BELI MANASTIR - Umjesto u kupnji u Lidlu, jedan je Belomanastirac jučer prijepodne završio u Domu zdravlja. Zatražio je liječničku pomoć zbog - ugriza psa.
- Čim sam izašao iz automobila, jedan pas is skupine od njih šest-sedam krenuo je prema meni. Nisam stignuo ni trepnuti kada sam osjetio njegove oštre zube. Ničim izazvan ugrizao me za desnu potkoljenicu - priča, dodajući kako ga ničim nije isprovocirao. S psima, tvrdi, zna postupati, budući da ih kod kuće ima tri. Kaže kako nije sto posto siguran, ali misli da je imao ogrlicu.
Pas koji ga je ugrizao pripada čoporu koji već duže vremena terorizira stanovnike jedinog baranjskog grada i slučajne prolaznike ulicama i užim središtem grada. Čopor se, naime, kreće od gradskog središta do velikog Lidlovog parkirališta. Neke od pasa s ulaza u trgovinu nedavno su morali tjerati djelatnice Lidla i kupci, a kako ističe Belomanastirac iz Ulice Alojzija Stepinca, nekoliko je pasa prekjučer došlo čak do trećeg kata zgrade u kojoj živi.

- Već nekoliko dana strepim kada u šetnju izvodim vlastitog psa. Ne znam što će me dočekati ispred zgrade pa ga nosim u naručju. Događa se da cijeli čopor leži ispred zgrade, a gotovo svaku noć, i to u sitnim jutarnjim satima, počinju s nenormalnim lavežom. Netko im već jednom mora stati na kraj! Kao što to obično biva, nadležni će reagirati kada se nekom nešto dogodi - priča ogorčeno naš sugovornik, koji u tom trenutku nije znao kako je jedan od pasa ugrizao čovjeka na drugoj strani grada.
Negoduju i majke maloljetne djece, kojima je pseći čopor zauzeo igralište u Stepinčevoj.
- Pola dana borave u pijesku ispod tobogana i pokraj klupa. Ne usudim im se prići jer ne znam kakve su naravi. Prijateljica mi se jučer požalila kako već neko vrijeme djecu ne pušta samu u školu, već ih njezin suprug vozi automobilom i u školu i kući - kaže žena koja nas je telefonski kontaktirala, pitajući kome se uopće treba obratiti. To smo pitanje postavili Vinku Beniću, direktoru Veterinarske stanice Beli Manastir.
- Služba za hvatanje pasa na teren izlazi po dojavi građana ili komunalnog redara - odgovara, napominjući kako su djelatnici Veterinarske stanice upravo na terenu, u što smo se nedugo zatim i sami uvjerili. Jednog su psa uhvatili i smjestili u ambulantu Veterinarske stanice, a ostali su se razbježali. Problem tako, naravni, nije riješen.

- Sukladno odluci nadležnih, u našem skloništu smještena mogu biti 24 psa i nijedan više. Kapaciteti su popunjeni i pse, nažalost, ne smijemo smještati u sklonište - kaže Benić, objašnjavajući da postoji svojevrsna lista čekanja te da će pse s te liste hvatati tek kada u skloništu bude bilo mjesta. A mjesta će biti kada, primjerice, neki od pasa budu udomljeni. Krajem mjeseca, dodaje, sedam-osam pasa iz skloništa bit će odvezeno u Njemačku, nakon čega će odlaziti po pse s liste čekanja. Za konkretni slučaj koji se jučer dogodio tvrdi kako su uhvatili (nečipiranu) kuju koja je u ciklusu tjeranja, koji se ponavlja otprilike dva do tri puta godišnje, dok su se ostali psi (mužjaci) razbježali. Dok ne nađu novu kuju, bit će mirni. Barem bi tako trebalo biti.
- Premda ih ne možemo smjestiti u sklonište, pse nakon prijave možemo hvatati te poslije provjere čipa vlasnika prijaviti sucu za prekršaje, što ćemo i raditi. Kazne za psa puštenog na javnu površinu bez nadzora vlasnika kreću se od 2500 do 10.000 kuna. Budući da svi psi koji u posljednje vrijeme ‘‘ordiniraju‘‘ Beli Manastirom imaju ogrlice, pretpostavka je da imaju vlasnika jer tko bi psu lutalici stavljao ogrlicu - dodaje, naglašavajući kako je u prekršaju i vlasnik nečipiranog psa budući da je čipiranje obavezno. Odnedavno mandatnu kaznu može ispisati i komunalni redar.
Važno je istaknuti kako su na području Osječko-baranjske županije samo dva skloništa za pse, u Nemetinu i Belom Manastiru, a onaj belomanastirski jedini u županiji ima službu za hvatanje pasa.
Teško je ne zapitati se jesu li zakonske odredbe koje se u ovom tenutku primjenjuju u potpunosti ispravne. S jedne strane nadležni traže da skloništa budu uredna i neprekapacitirana, zbog čega se, s druge strane, događa to što se događa. Jedini lijek je, čini se, kažnjavanje nesavjesnih vlasnika, što se pak ne događa.