Kako li smo samo tresnuli o zemlju u Elcheu! Nakon što smo postali svjetski doprvaci, očito se nismo na vrijeme spustili s oblaka pa su nam u otrježnjenju okrutno pomogli Španjolci. Hrvatska je na startu Lige nacija doslovno ponižena u Elcheu. Rezultatski, ali još više načinom na koji je otišla u taj poraz. Nakon prvog primljenog pogotka naši su reprezentativci nijemo primali udarce od domaćina sa svih strana. Nisu se ni pokušali ozbiljnije oduprijeti, a to posebno boli.

Kada popiješ pola tuceta pogodaka, onda se nema što previše analizirati, nego se nakloniti suparniku te sjajnom Marcu Asensiju, koji je odigrao čarobnu utakmicu. Dva pogotka (iako mu je pripisan samo jedan, nap.a.) i tri asistencije. Takav individualni učinak, na toj razini nogometa, već dugo nije viđen. I baš smo mi naletjeli na njega i Španjolce. Odgurao nas je u najteži poraz u povijesti. Možda bismo trebali početi izbjegavati utakmice u rujnu protiv jakih suparnika jer sva tri najveća poraza dogodila su se u tom mjesecu, i to u nizu od samo tri dana. Englezi su nas potapali 9. i 10. rujna, a Španjolci 11. rujna. Amerikanci su imali svoj 11. rujna, koji je, jasno, bio neusporedivo jeziviji, a sad i Hrvatska ima isti nesretni, srećom, samo sportski, datum.


Danima se upozoravalo kako su prvi nastupi nakon uspjeha na velikim natjecanjima posebno opasni. No to očito nije uspjelo razdrmati naše reprezentativce, koji kao da nisu svjesni na kakvu su razinu nogometa došli osvajanjem srebra u Rusiji. Zato im je to pokazala UEFA, koja nas je svrstala u A jakosnu skupinu Lige nacija, a u njoj nema pardona. Tu su veliki dečki europskog nogometa, a kada igraš protiv njih, ako nisi spreman dati maksimum, onda će te dobro našamarati. I to se nama dogodilo u Elcheu. Bilo je to 20 minuta bajke i 70 minuta pakla. U početku susreta bila je to ona Hrvatska iz Rusije. Visoki presing udavio je Španjolce, ali ostaje pitanje jesmo li se u njemu previše potrošili. Poslije smo izgledali kao da smo ostali bez goriva, što i nije nemoguće, s obzirom na to da je većina naših reprezentativaca bila na produženom odmoru, pa još nije uhvatila optimalnu formu. Primjer? Zar mislite da Modrić u Realu slučajno sjedi na klupi u početku prvenstva? Može on dobiti sto nagrada, da bi igrao na visokoj razini mora biti optimalno spreman, a on to očito još nije. Čarolija je tu, ali noge, zasad, još ne mogu nositi na pravi način. U sličnom stanju je i Rakitić, a oni su srce i duša naše reprezentacije, pa kad njih nema, onda nema ni Hrvatske. Onda sve izgleda posve kaotično i dogodi se - Elche. Takve, loše večeri sastavni su dio sporta, ali ono što zabrinjava govor je tijela naših igrača u toj utakmici. Nakon primljenog pogotka, umjesto da ga podignu, naši su igrači spustili gard i ramena. Besciljni pogledi, nevjerica prema onom što ih je snašlo jasno ocrtavaju potpuno gubljenje kompasa nakon tih teških desetak minuta u drugoj polovini prvog dijela. U nastavku smo stvarno izgledali kao topovsko meso.
- Naravno da mi je ovo najteži trenerski trenutak u karijeri, ali i to je život, moramo prihvatiti što se dogodilo. Čestitke Španjolskoj na sjajnoj igri i velikoj pobjedi. Nama nije lako, ali moramo izvući pouke i ići dalje. Nećemo sjesti i plakati, idemo raditi. Imamo i putokaz. To je prvih 20 minuta, u kojima smo igrali odlično. Stvorili smo tri zicera, radili smo ono što smo se dogovorili, ali nam se dogodio raspad sustava nakon drugog španjolskog gola. Počeli smo igrati svatko za sebe - analizirao je Zlatko Dalić, izbornik hrvatske reprezentacije.

Za taj debakl valja preuzeti kolektivnu odgovornost, jer su svi podbacili. Da nisu, ne bi se dogodilo. Međutim, najlakše bi se sada bilo nabacivati blatom na reprezentaciju koju smo do jučer kovali u zvijezde. Ovo je trenutak kada treba podignuti glavu, ujediniti se i iz ove noćne more izići jači nego prije. Najvažnija je pouka kako utakmice u Ligi nacija nisu i neće biti poligon za eksperimente. Igramo protiv najjačih, a takvi uvijek žele pobijediti. Posebno svjetske doprvake. Sad nas čeka Engleska, koju smo toliko ojadili u Rusiji. Mislite li da na Rujevicu neće doći u osvetničku misiju? Ne budite naivni. Sjetite se samo kako su nam uzvratili za pobjedu na Wembleyu i eliminaciju s Eura 2008. U sljedećim kvalifikacijama izgazili su nas kao konzervu. I zato Elche mora biti grozno, ali iskustvo, koje smo očito morali proći. S velikima se ne možeš igrati nogometa, nego protiv njih mora nogomet - igrati. Uvijek najbolje što možeš, jer bilo kakav drugi pristup vodi u pakao koji smo prošli u toj utakmici.
- Na poluvremenu sam vidio kakva je situacija. Tražio sam da se pokušamo vratiti kroz kompaktnost. No ništa se nije promijenilo. Sve loše nam se skupilo u jednoj večeri. Neću sad donositi odluke o igračima, pokušavamo iskristalizirati momčad za kvalifikacije za Europsko prvenstvo, a u Ligi nacija pokušat ćemo nadoknaditi ovaj poraz - zaključuje naš izbornik.
Kad smo već kod toga tko može, a tko ne može, treba reći da Daliću kemijanje s Rogom na desnom boku nije trebalo. Jednostavno, on na toj poziciji nikada neće igrati ni u klubu, a vjerojatno nakon Elchea više ni u reprezentaciji. Pokusi i eksperimenti tog tipa posve su nepotrebni na reprezentativnoj razini. Nemamo zamjenu za Vrsaljka, tu dvojbe nema, ali ne treba zato Dalić praviti igrače frankensteine, nego zaviriti u rezerve koje nudi HNL. Ima tamo jedan čovjek koji ima potencijal, ali prijeti da će zbrisati u Australiju. Riječ je o Lokomotivinu desnom braniču - Franu Karačiću.
Elche će boljeti još neko vrijeme. Zbrajat ćemo štetu koju je ta večer nanijela ugledu doprvaka svijeta, ali ona realna daleko je manja. Posebno ako nešto naučimo iz tog brodoloma. I još nešto. Treba poslati zahvalnicu UEFA-i što je Ligom nacija prolongirala početak kvalifikacija za Euro 2020...