U dobi od 87 godina, u nedjelju nas je napustila začetnica osječkog kvalitetnog rukometa Ana Ivezić (Kladanj 3. 12. 1931. – Osijek, 16. 9. 2018.) U majstorijama te snažne i prodorne, a istodobno tehnički suptilne igračice, svjedočili su, dakako, samo naši, danas, oni stariji sugrađani koji pamte predvodnicu ekipe Grafičara i plasmana davne 1956. u Prvu saveznu ligu FNRJ. Prvo ime te ekipe bila je Ana (na slici, stoji treća zdesna), rođeni sportski lider u kojemu je trener tog sastava Stanislav Šuperina imao golemu pomoć na šljakastom terenu „grafičarki“ u Podgrađu. Ivezić je, zbog sjajnih nastupa, kao prva osječka sportašica uopće, bila pozvana i u državnu reprezentaciju za utakmice s Istočnom Njemačkom. No, početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća, s nekolicinom prijateljica, osnovala je Rukometni klub Slobode, kojemu je „baza“ bilo igralište Slavije u središtu Osijeka. Zahvaljujući, opet, njezinim vrsnim nastupima, postala je to respektabilna ekipa, koja je, također, izborila prvoligaški status, da bi 1965. Ana završila karijeru i posvetila se drugim životnim obvezama. Kao nastavnik tjelesnog odgoja radila je s neviđenim žarom i predanošću 33 godine kao nastavnik tjelesnog odgoja u osnovnim školama u Industrijskoj četvrti (sada „Dobriša Cesarić“) i Donjem gradu (sada OŠ Jagode Truhelke) usađujući pritom svojim učenicima ljubav prema sportu, a ne samo rukometu. Mnogi od njih kasnije su i postali poznati osječki sportaši, a zanimljivo je da je gospođa Ivezić, stjecajem okolnosti, bila nastavnik u osnovnoškolskom obrazovanju i nekim danas poznatim osječkim - političarima!
A još prije preseljenja u Osijek (s nešto starijom sestrom pok. Emilijom, 1953.), već je imala vrlo zanimljiv životni put. Rođena 3. prosinca 1931. u Kaknju (BiH), osnovnu školu i gimnaziju Ana pohađala u Vukovaru, gdje se počela baviti odbojkom i veslanjem(!), da bi presudno za njezino konačno opredjeljenje bilo vrijeme provedeno u Srednjoj fiskulturnoj školi u Zagrebu, gdje je nastupala i na atletskim natjecanjima. Ugledni stručnjak Krešo Pavlin uočio je Anin velik rukometni potencijal, pa se ona nakon dolaska u Osijek priključila treninzima „grafičarki“, koje je u to doba vodio svestrani entuzijast Franjo Prutki. Sve ostalo je povijest u kojoj je Ana Ivezić, kako je često znala reći, stekla golemo bogatstvo u prijateljicama s kojima je na rukometnim terenima dijelila dobro i zlo. I baš će one, jer se Ana doslovce ugasila bez rodbine, skrbiti o posljednjem ispraćaju začetnice osječkog kvalitetnog rukometa, u srijedu, 19. rujna na Gornjogradskom (Aninom groblju) u 12,40 sati.D. Kerže