Vezani članci
TEMA TJEDNA: EKSPERIMENTALNA FAZA KURIKULARNE REFORME (I.)
INTERVJU: BLAŽENKA DIVJAK
Obrazovna politika jedna je javna politika i kao takva, pod utjecajem je političke borbe za vlast. Opće stanje u državi sigurno se ogleda i u obrazovnom sustavu. Obrazovna politika pati od istih boljki od kojih pate i ostale javne politike, a to je da, umjesto argumentirane rasprave o ciljevima i alternativama, prečesto gledamo zarobljavanje sustava za interese pojedinaca ili moćnih interesnih skupina. Također, učenici, njihovi učitelji i učiteljlice i roditelji gledaju takvo ponašanje i iz njega puno uče o društvu koje ih okružuje - kaže Martina Horvat, prof., socijalna pedagoginja iz udruge GONG, članica GOOD inicijative, te dodaje:
- Nažalost, često jedino na taj način učenici uče o suvremenim društvenim temama, jer je kritičko učenje o suvremenim društvenim temama u našim školama potpuno zanemareno. Vidimo to i po marginalizaciji provedbe građanskog odgoja i obrazovanja, a ta će činjenica utjecati na to da ni buduće generacije neće biti adekvatno pripremljene za doprinos uređenju boljeg i pravednijeg društva. U prvotno planiranoj cjelovitoj kurikularnoj reformi sudjelovao je velik broj stručnjaka, što je ipak bio velik pozitivni pomak, koji očito nije dostatan kad nema političke volje. Iako, građanski angažman na temu obrazovanja i obrazovne reforme doveo je do toga da si političke stranke ne mogu dopustiti marginalizirati obrazovnu politiku. Zato sada imamo situaciju da se stranke natječu u predstavljanju kao one koje će osigurati bolje obrazovanje i obrazovnu reformu. No pokazalo se da to ne znači da će političke stranke koje dođu na vlast provesti svoja obećanja i dovesti do kvalitetnih promjena koje su u najboljem interesu učenica i učenika, pa onda i njihovih učitelja i roditelja.
Kakvo Vaše mišljenje o eksperimentalnoj fazi, kroz projekt "Škola za život"?
- Rekla bih da je "Škola za život" zgodan i zvučan naziv za projekt ministrice i njezina užeg tima koji će dijelom opremiti i informatizirati škole - što je dobro, ali ovaj projekt nema obilježja reforme. Ali to nije reforma, jer reformu treba dobro isplanirati i ona podrazumijeva da uključeni u odgoj i obrazovanje znaju cilj prema kojem se kreću i da zajednički na njemu rade. Okvirni nacionalni kurikulum nije usvojen, ni okvirni kurikulum za rad s darovitima i učenicima s teškoćama. Ne zna se jesu li i kako pripremane međupredmetne teme. Inovacije se provode bez funkcionalnih tijela koja bi bila zadužena za praćenje provedbe. Ministrica najavljuje samo praćenje primjera dobrih praksi, ali ne i evaluaciju, pa nije jasno kako će se iz toga iznjedriti finalni model, koji bi dogodine trebao ući u sve škole. Čini se da nam ministrica zapravo nudi životnu školu "snađi se, druže", na kakvu smo i više nego navikli u kontekstu hrvatskih javnih politika i nefunkcioniranja sustava na mnogim razinama.
STRUKA PRIJE POLITIKE
Kako tretirati znanost, povijest, ali i druge teme bitne za nacionalnu kulturu u kurikularnoj reformi, o tom pitanju bilo je puno sporenja, jesu li problemi riješeni?
