Magazin
GLAZBENI INTERVJU: IRENA ŽILIĆ

Glazba mi je pomogla da se suočim s vlastitim strahovima
Objavljeno 8. rujna, 2018.
LISTOPADSKI KONCERTI U ENGLESKOJ NOVI SU KORAK U KARIJERI OSEBUJNE HRVATSKE KANTAUTORICE...

Na kantautorskoj sceni Hrvatske i regije Irena Žilić uživa respektabilni status. S dva do sada objavljena albuma "Travelling" i "Haze" te EP-jem "Days of Innocence" karijera ove Zagrepčanke rođene u Sarajevu razvija se na pravi način, pa nije iznenađenje da će Irena u litopadu promovirati LP "Haze" i pred britanskom publikom.


Inače, LP "Haze" našao se na gotovo svim domaćim i regionalnim top-listama albuma koji su obilježili 2017. godinu, a zaradio je i nominaciju za nagradu Porin u kategoriji "Najbolji album alternativne i klupske glazbe". Album "Haze" promoviran je na koncertima diljem Hrvatske i regije, a Irena je nastupila i na velikim domaćim festivalima poput INmusica, Zagreb Beer Festa i Fibra festivala.

Za početak krenimo od aktualne vijesti - u listopadu krećeš na turneju po Velikoj Britaniji kao support Morcheebe. Što to za tebe znači, koliko je to put prema britanskoj publici, gdje će sve biti koncerti, za one kojima se baš ne da surfati po internetu da vide tu informaciju? Usput, otkad datira tvoja veza s Morcheebom?
- S Morcheebom sam prvi put u direktan kontak došla kad sam krajem 2016. godine nastupala kao support na njihovu koncertu u Tvornici kulture. Nakon tog sam nastupa ostala u kontaktu s Rossom Godfreyem, a posljedično tome se on nedavno javio i ponudio da im budem predgrupa na koncertima u Velikoj Britaniji. Radi se o četiri koncerta u listopadu, u razdoblju od tjedan dana, i to u Manchesteru (Gorilla), Brightonu (The Old Market), Londonu (O2 Shepherd‘s Bush Empire) i Southamptonu (The 1865). Budući da je Shepherd‘s Bush Empire jedan od kultnih prostora u Londonu, i generalno u Engleskoj, dodatno sve dobiva na još većoj važnosti. Ova turneja je zbog puno razloga jako veliki korak naprijed, jer ne samo da sam dobila priliku da kao autor iz Hrvatske nastupim na tako bitnim mjestima, već se radi i o nastupu pred britanskom publikom, s kojom je svima iz ovih prostora poprilično teško doći u direktan kontakt.

Iza tebe je uspješna karijera, glazbena kritika te hvali, albumi "Haze" i "Travelling" doista su izvrsni, bila si nominirana za Porin, nastupala na InMusicu... Kad sve zbrojiš - kakav je tvoj osobni dojam, je li sve ispalo kako si zamislila, je li moglo, eventualno, drukčije, kad bi sad kretala baviti se glazbom, što bi mijenjala?
- Ne volim pristupati svemu što je dosad bilo na način ‘što je sve moglo biti drugačije‘ jer smatram da me svaki od tih koraka oblikovao i utjecao na to da trenutno budem u situaciji u kojoj jesam. Naravno, to ne isključuje činjenicu da se puno stvari uvijek može napraviti bolje i drukčije. Trudim se da takve situacije iskoristim kao izvor znanja i iskustva za nadolazeće prilike. Iako se već neko vrijeme vrlo intenzivno bavim glazbom, ovakva prilika uvijek bude iznenađenje jer se radi o velikoj stvari. Dodatno i iz razloga jer do nedavno ne bih ni pomislila da je ovakvo što uopće moguće.

BIOLOGIJA I GLAZBA


Jednom si prigodom, na početku karijere, izjavila da sebe smatraš introvertnom osobom. Je l‘ se tu nešto promijenilo, jesi li danas možda više ekstrovertna, s obzirom na veću popularnost, recimo tako?
- Ne bih rekla da sam introvert, bar ne privatno. Mislim da sam imala svoje faze povučenosti, ali se to nekako mijenjalo sa sazrijevanjem. Glazbu sam definitivno iskoristila kao alat da se suočim s određenim strahovima, kao što je sviranje i pjevanje pred drugim ljudima. U glazbi najviše uživam u procesu stvaranja, tako da nastupi znaju često biti nešto u što trebam uložiti najviše truda kako bih se lakše nosila s tremom. Ne mogu reći da baš uživam u toj vrsti pozornosti.

