VINKOVCI - Hrvoje Ivušić (68), umirovljeni soboslikar iz Župe Dubrovačke, već 38 godina dolazi na Vinkovačke jeseni, ali i na druge folklorne manifestacije diljem Hrvatske, jer od malih nogu zaljubljen je u folklor, tradiciju, narodne običaje i nošnje i sigurno je najdugovječniji posjetitelj jesenske manifestacije u najstarijem europskom gradu. Prvi put je bio u Vinkovcima na 16. Vinkovačkim jesenima, 1981., i od tada u svoj godišnji planer za rujan upisuje posjet Vinkovcima i tako je to 38 godina, osim kada je rat poremetio normalan život.
- Ima 12 folklornih manifestacija u Hrvatskoj koje posjećujem, ali pet njih, a tu su, osim Vinkovačkih jeseni, one u Zagrebu, Đakovu, Metkoviću, Čakovcu, ostalo mi je u najljepšoj uspomeni. Pogotovo Vinkovačke jeseni, gdje od prvog do posljednjeg dana uživam u ljepoti folklora. Već sam 27 godina u mirovini pa mogu otići kada hoću, a, dok sam radio, od svoje sam firme tražio da mi daju 30 dana godišnjeg odmora u godini, ali prema mom rasporedu – u rujnu deset dana za Vinkovačke, a ostalih 20 dana za druge manifestacije. Ipak, u Vinkovcima mi je najljepše. Netko ima nekakvu strast, a moja je strast folklor. Nisam nikada plesao folklor ni svirao, zbog zdravstvenih tegoba, a zbog toga se nisam nikada ni ženio. Kao mlad dolazio sam u dubrovački Linđo, pratio njihove probe i nastupe i putovao s njima kamo god su išli pa sam obišao cijelu bivšu državu uzduž i poprijeko. Živim s bratom i njegovom suprugom, roditelji su mi umrli davno, otac prije 35, a majka prije 12 godina – priča Hrvoje i dodaje kako je jedino prvih pet godina sam snosio troškove boravka, a poslije su mu organizatori plaćali smještaj, prehranu i ostalo. Zato je, kaže, zahvalan organizatorima Vinkovačkih jeseni, hotelima Slavonija, Villa Lenije, Admiral, Turističkoj zajednici Grada Vinkovaca, Cvjećarstvu i prijevozniku Polet, koji mu daruje kartu tijekom Vinkovačkih jeseni.
- Izračunao sam da sam za sve ove godine u Vinkovcima proveo 380 dana, više od jedne godine, i svaki dan mi je bio nezaboravan. Zavolio sam ovdašnju hranu, posebice kulen, čvarke, šunku, slaninu i, naravno, ljude, gostoljubive Slavonce. Imam veliku želju, ali ne znam hoće mi se ostvariti. Želja mi je na otvorenju, na pozornici, prije programa pozdraviti Vinkovčane i goste, prenijeti im pozdrave Dubrovnika i zahvaliti na svemu dobrome što su mi priuštili ovih 38 godina – kaže Ivušić, dodajući kako će i sljedeće godine doći, ali i sve godine poslije, sve dok ga zdravlje služi.