U 2017. godini uvoz EU iz Irana premašio je 10,1 milijardu eura, a izvoz u Iran iznosio je 10,8 milijardi eura. Europska ulaganja u Iran vidljiva su u nekoliko sektora, uključujući energiju, automobilsku industriju i transport. Europska unija aktivno podupire iransku integraciju u svjetsko gospodarstvo i članstvo u Svjetskoj trgovinskoj organizaciji.

Tomu unatoč Dieter Zetsche, slikoviti brkati izvršni šef Daimlera AG, brzo je shvatio o čemu se radi kada Donald Trump priča o biznisu. Povukao je Mercedes s tržišta, iako je Europska unija aktivirala Zakon o blokadi iz 1996., kojim štiti svoje tvrtke i njihov biznis u Iranu od posljedica američkih sankcija. Daimler AG zajedno s iranskim partnerima, tvrtkom za proizvodnju vozila Khodro, već JE napravio sve pripreme i prilagodbe za proizvodnju kamiona Mercedes u Iranu. Direktor Zetsche nije dramio, nego je zajedno s Arnoldom Schwarzeneggerom u Detroitu predstavio novi Mercedes klase G. S kaubojskim šeširima na glavi, posao su zapečatili nazdravljajući uz štamplicu austrijskog šnapsa i hvaleći se kako su smršavjeli, ali i ožilavjeli, baš kao i novi Mercedesov terenac.
Nije prošlo puno vremena, nastavilo se razmjenjivanje užarenih twittova i verbalnih rafala između dvaju predsjednika i nižih dužnosnika. Hassan Rouhani, vidjevši kako ne može kontrolirati situaciju, loše je podnio američke objave te je uznemiren burno reagirao izjavom da bi sukob s Iranom bio "majka svih ratova", frazom vrlo popularnom u islamskom svijetu, koja se odnosi na nešto najveće i najvažnije. Parafraziranu ju je koristio i okrutni Saddam prijeteći saveznicima prije Pustinjske oluje. Na kraju je ostao bez glave. Fraza originalno u Kuranu opisuje Mekku kao "majku svih dogovora" ili "majku svih gradova".

Predsjednik Trump je Rouhaniju odmah preko Twittera uzvratio da "više nikada ne prijeti Sjedinjenim Američkim Državama ili će snositi posljedice kakve su rijetki kroz povijest snosili".
Pretjerivanja, frazeologija i prepirka nakon tih digitalnih skandala na "Summitu" prebačeni su dalje na nižu razinu.
Iranski general-bojnik Qasem Soleimani, zapovjednik Snaga Quds, u motivacijskom govoru u Hamedanu, gradu na zapadu Irana, uzvratio je Donaldu Trumpu nazvavši ga "kockarom" i "vlasnikom kabarea". Grad Hamadan taktička je zrakoplovna baza koja je prije dvije godine ustupljena zračnim snagama Rusije za borbene letove u Siriji. One su je iskoristile za skraćivanje vremena leta i veću operativnu sposobnost vojnog zrakoplovstva. Iznajmljivanje te baze Rusima u nevjericu je bacilo zemlju i izazvalo revolt suprotstavljene struje. Toliko se razočaranje s ustupanjem teritorija stranoj vojsci u Iranu nije dogodilo još od Islamske revolucije.
Na kraju je sve morao presjeći iranski Vrhovni vođa, koji ima pravo veta na sve političke odluke, ajatolah Ali Khamenei. Ljetos je na svome neformalnom Twitter profilu izjavio kako iranski državni vrh ne namjerava ratovati sa SAD-om: "Osim sankcija, pričaju i o ratu i pregovorima. U tom smislu poručio bih narodu: Neće biti rata ni pregovora sa SAD-om."
Predsjedniku Rouhaniju sada se obija o glavu ekstremna retorika s prošlih izbora, kada se nije ustručavao otvoreno napadati svete krave kao što su sudstvo ili Revolucionarna garda. Pasdarani su kao čuvari sustava, uz upravljanje vojnim pitanjima, stekli pravo i na političko određenje, koje su iskoristili kako bi stali iza konzervativaca predvođenih uglednim klerikom i sjemeništarcem iz svetog grada Qoma, Ebrahimom Raisisom. On dolazi iz iranskog pravosudnog sustava, gdje je bio nositelj velikih odgovornosti.
Rouhani je bez ograda govorio: "Oni žele sabotirati nuklearni dogovor. Oni su čak spremni graditi zidove na ulicama kako bi odvojili muškarce od žena. Zloupotrebljavali bi vjeru u zamjenu za moć."
Protukandidati su uzvraćali da Rouhani nije uspio kapitalizirati nuklearni sporazum i da se od gospodarskog napretka kao očekivane posljedice sporazuma nije dogodilo ništa. Trump sada potvrđuje njihove zaključke i na neki način pomaže im maknuti Rouhanija. Ako on sam ne odstupi, u krajnjoj varijanti bit će natjeran za pregovarački stol, za kojim će morati prihvatiti većinu važnih američkih uvjeta.