Općenito uzevši, što je za tebe glazba? Drugim riječima, kad si shvatila da imaš kapacitete, da se tako izrazim, i za nešto više, za samostalnu karijeru, za vlastiti kreativni doprinos u glazbi? Što je sa studiranjem biologije?
- Nikad nisam imala neki "aha!" trenutak, već se sve odvijalo vrlo postupno. Prvo mi je dugo trebalo da uopće shvatim koliko mi je glazba bitna, potom je slijedilo prelaženje osobnih barijera i izlazak iz četiri vlastita zida s autorskim materijalom, a dalje je svaki korak došao nešto prirodnije. Prvo neki manji nastupi, prvi LP album pa potom veći prostori i festivali. Da je cijeli proces išao nekim drukčijim, tj. bržim tijekom, mislim da bih se osjećala puno lošije i nesigurnije u vezi sa svojom glazbom i zato mi je drago da sam imala priliku sazreti pa tek onda krenuti s glazbom ozbiljnije. Dapače, u mom slučaju sve se događalo u dvadesetima, bliže tridesetima, što je u nekom generalnom slučaju i dosta "kasno". Što se obrazovanja tiče, završila sam Prirodoslovno-matematički fakultet i diplomirala na Biološkom odsjeku, tako da sam po tom pitanju strukom vrlo daleko od glazbe, ali sam uspjela spojiti obje stvari u neku funkcionalnu cjelinu.

Može li se u Hrvatskoj uopće živjeti isključivo od glazbe? Isplati li se ovdje kod nas biti glazbenik ili je isplativije imati siguran posao? Netko može, Huljići, Rozga, Severina i kompanija, ali što s onima poput tebe, samostalnim i neovisnim?
- Iako su takvi slučajevi rijetki, smatram da je moguće, ali samo dugogodišnjim trudom i radom, i uz ponešto sreće. Pitanje glazbe danas, i generalno svog autorskog rada, kompleksno je, pogotovo na našim prostorima. Za nekog tko radi kao neovisni autor i bavi se isključivo glazbom to je još teže.

PRIRODNI ODABIR


Zašto su albumi, odnosno pjesme na engleskom? Koliko je to sračunati plan da se probiješ u inozemstvo? Koliko je teško (ili lako) pisati i pjevati pjesme na engleskom umjesto na hrvatskom?
- Imajući na umu da sam ja jedva "izišla van" s vlastitom glazbom, teško da možemo govoriti o ikakvoj proračunatosti, bar u mom slučaju. Nisam računala ni na što od ovoga, već sam glazbu krenula raditi jer sam uživala u tome. Kao netko tko je odrastao na MTV-ju, Cartoon Networku, stranim medijima i glazbi, bilo je potpuno prirodno krenuti pisati prve pjesme na engleskom jeziku. Prvi bendovi koje sam zavoljela bili su britanski i američki bendovi, tako da pitanje jezika u tom trenutku nije uopće bilo upitno za mene.

Koliko na tvoje stvaralaštvo i općenito razmišljanje danas utječe ne samo glazba kao takva nego i sumorna svakodnevica, politika, vrijeme u kome živimo...? Ima li u takvom vremenu mjesta za nadu, mjesta za ljubav...? Sudeći prema tvojim novim pjesmama - ima!
- Naravno da na mene utječe sve što me okružuje te na ovaj ili onaj način mora biti sastavni dio moje glazbe. Osobna iskustva uvijek prevagnu kada je u pitanju tematika pa samim time imam i mogućnost oblikovati ih u kojem god smjeru poželim.

Osim glazbe, koji su ti još interesi, kad je popularna kultura u pitanju, mislim na recimo film, književnost, video... na tom tragu?
- Filmovi, video i fotografija, i to sve navedeno iz kuta promatrača. Iako moram priznati da sam zbog nedostatka vremena u pogledu svega poprilično izgubila kompas, pogotovo za literaturu. Nekako uvijek upadnem u onu petlju gdje čekam godišnje odmore da se opet "dotaknem" knjige ili uložim vrijeme za neki filmski maraton.

NULE I JEDINICE


Živimo u globalno umreženom svijetu, virtualna je stvarnost posvuda oko nas - koliko takvo doba pomaže današnjim autorima, bendovima (ali i tebi) da se pokažu, iskažu i promoviraju na tržištu? Usput, društvene mreže - kako s tim stojiš, može li se uopće bez FB-a, Twittera, Instagrama...?
- Ako i ne koristiš mreže, netko drugi će ih koristiti za tebe, pa je teško reći da danas možemo išta bez njih. Htjeli ne htjeli, čim netko podijeli vašu snimku na bilo kojem dijelu interneta, uključeni ste u taj svijet. S druge strane je nepobitan utjecaj takvih promjena na glazbenu industriju i otvaranje tržišta, neusporedivo veću dostupnost glazbe i umrežavanje. Zahvaljujući tome danas možete sami, u bilo kojem trenutku dopustiti da vaš rad bude dostupan bilo kome u cijelom svijetu. Naravno da to dolazi s cijenom, a to je velika količina nefiltriranog materijala i zaglušenost takvih kanala. Iz osobnog je iskustva ovakav način rada, iako vjerujem dugoročno neodrživ, za mene bio više nego koristan. Ako vas tako može pronaći producent s druge strane Europe ili svijeta, onda možemo govoriti o velikom potencijalu digitalizacije za glazbu.