- Obrazovanje uvijek jest i treba biti utemeljeno na znanstveno utemeljenim činjenicama i točnim informacijama, kao i na društvenim vrijednostima u skladu s Ustavom RH. Obrazovna politika javna je politika kao i sve ostale i u njoj politička borba za moć ima ulogu. Međutim, svoju ulogu treba imati i struka. Nisam stručnjakinja za povijest pa se time ne mogu baviti, ali bavim se obrazovanjem. Stoga mogu reći da je pogrešno očekivati da ćemo školskim kurikulumima rješavati društvene probleme i različita viđenja povijesti ili bilo koje suvremene društvene teme. To je prebacivanje tereta na djecu i takvo očekivanje nije u skladu s najboljim interesom djece, koji smo se kao društvo obvezali štititi. Kurikulumi trebaju primarno omogućiti učenje primjereno dobi i razvojnim mogućnostima djece, i to tako da se razvijaju njihove intelektualne sposobnosti kao što su kritičko promišljanje i vještine kako naučeno dalje razvijati i primijeniti. Također, svi zajedno živimo u Republici Hrvatskoj kao političkoj zajednici i svi bismo u njoj trebali biti ravnopravni. Nerealno je, ali danas jako popularno, očekivati da ćemo svi imati iste stavove i mišljenja ili da se može propisati jedna istina i da će je svi morati prihvatiti. To je put u totalitarizam, a pokušaji koji u tom smjeru postoje u društvu ljude samo ponižavaju i gaze im dostojanstvo i ja bih rekla da je to uz ekonomske probleme jedan od razloga za iseljavanje, pogotovo mladih. Kao i odrasli, djeca su u razredu različita. Dolaze iz obitelji s bitno različitim osobnim povijestima i različitim aktualnim mogućnostima. Proces učenja treba poštovati svako dijete i međusobne različitosti djece. Stoga su postojale neke inicijative da se i u obrazovanju osigura više multiperspektivnosti i da obrazovanje prepoznaje društvene različitosti, ali one za sada nisu bile previše uspješne. Primjerice, Romi se gotovo i ne spominju u aktualnim programima, a pogotovo ne pozitivno. Što mislite kako je romskoj učenici učiti u takvim uvjetima kad ostaje nevidljiva u školskom programu? Izgleda da kao društvo još mislimo da je proces učenja takav da djeci trebamo ispredavati, da ne kažem, uliti u glavu jednu pjesmu koju oni moraju ponavljati. Rezultati ispitivanja znanja učenika pokazuju da oni zbog toga postaju nezainteresirani i da zapravo ne uče niti žele učiti na taj način.
IPAK SE MOŽE
Unatoč problema koji postoje, možemo li ipak na budućnost obrazovanja gledati optimistički?
- Ostaje vidjeti što nam donosi budućnost. Reforma se nikad ne može dogoditi preko noći. Ona je put kojim se zajednički kreće i koji traje, ali koji ide u dogovorenom smjeru i prema dogovorenim ciljevima. Kod nas su ciljevi nedovoljno jasni ili se mijenjaju kako dolaze nove političke opcije pa se čini da smo za sada kao društvo dosta neuspješni u reformskim koracima. Vrijeme će pokazati hoće li i ovaj put biti tako. Meni se čini da je "Škola za život" projekt opremanja škola koji donosi samo kozmetičke promjene, bez stvarne dugoročne promjene. Također, budući da se odustalo od mnogih ključnih elemenata Cjelovite kurikularne reforme i da je samo ministrici i njezinu užem timu poznato u kojem smjeru vode obrazovanje, mislim da neće puno od "Škole za život“ ostati nakon promjene ministra.
Okupljeni u GOOD inicijativu, nadali smo se da će Cjelovita kurikularna reforma, uključivanjem što šireg broja učiteljica i učitelja i dogovorom s njima o zajedničkom cilju i obrazovnom putu, dugoročno i polako mijenjati sustav u interesu djece. Zato nam se i toliko svidio slogan Hrvatska može bolje! Međutim, ne čini mi se da smo kao društvo imali hrabrosti otići u tom smjeru. Nadam se da će mi budućnost pokazati da nisam bila u pravu. Da ne završimo u pesimističnom tonu, mnoge hrvatske učenice i učenici svojim individualnim zalaganjem te dodatnim radom s entuzijastičnim i angažiranim učiteljima i edukatorima kroz neformalne obrazovne programe često dolaze do međunarodno zapaženih rezultata. Oni su pokazatelj da se može. Međutim, ono što od tih mladih ljudi i njihovih učitelja čujemo jest da ih sustav ne podržava i ne olakšava im uspjeh, nego upravo suprotno, često ih destimulira. Izgleda da nam primarno predstoji pouzdati se u učenike te u trud i entuzijazam učiteljica i učitelja i promjene koje dolaze od njih.
(D.J.)
GORAN SUČIĆ
SUDAR TRADICIONALNE I SUVREMENE KONCEPCIJE
Kriza u društvu zahvaća svaki njegov segment, a čini se da su štete neprocjenjive kada ona obuhvati odgoj i obrazovanje. Sve reforme su kod nas predodređene za propast jer započinju i završavaju s promjenom vlasti. Taj fenomen možemo pripisati nedovoljnoj razvijenosti demokratske kulture - piše dr. sc. Goran Sučić, izv. prof. na filozofskom fakultetu u Splitu, te dodaje:
- Svaka ozbiljna zemlja - nacija, ima strategiju obrazovanja koja je u funkciji razvoja zemlje. Tako i RH ima strategiju, a dio te strategije trebala je biti tzv. Cjelovita kurikularna reforma, koja podrazumijeva promjene u sustavu odgoja i obrazovanja od najniže do najviše razine. Evo nekoliko bitnih detalja o tijeku te reforme. Svjedoci smo tih nastojanja i količine proizvedenih dokumenata s pomoću kojih nije lako napraviti analizu jer znatne koncepcijske razlike ne mogu se uočiti na prvi pogled, osim kozmetičkih promjena i nastojanja, kao i same promjene naziva, od "Cjelovite kurikularne reforme" do "Škole za život", po sistemu tko će bolje reklamirati svoje reforme i dokumente, koji su produkt ne baš uspješnih pokušaja, jer nisu ostavili znatnije tragove u samom sustavu. Dosadašnji, a i sadašnji, reformski pokušaji neuspjela su mješavina iz raznih ministarskih kabineta i kao takva osuđena su na propast i dekadenciju, jer nisu uvažavali struku niti su sagledali cjelovitost.
GOMILANJE PROBLEMA
- Zagovornik sam kontinuiranih promjena u sustavu, s osuvremenjivanjem sustava kao najvažnijim ciljem, iako je ovdje riječ o reformi koja možda ima iste ciljeve, ali se sjećamo nekih reformi koje su bile statičnog karatera i nisu ostavile većeg traga, kakvu smo imali priliku vidjeti u HNOS-u, pa i prije. Inače, reforma je pogrešna sintagma - nju treba zamijeniti razvojem i kontinuiranim osuvremenjivanjem sustava kroz permanentno usavršavanje svih u sustavu. Cjelovito obrazovanje u suvremenom svijetu nema alternativu. Dakle, trebaju nam otvorene promjene s naglaskom na fleksibilnosti u procesu. Promjenama u obrazovanju trebaju se dati prioriteti ispred svih drugih, jer o osmišljenoj obrazovnoj politici ovise i gospodarski i svi drugi uspjesi. Poznato je da su se u pojedinim zemljama Europe i svijeta urušavale velike gospodarske grane zbog loše obrazovne strategije.
- Promjene trebaju biti otvorene prema svima koji su spremni dati doprinos u razvoju javne kritike, kao i potreba recenziranja svih predloženih materijala, te na taj način doći do prostora kako bi se odgovorilo zahtjevima vremena.
Usvajanjem Strategije o odgoju obrazovanju, koju je usvojio Hrvatski sabor u vrijeme prošle vlade, napravljen je osnovni preduvjet ulaska u proces promjena u ovom području pod nazivom Cjelovita kurilkularna reforma. Cjelovite promjene nisu moguće bez zadiranja u zastarjele planove i programe i promjenu satnice. Iako se na samom početku moglo primijetiti da joj ta "cjelovitost" nedostaje, jer nije obuhvatila područje predškolskog odgoja i obrazovanja, visokog obrazovanja, koje priprema studente za nastavničke pozive, državna matura nikome ne služi, a dodatno i nepotrebno opterećuje učenike, a nisu obuhvaćene ni strukovne ni umjetničke škole, status vjeronauka itd. Također se u samom početku nije vodilo računa o mogućim otporima promjenama, što je u osnovi redovita pojava kod svih promjena. Takvi su se otpori mogli prepoznati u birokratskim ustanovama sustava - gradovi i županije bili su nezadovoljni jer su isključeni iz bilo kakvog kvalitativnog i sadržajnog utjecaja na škole.
- Pozitivno je da se stvorila dobra atmosfera koja je proizišla iz potrebe za promjenama iz same baze, koja se širila vrlo brzo sve dok se nije uplela politika. U cjelokupnom procesu izostala je aktivnost i doprinos akademske zajednice, koja još uvijek proizvodi kadar za poslove koji više ne postoje - kao da se to njih ne tiče - posebno nastavničkih studija, koja bi se trebala prva uključiti i kvalitetno educirati studente, koji nakon završetka studija ulaze u svijet rada nedovoljno informirani o zacrtanim promjenama. Dakle, u ovoj fazi nedostaje aktivnost koja bi trebala biti usmjerena na informiranje odgojno-obrazovnih radnika i šire javnosti o sadržaju kurikularnih dokumenata i tijeku kurikularne reforme, zatim nedostatak je dvosmjerne komunikacije, izostaje stručno usavršavanje, osposobljavanje za razumijevanje promjena dokumenata u cjelini, osposobljavanje za informirano sudjelovanje u stručnoj raspravi i, što je najvažnije, priprema za implementaciju.
