Upotreba češnjaka postala je uobičajena i kod životinja. Najvažnija ljekovita aktivna komponenta u češnjaku je alicin koji je ujedno zaslužan i za njegov karakterističan miris. Ljekovita svojstva koja se vežu uz češnjak mnogobrojna su: podizanje funkcionalne razine imunosnog sustava na način da stimulira produkciju leukocita (pa se preporuča kod svih stanja kada je imuni sustav narušen), snažno antimikrobno djelovanje protiv bakterija, virusa, gljivica i parazita. Češnjak se spominje i kao promotor dobre probave, jer potiče lučenje probavnih sokova.
Repelentno djelovanje prema buhama, krpeljima i drugim vanjskim nametnicima također je poznato. Dodavanje sirovog, svježeg češnjaka u hranu može pomoći vašem psu protiv infekcija usne šupljine, grla, respiratornog trakta, želuca i crijeva. U svezi s upotrebom češnjaka treba svakako spomenuti i njegova potencijalno toksična svojstva za koja su odgovorni tiosulfati koje sadrži, međutim, do toga dolazi kada se češnjak koristi u vrlo visokim dozama kroz duže razdoblje. Učinkovitost češnjaka ovisi o njegovom obliku prilikom ingestije, pa tako kuhani češnjak uglavnom gubi svoja medicinska svojstva, a ako se radi o gnječenom češnjaku, ili o soku, valja ga iskoristiti u roku tri sata. Komercijalna upotreba češnjaka uglavnom je vezana uz njegov repelentni učinak prema vanjskim nametnicima gdje može doći kao prah koji se dodaje u hranu, ili kao komponenta gotovih preparata, uglavnom tableta. Sirovi češnjak preporuča se davati četiri do pet dana zaredom, nakon čega treba napraviti pauzu jedan do dva dana.J.Kn.