U međuvremenu socijalne napetosti pretaču se na iranske ulice. Ljudi se dižu kako bi prosvjedovali zbog bijesa i nevolje koja ih je snašla. Zbog nestašice vode, cijene osnovnih namirnica, nezaposlenosti, strukturnog nepotizma i korupcije zemlju je moralo napustiti 400.000 afganistanskih prognanika, koji u njoj borave više od dvadeset godina. Polovina je njih otišla prisilno, a polovina dobrovoljno.
Američkoj republikanskoj vlasti smeta što sporazum ograničava nuklearni program tijekom određenog razdoblja. Njime nije obuhvaćen razvoj balističkih raketa. Iran je dobio 100 milijardi dolara prijeboja. Prema Amerikancima, nezasluženo. Predsjednik Trump smatra to bacanjem novca u vjetar. Također misli da se tim sredstvima financiraju iranske ratne igre na Bliskom i Srednjem istoku. Prvi paket sankcija usmjeren je na iranski financijski sektor, uključujući vladinu kupnju dolara, trgovinu zlatom i prodaju državnih obveznica. Sankcije će obuhvatiti i automobilski sektor i izvoz tepiha i hrane te iranski uvoz grafita, aluminija, čelika, ugljena i pojedinih vrsta softvera. Koliki je potencijal, energija i snaga sadašnje iranske vlasti, vidjet će se vrlo brzo. Pritisak nije zanemariv. Iranu je potreban gospodarski rast iznad 5 % kako bi apsorbirao priljev od 900.000 novopridošlih radnika svake godine. Prema sadašnjim stopama rasta, svake godine u sustavu ostane viška i do 400.000 radnika. Neslužbena nezaposlenost veća je od dvadeset i pet posto. Stopa zaposlenosti je vrlo niska. Prehrana i pitka voda, koje mi prihvaćamo kao činjenicu, njima je pitanje života i smrti. Vodene površine u Iranu zauzimaju oko 7,07 % ukupne površine zemlje. Godišnje je dostupno 630 m³ pitke vode po stanovniku, a potrošnja iznosi 1048 m³. Nažalost, naftom se ne mogu natopiti žitna polja i utažiti žeđ Iranki i Iranaca. Zbog pravednije distribucije vode mnogi tokovi ne baš izdašnih rijeka preusmjereni su prema područjima gdje pitke vode nedostaje. Središnja vlast pojačala je kontrolu izvora slatke vode, zbog čega su provincijske vlasti nezadovoljne.

Predsjednik Rouhani sadašnjim potezima, kao što je stavljanje svoga potpisa na konvenciju o pravnom statusu Kaspijskog jezera, sklanja se dodatno pod kišobran Rusije, ponovno je legitimirajući kao primaran geopolitički subjekt Središnje Azije, Kavkaza i Kaspijskog mora. Planiraju zajedno razvijati transportni projekt "Koridor sjever - jug". Već surađuju na projektu "Iranska nafta za ruske proizvode i usluge". Putin i vlast u Kremlju žele sveobuhvatnu kontrolu Euroazije iako za to realno ne posjeduju dovoljno kapaciteta, vještina i znanja. Kao i Njemačka, koja uvijek tu negdje strpljivo, s novcem, čeka prodor prema istoku. Prema energentima i tržištu široke potrošnje.
Desetak milijuna nepotrebno ali solidno obrazovanih Iranaca itekako bi dobro došlo u industrijskom kompleksu Njemačke kao šljakeri prve vrste. Povijest nas uči da su moskovsko-njemačke sheme uvijek bez stvarne dubine. Ne tako davno, nakon Drugog svjetskog rata, zbog trgovinskih i ratnih kombinacija s Njemačkom, kako bi se obranio od SSSR-a, našavši se na strani gubitnika, morao je abdicirati iranski vladar - Reza-šah Pahlavi.
Vrag je odnio šalu te je SAD pokrenuo stvaranje tzv. Akcijske skupine za Iran. Formirana je upravo na obljetnicu državnog udara iz 1953. godine, kada je socijalističku vlast stranke National Front of Iran Mohammada Mossadeha pomogao srušiti upravo SAD, Velika Britanija i ostali saveznici. Twittom se prema tome odredio ministar vanjskih poslova Islamske Republike Iran, Javad Zarif: "Prije 65 godina na današnji dan SAD je srušio popularnu i demokratski izabranu vladu dr. Mossadegha, obnovivši diktaturu i podčinjavajući Irance za sljedećih 25 godina. Sada ‘Akcijska grupa‘ sanja isto kroz pritisak, dezinformaciju i demagogiju. Nikad više."
Evocirajući te uspomene, sadašnja iranska vlada predvođena Ruhanijem želi reći da i oni osjećaju isti pritisak te zahtijevaju potporu dijelova mnogobrojnog, od teokrata udaljenog, stanovništva. Pritom teokratska snaga ostaje mirna i homogenizirana. Na politici je svoga kontinuiteta koji je zadao Veliki ajatolah Ruhollah Mūsavi Khomeini. Svjesni su da bez realpolitične snage Velike Britanije i SAD-a ne može opstati ovaj za njih vrlo povoljni politički trenutak na Bliskom istoku. Iransko "ni Istok, ni Zapad" opasna je parola bez Zapada. Bez rata sa Zapadom nikada neće biti ni stabilnih vlasti na nestabilnom Istoku.