- Osvrnimo se nakratko na politiku udžbenika, koji su konzervativno nastavno sredstvo, no udžbenici se mijenjaju svake četiri godine kao da se u tijeku ništa ne događa, a osim toga i nisu više jedini izvor informacija. Naravno, treba ojačati i ulogu učitelja. Stoga se nameće mišljenje da svim promjenama u sustavu školstva vladaju nakladnici, nakupci i prekupci, neuka čeljad u ime profita, u kojima svi dobivaju osim učenika i roditelja. Nažalost, u sukob interesa i ovaj put su uključena i stručna radna tijela, uključeni su i autori udžbenika raznih izdavačkih kuća, a recenzenti su oni koji su također u funkciji profita, a među njima je i onih koji nemaju iskustva u nastavi pa ne poznaju strukturu udžbenika.
Kao član Nacionalnog vijeća za odgoj i obrazovanje, svjedok sam nove bizarnosti. Naime, ministrica Divjak, kao i vlada u kojoj sjedi, nastavlja reformu "Škola za život", čiji se naziv svodi na politički populizam jer iza toga ništa vrijednosno ne stoji, kao da je do sada škola bila protiv života. Važno je napomenuti da se sve ovo radi bez Nacionalnog vijeća za odgoj i obrazovanje, koje ne radi već godinu i pol dana, a koje je strateško tijelo imenovano od Hrvatskog sabora a marginalizirano od ministrice i ove vlade. Evo žalosne istine - ja sam jedan od sedam članova Nacionalnog vijeća za odgoj i obrazovanje kojima mandat traje do ožujka 2019. međutim nas nit‘ ‘ko zove, nit‘ ‘ko pita.
NACIONALNO VIJEĆE
- Uloga Nacionalnog vijeća za odgoj i obrazovanje definirana je Zakonom o odgoju i obrazovanju, gdje stoji kako je to stručno i strateško tijelo koje prati kvalitetu sustava, od predškolskog pa do srednjoškolskog odgoja i obrazovanja. To tijelo predlaže mjere, aktivnosti i strategije razvoja i unaprjeđivanja sustava, brine se o razvoju nacionalnog kurikula, daje mišljenja o svim pitanjima važnima za sustav obrazovanja. Ali ne i trenutačno, u vrijeme dok se pripremaju važni reformski procesi. Zašto? Zato što je ministrica autokrat, što ne radi po zakonu, ne uvažava drukčije mišljenje ni kritiku, ne želi da se Nacionalno vijeće za odgoj i obrazovanje kao strateško tijelo konstituira i pridonese razvoju sustava, što mu je zakonska uloga i obveza. I ostali članovi ne kriju razočaranje što to nacionalno tijelo, čije članove potvrđuje Hrvatski sabor, već godinu i pol dana zjapi bez kvoruma, bez predsjednika, praktički ostavljeno bez ikakvih ovlasti i mogućnosti da utječe na promjene u obrazovnom sustavu. Od ukupno 15 članova imenovanih u vrijeme vlade Zorana Milanovića, prije godinu i pol dana mandat je istekao njima osmero. Za tih godinu i pol dana nitko od preostalih sedam članova nije ni kontaktiran, ni u vrijeme dok je ministar bio Pavo Barišić, ni sada, kad je ministrica Blaženka Divjak.
- Vlada je predložila novih osam kandidata za članove NVOO-a koji bi trebali popuniti prazna mjesta, no ministrici navodno ni najmanje nisu "legla" imena osmero kandidata koji bi trebali popuniti NVOO, pa se traži način kako da se cijela priča neutralizira u korist nezakonja i štete za školstvo. Preostali članovi NVOO-a kojima mandat još traje upozoravaju, medutim, kako se u obrazovanju događaju procesi u koje to tijelo mora biti uključeno, a potpuno su gurnuti u stranu, dok se u međuvremenu donose važni materijali kurikularne reforme. Ministrica posljednjih dana dodatno zagorčava život učiteljima i stvara nove podjele stimulacijom za prekovremeni rad onih koji su u eksperimentalnom programu, dok su ostali, koji cijeli život rade prekovremeno, zaboravljeni. Nažalost, i sindikati u ovom slučaju ne štite mnoge vrijedne učitelje.
