Igra Osijeka na Rujevici izgledala je sasvim dobro, ali bijelo-plavi to nisu materijalizirali u obliku osvajanja sva tri boda, jer im realizacija nije bila na razini kvalitete igre. Baš je taj segment, realizacija, u ovom trenutku jedna od najvećih glavobolja koje ima trener Zoran Zekić.

Ne samo zbog toga što mu prve napadačke opcije Ezekiel Henty i Mirko Marić poste četiri, odnosno pet prvenstvenih kola, nego i zbog vrlo suženog izbora na tim pozicijama. Naime, Osijek u rosteru zapravo ima napadački kvintet. Uz već spomenuti tandem tu je još Tomislav Štrkalj te dva jaka napadačka oružja koja, na žalost, "hrđaju" zbog ozljeda ili bolesti. Gabrijel Boban liječi slimljenu kost u stopalu pa je teško odrediti točan datum njegovog povratka na travnjak, ali lako bi se moglo dogoditi da propusti veći dio prvog dijela sezone. Još je neizvjesnija situacija s jedinim pravim golgeterom kojeg Zekić ima na popisu - Muzaferom Ejupijem. Zbog problema s bubrezima Makedonac je već gotovo šest mjeseci izvan stroja, a jasnija slika njegovog stanja stići će tek na kraju ove kalendarske godine. Dakle, u idealnim uvjetima Boban bi se možda mogao vratiti u studenome, a Ejupi nikako prije proljetnog dijela sezone. I možda sve to ne bi bilo tako neugodno da su Henty i Marić zadržali formu koju su imali na startu sezone. Naime, u prva tri kola bijelo-plavi su upravo na krilima svojih napadača nanizali tri pobjede i bili vrlo efikasni zabivši pri tome deset pogodaka. Polovinu od tog broja potpisali su Henty (3) i Marić (2). I tada je sve izgledalo idilično, a onda su obojica - ušutjeli. Marić je posljednji put pogodio prije 510 minuta u susretu 2. kola protiv Rudeša kada je bio dvostruki strijelac, a Henty je, pak, u sezonu ušao sjajno jer je zabijao u sve tri startne utakmice po jedan pogodak, ali ga nakon 3. kola, kada je zabio Istri 1961 u 49. minuti, više nema na mapi strijelaca. I dok se Marić još nađe u prilici za pogodak, Nigerijac koji je na početku izgledao kao da će biti veliko pojačanje, posve se ugasio. Koliko njihovi pogoci nedostaju, najbolje će oslikati ovaj podatak. Dok su zabijali Osijek je trpao u prosjeku tri pogotka po utakmici, a otkako su pali u krizu bijelo-plavi su u četiri kola zabili samo pet pogodaka, a pri tome samo jednom više od jednog na utakmici. Istina, u svakom su susretu pronalazili načina kojim bi zatresli suparničku mrežu, ali su se prilično mučili kako bi stigli do tih pogodaka.
- Nema dvojbe kako nas kriza realizacije naših napadača skupo košta. U Rijeci se to najbolje vidjelo. Došla je u najgorem trenutku, jer nam se kvaliteta igre podigla nabolje, a sad nemamo realizatora koji će to okruniti pogotkom. Pravi strijelac nekad ti treba i kad ne igraš dobro, pa da spremi loptu u gol ni iz čega, a mi sada ne možemo ni iz mnoštva pravih prilika. Radimo mnogo na tom segmentu na treninzima, dovodimo napadače u situacije u kojima će se naći na utakmici, a rezultati su dobri. Ne zabijaju ni na treningu. Moramo nastaviti raditi na tome, valjda će uskoro proraditi - kaže Zoran Zekić, trener nogometaša Osijeka.
Dok se napadači muče, Zekić je prisiljen realizaciju tražiti iz drugog plana. Ili putem Bočkajevih majstorija iz slobodnih udaraca, ili kroz silnu pokretljivost Hajradinovića.
- Haris u posljednje vrijeme igra vrlo dobro, ali mora biti još opasniji za suparnička vrata, jer on ima to u sebi. Nije uvijek sve u napadačima i njihovoj realizaciji. Marić primjerice, mnogo radi za momčad, otvara suigračima koridore za ulazak iz drugog plana i to moramo bolje koristiti i tako kompenzrati realizatorsku krizu naših "špica" - zaključuje Zekić.
Jasno, ključno je pitanje zašto Henty nije na razini s početka sezone. On je zapravo stalno igrao zaliječen i to se počelo odražavati na njegovu tjelesnu spremu. Valjda će i to uskoro sjesti na svoje mjesto, jer sada se može poslati samo jedna poruka. Napadači, probudite se - Osijek vas treba!