Nedavno preminuli Krunoslav Sili poznat je hrvatskoj, a napose osječkoj kulturnoj javnosti kao vrsni likovni slikar i karikaturist, kako je to, u povodu njegove smrti, napisano u "Glasu Slavonije od 26. srpnja 2018. godine.

- Nisam bio u prilici da na njegovom odru evociram naše decenijsko prijateljstvo i svakodnevno drugovanje; njegove stvaralačke porive i literarne preokupacije i da to otkrijem u finalu njegova života, da otkrijem njegove posljednje želje, stvaralačke porive i rezultate koje mi je ostavio "u amanet". Više od 60 godina prijateljevao sam s Krunom Silijem! I baš nikada, u takom dugom vremenskom luku, na našu "lijepu priču o prijateljstvu" nije pala sjena nerazumijevanja, moguće sumnje ili zahlađenja takvih prisnih odnosa. Minuli su zli trenuci zloga i pomjerenog vremena u Domovinskom ratu, a naše prijateljstvo ostalo je sve do kraja - Krunine smrti. I to zato što me ovaj respektabilan umjetnik, karikaturista i slikar, osvjedočeni humanist s naglaskom na svoju domovinu Hrvatsku, patriotski poticao da istinski volim podjednako svoje dvije domovine; što je bio častan i druželjubiv čovjek, što me je znao uvjeriti kako je istinsko prijateljstvo ne samo jedan od temeljnih ljudskih vrijednosti nego i svestrani Božji dar koji nam trajno oplemenjuje naše živote!
I eto u tim posljednjim danima prijateljstva u našičkoj bolnici Kruno je s čežnjom čekao da mu iskreno saopćim svoje mišljenje o njegovoj memoarskoj prozi koju mi je ostavio da mu je iščitam i izreknem svoj estetski dojam sa željom da se ta proza otisne u nekoj periodičnoj publikaciji. Riječ je o naslovljenoj memoarskoj prozi "Banja armija" i "Bogatstvo mladosti – protkano nespojivim (reminisencije).
I moje prve impresije koje izazivaju fragmenti Kruninih autentičnih događanja i doživljaja, kristaliziraju se u mom emotivnom doživljaju. Riječ je o veoma nadahnutom žanru, inspirativnoj i nadasve zreloj memoarskoj prozi. Cijeli život tog senzibilnog umjetnika, posebice u njegovoj ranoj mladosti i nadasve zrelom mladenačkom životu, iščitava se i ljeska kroz njegove doživljaje, zrele slike i kulturna prelijevanja njegove mladosti, sredine grada Osijeka, pa i šire. Drugim riječima u toj se memoarskoj prozi utkivaju mladenački rasponi ljubavi prema svom rodnom gradu Osijeku, prema njegovim ljudima, prema kulturnim zbivanjima tog grada i njegovim najmilijima: djevojci Barbari (kasnije njegovoj životnoj pratilji!), ocu Franji i majci Mariji (Milka) te drugim brojnim ljudima sa kojima je dolazio u neposredne dodire i iskušenja. Njegova memoarska proza zbir je njegovih iskustava, njegovih uspjeha i padova, osjećaja koji na trenutke zrače optimizmom i ljubavlju prema njegovu užem i širem zavičaju, u što će se uvjeriti i čitatelji "Glasa Slavonije", reako je Milorad Nikčević