- Sve u svemu, eksperimantalna faza ne može biti uspješna, jer nema stručne ni znanstvne temelje, nedovoljna je educiranost onih koji trebaju to provoditi i primjenjivati, nedostatak je evaluacijskog postupka za cjelokupan proces, jer, nažalost, u eksperimetalnu fazu nije uključena Agencija za odgoj i obrazovanje, jedina ustanova koja može stručno pratiti kvalitetu provedbe. Također se može konstatirati da veći dio eksperimentalne faze nije usklađen sa Strategijom odgoja i obrazovanja RH. Drugim riječima, dok se u sve upleće politika, ni jedna reforma neće uspjeti.
Piše: Goran SUČIĆ
NEVIO ŠETIĆ
BRANA PROPADANJU
Dinamične promjene u hrvatskom društvu diktiraju brzinu promjena u odgoju i obrazovanju. Opće je poznato da globalizacijski procesi potiču i globalizaciju obrazovanja. U takvim okolnostima posebno je važno pitanje kako čuvati i razvijati kulturni i nacionalni identitet, ali i kako razvijati cijeli sustav koji izravno i neizravno gradi odgoj i obrazovanje.
- Svrha obrazovanja nije samo omogućiti nova znanja i vještine nego i razviti odgojne i socijalizirajuće sadržaje i vrijednosti u učenika/studenata, kao i tijekom cjeloživotnog obrazovanja. Uz to, važno je sustavno razvijati nastavne metode i strategije kao i još toliko toga drugoga, jednom riječju, svrha je obrazovanjem stvoriti boljeg čovjeka. Politike obrazovanja pozvane su planirati, voditi, ali i organizirati nezavisno vanjsko vrednovanje obrazovanja kako bi se sustavno mogla pratiti njegova kvaliteta i napredak. Sve to skupa traži visoki stručni i društveni konsenzus i puno rada, što u hrvatskom društvu, dosada, čini mi se, nije najbolje spoznato i prihvaćeno.
- Sva nesnalaženja i teškoće u oblikovanju hrvatskog obrazovnog sustava vidljivi su iz učinaka politika obrazovanja. Bez obzira na to što su se na izborima od 2000. više puta mijenjale koalicije na vlasti, koje su predvodili SDP i HDZ, ciljevi europeizacije hrvatskoga školstva u svojoj osnovi ostali su isti - uostalom njih je diktirao i diktira proces pridruživanja i članstvo u Europskoj uniji. Drugim riječima, to znači da naš odgovor na te zahtjevne procese mora biti mobilizacija svih naših potencijala koji su u stanju oblikovati suvremeno hrvatsko obrazovanje sukladno s našim iskustvom i potrebama. To podrazumijeva određenu prilagodbu, ali i poman izbor nama prihvatljivog modela obrazovanja. Upravo u tome je izazov suvremenoga hrvatskog obrazovanja u razumijevanju svojih dosega i potreba s onime što strateški planira Europska unija, ali i onime što se zbiva u suvremenom svijetu.
PODRŽATI EKSPERIMENT
- Posebno je važno znati prigrliti i izravno motivirati gotovo šezdeset tisuća odgojitelja, učitelja, nastavnika, stručnih suradnika i ravnatelja, ali ne samo njih nego i sve ostale koji izravno rade u sustavu odgoja i obrazovanja, kao i pripadnike akademske zajednice, te osobito učenike i njihove roditelje. Kad se tako pristupi sustavu, onda je jasno kako je riječ o odgoju i obrazovanju kao društvenom fenomenu koji zaokuplja pažnju svih državljana i postaje njegov najvažniji motiv. Ne samo pažnju nego i pristanak građana na takve procese da odgoj i obrazovanje postanu izravni interes svih državljana i bitne činjenice u razvoju demokracije, kao i u funkciji razvoja gospodarstva i društva. Uspostavom tih suvremenih mehanizama društva odgoj i obrazovanje postaju ključan "motor" razvoja društva, jer on raste usporedo s ljudskim razvojem i rastom, ugrađujući u sustav nove vrijednosti, koje time inoviraju i ojačavaju funkcioniranje demokratskog društva.