Svjedočimo u određenoj mjeri povratku vinila, LP ploča, padu prodaje CD-a. Između analognog i digitalnog, što biraš? Mislim na glazbu, način snimanja...
- Za način snimanja biram digitalno. Iskreno, trenutno znam za samo jedan studio u Zagrebu koji i dalje snima analogno. Digitalno je puno dostupnije, ne zahtijeva da u vlastitom domu imaš kompletan studio kako bi snimio glazbu i pojednostavljuje čitavu situaciju. Iako diskutabilno pitanje analogno/digitalnog, nule i jedinice u mom slučaju i dalje predvode.

Ženska kantautorska scena u Hrvatskoj posljednjih je godina vrlo jaka. Uz tebe tu je još niz vrsnih singer/songwriterica. Tvoj komentar? Može li se zaključiti kako je takva kantautorska scena zapravo mainstream, u onome pozitivnome smislu, naravno?
- Bilo bi lijepo da je to naš domaći mainstream, ali mislim da smo još neko vrijeme udaljeni od toga. Da bi postala mainstream, morala bi imati puno veću publiku, što i dalje nema. Ali ono što definitivno imamo je velik broj glazbenika i raznovrsnost glazbe, imajući na umu veličinu zemlje.

Budući planovi, nakon turneje s Morcheebom? Kakva je budućnost Irene Žilić, da budemo malo “vidoviti”? Što s koncertnim nastupima u regiji...?
- Kada su u pitanju nastupi, sve je i dalje u procesu pripreme. Ako bude novijih datuma, u planu mi je kombinirati ih s intenzivnijim radom na novom materijalu.

Irena Žilić u tri-četiri riječi?

- Travelling, Haze, Pocahontas wannabe.
Razgovarao: Darko JERKOVIĆ
Dugo trebalo da uopće shvatim koliko mi je glazba bitna, potom je slijedilo prelaženje osobnih barijera i izlazak iz četiri vlastita zida s autorskim materijalom...
Iako se već neko vrijeme vrlo intenzivno bavim glazbom, ovakva prilika uvijek bude iznenađenje jer se radi o velikoj stvari...
Prvi bendovi koje sam zavoljela bili su britanski i američki bendovi, tako da pitanje jezika u tom trenutku nije uopće bilo upitno za mene...
Osvajanje slobode
Ako novih rokerskih snaga, uz časne iznimke, na hrvatskoj sceni manjka, brojnost hip-hop i rep izvođača te singer/songwriterica izaziva respekt. Posebno je posljednjih godina ojačala scena mladih kantautorica i kantautora koji se ne obaziru puno na (ne)originalnost nego sviraju kako i što im se sviđa, a online magazin Rif izdvojio je najaktualnije od njih: Elephant and the Moon, Denis Katanec, Miki Solus, Nebo roza, Seine, Letarg, Luce, Elma Burnić, Nina Romić, Sara Renar, Irena Žilić, Erna Imamović, Ivana Picek, Melita Sabljo, Ivana Bastašić, Zvonka Obajdin, Lovely Quinces… Kad bi sve to još bio sastavni dio kvalitetnog mainstreama bilo bi sjajno, no i ovako, iz drugog plana, kantautorice i kantautori preuzimaju primat što se vidi i na dodjelama Porina, premda ta nagrada zapravo malo znači za širi proboj u srednju struju zatrovanu estradnim bedastoćama. Bilo kako god, kantautorsko osvajanje slobode srećom ne posustaje...
Ideje u glavi
Od kuda crpiš inspiraciju za tekstove, jesi više osoba koja će se zatvoriti u jedan kutak doma i ne izaći dok ne napiše ono što je i namjeravala ili si drugačiji tip? - Uglavnom se radi o autobiografskim momentima i nemam pravilo oko stvaranja. Nekad ideje dođu u trenucima kad ne mogu sjesti i pisati tj razraditi ideju do kraja, a nekad se razviju prvo tonske ideje koje povuku tekst. Za album "Haze" su uglavnom prvo nastajali tekstovi koji su neko određeno vrijeme postojali samo kao ideje u glavi. Bitan dio procesa mi je rad doma ali iz razloga jer se tamo nalaze instrumenti i sve što mi treba da bi nastala skica ili kompletna ideja. Naučila sam do sada da se ideje nekad trebaju provocirati ali isto tako nekad sve što trebaš napraviti je odmaknuti se i pustiti da se kroz odmak od svega formiraju promjene. (Iz intervjua za music.box, ožujak 2017.)
Možda ste propustili...
Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana