već napustilo. Problem je u tome što se prijašnjih godina već događalo da neki vrlo kvalitetni ljudi osnivaju stranku, ali da iz ovih ili onih razloga njihov projekt propadne. Najistaknutiji primjer bivša je SDP-ovka i ministrica zaštite okoliša Mirela Holy koja je smetala izvjesnim, nazovimo ih, gospodarskim lobijima povezanima s energijom i otpadom. Njezina stranka u kratkom uzletu dosegnula je popularnost od čak 18 posto, dostigla SDP, a onda..., najednom nakon sukoba u stranci... propast. Od tada priča s ORaH-om ima svoju posebnu povijest.

LINO VELJAK

U SKOROJ BUDUĆNOSTI NEĆE SE POJAVITI NEKA VAŽNA NOVA STRANKA HRVATSKOG TREĆEG PUTA

 

Kad se nepromišljeno kaže kako se u hrvatskoj politici danas sve svodi na HDZ i SDP, gubi se iz vida da nijedna od tih dviju stranaka više ne može računati na parlamentarnu većinu, čak ni uz pomoć svojih tzv. prirodnih saveznika (kao što su nekad bili HNS i IDS, donedavno isključivo na strani SDP-a, HSS-a i HSLS-a, prema potrebi s jednom ili drugom opcijom, a nekad i HSP, dakako, isključivo na strani HDZ-a).


Posljednje tri vlade formirale su se uz podršku novih političkih pokreta, konkretno Mosta, Oreškovićeva i prva Plenkovićeva vlada te aktualna vlada uz pomoć - dijelom principijelno motiviranih, a dijelom motiviranih pragmatički, da ne kažemo interesno - otpadnika iz starih ili pak novih stranaka. Kako stvari stoje, nema šanse da u skoroj budućnosti bude drukčije. Most i Živi zid nastali su iz nediferenciranih socijalnih pokreta, da bi se potom oblikovali kao populističke političke stranke, donekle srodne sličnim strankama na Zapadu. Govorimo li o Zapadu (zapadnoj Europi), primijetit ćemo jednu važnu prednost Hrvatske, čak i u odnosu prema zemljama etablirane demokracije: nemamo važniju prisutnost stranaka poput Alternative za Njemačku ili Wildersove stranke u Nizozemskoj, stranke Marine Le Pen u Francuskoj, da ne govorimo o talijanskim neofašistima, koji su odnedavno i stožerni element vladajuće koalicije. U našoj su zemlji takve stranke još uvijek na margini (iako su neke od njih, zahvaljujući predizbornim koalicijama s HDZ-om, stekle i parlamenarni status).

PUOČNI PRIMJERI

Ne treba, međutim, izgubiti iz vida da se u tom smjeru u vrijeme Tomislava Karamarka pokušao profilirati upravo HDZ (za što imamo analogiju u Mađarskoj: pod Orbanovim se vodstvom vladajuća stranka preobrazila u stranku koja dijeli vrednote i politiku s Matteom Salvinijem). Nakon što je ta tendencija Karamarkovim odlaskom sa scene zaustavljena (ali ne bez dugoročnih pogubnih posljedica za duhovno stanje nacije i za razinu političke kulture), ona se danas očigledno obnavlja, iako je privremeno zaustavljena i Milinovićevim izbacivanjem iz HDZ-a, ali veliko je pitanje što će biti nakon najavljenih prosvjeda u Vukovaru i sličnih unutarstranačkih inicijativa koje tek možemo očekivati (možda samo formalno provođenih izvan stranke, primjerice posredstvom određenih udruga, ali faktički u izravnoj funkciji pojedinih frakcija stranke).
Zašto se takve inicijative pokušavaju provesti unutar etablirane stranke, a ne posredstvom stvaranja novih stranaka? Odgovor je jednostavan: nije lako stvoriti (a pogotovo ne održavati) stranku bez odgovarajuće logističke baze. Poučan su primjer sudbine Laburista i ORaH-a - počeli su silovito, ali nisu izdržali zahtjeve dnevnopolitičkog rada na terenu. Nije posve nemoguće da će slična sudbina snaći Most i Živi zid (iako ne treba isključiti mogućnost da će oni opstati prema uzoru na Pokret pet zvijezda u Italiji, koji se od prosvjednog, upravo antipolitičkog i antisistemskog pokreta, preobrazio u parlamentarnu grupaciju koja u aktualnoj vladi sekundira Salvinijevim neofašistima). Oni su se oblikovali na temelju sve prisutnijeg gađenja ljudi u odnosu prema politici0 i političkim strankama ("svi su oni isti"), ali se u slučaju Mosta pokazalo da i ta grupacija može početi dijeliti sudbinu etabliranih stranaka, dok bi se u slučaju Živog zida to nužno pokazalo samo u hipotetičnom slučaju da im netko ponudi participaciju u vlasti. Sasvim je sigurno da se u skoroj budućnosti neće pojaviti neka znatnija nova stranka trećeg puta. Ovu bi prognozu moglo demantirati samo ostvarenje (ne osobito realne) mogućnosti da se pojave (dakako, u dubokoj pozadini i daleko od očiju javnosti) neki financijeri koji bi iz nekih svojih ili pak nečijih tuđih interesa omogućili nekom novom političkom subjektu stvaranje solidne logističke baze, ali za to je osnovna pretpostavka da taj novi subjekt, pokret ili stranka raspolažu dovoljno širokom i dovoljno motiviranom aktivističkom bazom koja bi jamčila financijerima da im novac neće biti uludo bačen.
Neovisni otpadnici (poput Bojana Glavaševića ili Vlade Orepića) i nova imena na političkoj sceni (poput Dalije Orešković) mogu se ili uklopiti u već postojeće stranke ili se u protivnome pomiriti s marginalnim pozicijama.
OPSTANAK LJEVICE?


Dodatno je pitanje što će se događati na lijevoj strani hrvatske političke scene: hoće li u SDP-u doći od raskola i hoće li - bilo u slučaju takvog raskola, bilo pak bez njega - grupacija okupljena oko Šibenskog sporazuma uspjeti da se profilira na parlamentarnoj razini. Tu su dva pitanja od središnje važnosti: može li ta grupacija stvoriti dovoljno široku aktivističku bazu i je li ona u stanju osloboditi se od "dječjih bolesti" sektaštva, ispraznog moralizma i dogmatske isključivosti. Pod tom pretpostavkom, hrvatska politička scena mogla bi se uravnotežiti, što nipošto ne bi bilo loše za političku kulturu, danas u priličnoj mjeri ugroženu radikalnom i mrziteljskom retorikom lažnih boraca za pravednost, čast, istinu i mnoge druge uzvišene (takvom retorikom dakako obesmišljene) ideje.
Piše: Lino VELJAK
MATE MIJIĆ

BEZ ČVRSTO IZGRAĐENE STRANAČKE STRUKTURE, OSTANE SE ZASLIJEPLJEN MEDIJSKOM SLAVOM

 

O osnivanju novih stranaka, koje najavljuju primjerice Dalija Orešković, Mirando Mrsić, Vlado Orepić, Bojan Glavašević, da spomenemo samo njih, kao i o šansama koje imaju na političkoj sceni "rezerviranoj" za HDZ i SDP, te godinu-dvije i za Most, Živi zid i još neke, za Magazin govori Mate Mijić, ugledni hrvatski i europski konzervativac.



Kako objasniti "epidemiju" novih stranaka, imaju li one ikakve veće šanse za uspjeh?
- Šanse za uspjeh većini njih su minimalne. Problem je u našim etabliranim strankama, jer nisu dovoljno uključive. Sve je podređeno partijskom šefu, njegovim ljudima i njegovoj viziji, a oni koji se u tu priču ne uklapaju mogu ili šutjeti ili otići. Da biste kvalitetno djelovali u politici i bili prepoznatljivi, morate nešto govoriti, tako da neistomišljenici često nemaju druge nego spakirati kofere. Nisu se ni nove protestne opcije pokazale mnogo boljima kad je riječ o unutarstranačkoj demokraciji. Izbori su sve samo ne uključivi i slobodni, a otpadnika je svakim danom sve više. Kod Živog zida to je posebno izraženo, jer su ljudi koji su otamo otišli već osnovali nekoliko novih stranaka i inicijativa. Pojedinci koji napuštaju brodove pred potonućem traže novu sinekuru, ali neke od novih inicijativa doista nastaju kao plod želje prepoznatljivih pojedinaca da doprinesu politici i društvu i u tom ih angažmanu, slagali se s njima ili ne, trebamo podržati. U protivnom ćemo biti osuđeni na one koji dugi niz godina vladaju državom i ništa nam dobra nisu donijeli.

KRATKOTRAJNA SLAVA


Od svih gore spomenutih, poseban je slučaj Dalije Orešković. Kakve se njezine šanse u politici, s obzirom na to da kani osnovati stranku?
- Dalija Orešković od cijelog gore nabrojanog društva ima daleko najviše potencijala, jer ima osjećaj za politiku i nemali politički kapital. Način na koji je pred javnošću iznosila odluke Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa, cijela ta dramaturgija koju je stvorila oko Povjerenstva i izbor predmeta kojima je davala prednost pred onim manje atraktivnima, pokazuju da razumije kako je politika u dobroj mjeri predstava. S druge strane, kad dođe vrijeme za sadržaj Orešković tu također ima mnogo toga za reći. Elokventna je, lucidna, izravna i svima razumljiva te, za razliku od ovih drugih, nije floskulaš. No nisam siguran da je svjesna toga što znači osnivanje političke stranke. Bez dobre piramidalne strukture stranka ne može dugoročno uspjeti. Svi koji pričaju da je došlo vrijeme za neke nove oblike organiziranja i da su stranke zastarjele, govore to prije svega kako bi utješili sebe. Orešković prirodno pripada lijevom centru koji je prepun salonskih političara i elitista koji će nerado osnivati stranački ogranak u seoskoj birtiji ili u lokalnom DVD-u. Takvi će joj se prvi nuditi. Najveći će izazov biti kako izbjeći mudrijaše i u stranku privući bar nekoliko ljudi profila Milijana Brkića koji će otići u svako selo u kojem je ljevica dobro kotirala, ali je padom SDP-a gotovo nestala, i okupiti ljude. Bez toga moguć je samo instant-uspjeh, ali dugoročno je cijela priča osuđena na propast.

Kad govorimo o novim strankama, mnoge krenu vrlo ambiciozno nudeći, vidjeli smo, tzv. treći put, u suprotnosti s onim što nude HDZ i SDP, da bi se vrlo brzo ispuhale, poput recimo OraH-a. Kako to objasniti, je li u pitanju manjak kapaciteta, pravih ideja, pravog i novog političkog koncepta?
- Većina tih opcija nikada ne izgradi pravu strukturu, nego ostanu zaslijepljene medijskom slavom. To su medijske stranke koje skupljaju podršku puneći novinske stupce, portale te radijski i televizijski informativni program. U pravilu su zanimljive, jer nastaju okupljanjem oko poznatih otpadnika s određenim političkim kapitalom koji ne štede riječi u kritici svojih dojučerašnjih kolega. Medijima je to neko vrijeme zanimljivo, a kad prestane biti, takve stranke polako utonu u anonimnost. Svjetla reflektora su super, ali ako nemate dobru organizaciju i novi kvalitetan sadržaj, kad-tad vam ih ugase.

OPREZ OKO IZBORA


S obzirom na tradicionalno jak HDZ, i posljednjih godinu-dvije onemoćali, ali još uvijek donekle respektabilni SDP, može li se uopće u dogledno vrijeme u RH profilirati neka nova dugoročno jaka stranka?
- U ovom je trenutku političko tržište zasićeno i ne vidim mogućnost skorog razvoja neke nove respektabilne opcije. Lijevi je dio spektra u hibernaciji jer je SDP razočarao svoje dugogodišnje podržavatelje i članove, a druge su lijeve stranke i inicijative patuljci poput stranaka desnije od HDZ-a. Cijela je politička scena umrtvljena i razmrvljena, a to primarno odgovara HDZ-u, ali u određenoj mjeri i SDP-u. Protestne će opcije također u jednom trenutku doći do plafona i onda će se otvoriti prostor za svježu krv. Tko dotad bude razvio dugoročnu strategiju, vrijedno radio na terenu i bistrio nove politike, imat će priliku profitirati.

Kad smo kod HDZ-a, njemu unatoč problema koje Plenković ima u stranci rejting neprestano raste. Kako to objasniti? Jesu li mogući prijevremeni parlamentarni izbori?

- HDZ-u rejting raste unutar statističke pogreške tako da je upitno radi li se tu doista o rastu. Mediji vole bombastične interpretacije anketa, jer to donosi publiku, što ulaganje u istraživanja čini komercijalno isplativim. Da je Plenković toliko uvjeren u nadmoć HDZ-a i svoju kontrolu nad strankom, išli bismo na izbore sad kad je SDP u rasulu. Sama činjenica da od izbora zasad nema ništa upućuje na veliki oprez u HDZ-u, jer je očigledno da imaju mnogo više problema nego što bi željeli da javnost zna.(D.J.)
Možda ste propustili...

EKOLOGIJA BEZ GRANICA

Pet država, jedna biosfera

TEMA TJEDNA: INFLACIJA PREDSJEDNIČKIH KANDIDATA (I.)

Predsjednički izbori: Utrka samo za ozbiljne političare

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana
1

TJEDNI OSVRT

Učitelji u raljama
politike i sindikata

2

TEMA TJEDNA: INFLACIJA PREDSJEDNIČKIH KANDIDATA (I.)

Predsjednički izbori: Utrka samo za ozbiljne političare

3

SLAVONIJADA: GOLINCI DOBRIH VIBRACIJA

Selo malo optimizma puno!