- U posljednjih petnaest godina izgraditi Hrvatski nacionalni kurikul jedan je od najvažnijih ciljeva hrvatskoga školstva. Za nadati se je da će najnoviji pokušaj da se eksperimentalno započne novi kurikul u dijelu sustava s početkom nove školske godine, 2018./19., biti uspješan i da će nezavisno vanjsko stručno vrednovanje pokazati svu kvalitetu toga kurikula. Jer prijedlog Cjelokupne kurikularne reforme (CKR) iz veljače 2016. pokazao je nisku svijest razumijevanja onoga što se čini, kao i nepripremljenost sustava i društva za tako važne i složene promjene, a posebno raskorak između vlastitih iskustava i praksi (HNOS) i europskih i raznih svjetskih iskustava i rješenja. Jasno je da Hrvatski nacionalni kurikul ne može riješiti sva naša očekivanja u sustavu odgoja i obrazovanja, ali ga može u mnogo čemu poboljšati, posebno može poboljšati pristup, način i organizaciju rada, kao i izgraditi model koji se može sustavno inovirati. Hrvatski nacionalni kurikul nije jamstvo sam po sebi da će naše školstvo biti bolje, posebno ne na način kako je rađen Prijedlog CKR-a.
- Umjesto sustizanja Europe treba voditi hrvatsko školstvo, zapravo strateške dokumente i promjene valja temeljiti na europskim obrazovnim ciljevima i vlastitim potrebama i iskustvu. Sustavno jačati model odgojno-obrazovnog rasta i povezivanja svih subjekata u školstvu. Sustavno ojačavati učitelja/nastavnika kao najvažnijeg nositelja promjena u školstvu, tako i školsku praksu. Unaprjeđivanje školstva moguće je samo u suradnji s gospodarstvom. Učenici/studenti ne smiju postati svrha sami sebi, nego biti u službi razvoja društva i gospodarstva. Potrebno je što žurnije osmisliti strategiju cjeloživotnog obrazovanja učitelja/nastavnika, što uključuje radne kompetencije učitelja/nastavnika i svih u sustavu odgoja i obrazovanja. Doprinos cjelovitom pristupu obrazovanja podrazumijeva i razvoj kvalitetno, gospodarski orijentiranoga školskog menadžmenta na svim razinama obrazovnog sustava. Tako i razvoj znanstvene infrastrukture prije svega usporedive s europskim iskustvom i usmjerenjem istraživanja odgoja i obrazovanja.
GRADITI VLASTITI MODEL
- U postojećim uvjetima (velike društvene podjele oko odgoja i obrazovanja, neizgrađena metodologija promjena, položaj učitelja i općenito školstva, financijske prilike...), oslanjajući se na vlastite uvjete, snage i spoznaje, treba nastaviti graditi hrvatski odgojno-obrazovni sustav utemeljen na demokratskim osnovama. Jedno je sigurno - samouvjerenim držanjem i prepisujući svjetske modele prema copy paste načelu u odgoju i obrazovanju nije moguće postići neki uspjeh. Dobro je sve to poznavati, ali odgoj i obrazovanje treba omogućiti da život raste iz svakoga od nas! Zapravo, moramo si postaviti pitanje koliko iz stanja svoje svijesti razumijemo vrijeme i prostor u kojem živimo. Kakva je naša sposobnost mišljenja i motivacija za kvalitetnijim i humanijim životom?
Svi znamo da Hrvatska ima u srednjoeuropskom i mediteranskom prostoru izvrsnu poziciju, koju trebamo znati osmisliti. No ne možemo zatvoriti oči i reći da ne vidimo kako nam prijeti, kako je to još 1999. upozorio Slavko Kulić, postojanje u propadanju. Napor da se takva stvarnost i osjećaj promijeni pripada svima, a i područje odgoja i obrazovanja može dati bitan doprinos tomu. U suprotnom, kako je to lijepo tada sažeo Slavko Kulić upozoravajući na potrebu rekonstitucije društva i države: "To bi moglo izazvati daljnje zaoštravanje i novi val raseljavanja naroda s ovoga prostora širom svijeta u potrazi za produktivnim zaposlenjem i osobnom afirmacijom." To upozorenje kao da se ostvaruje! Područje odgoja i obrazovanja sigurna je brana tomu jer je izravno u funkciji razvoja gospodarstva i društva.
Piše: Nevio ŠETIĆ