Šljiva je u Oljasima, selu nedaleko od Velike, u Požeško-slavonskoj županiji, kaže tamošnji poljoprivrednik Željko Strapač, ove godine dobro rodila. "Kraj je to poznat po šljivi, i to bistrici, a kada je šljive – bit će i rakije", kaže Strapač, dodajući da je tamošnju šljivu, istina, posljednjih godina napala bolest zvana šarka.

Nju je napala bolest, a pečenje rakije po dvorištima od srpnja 2013. godine – Zakon o trošarinama, čija je primjena aktualizirana i ovogodišnjom sezonom pečenja rakije, koja je upravo sada u tijeku. U Slavoniji je taj posao tradicija i "gazdinska" stvar, a puni kazani, odnosno spremnici s rakijom, dokaz su je li godina bila dobra, rodna. Iako su "porez na rakiju" mnogi prvo pokušali eskivirati, odlučivši se na svojevrsnu "prohibiciju", podloživši pod "veseli stroj" iza dobro zaključanih vrata na ulazu u dvorište, inspekcijski nadzori vrlo brzo su ih uvjerili u to da se država ne šali s tim "porezom na rakiju", kako Slavonci u gorkoj šali skupno nazivaju registracije kotla i proizvodnje te plaćanje paušala i trošarina za rakiju proizvedenu za vlastite potrebe. Osim što je uvela trošarine na rakiju, država je vlasnike kotlova razuvjerila i da ulaskom u Europsku uniju taj posao po dvorištima neće stati, čime su ih euroskeptici nerijetko plašili, ali da će biti reguliran.


A mali proizvođač jakih alkoholnih pića (JAP) onaj je koji rakiju proizvodi za vlastite potrebe, tj. potrebe članova kućanstva. Sam obračunava i plaća trošarinu na alkohol ne čekajući nikakve uplatnice i formulare iz carinskog ureda. Trošarina se obračunava ovisno o obujmu prijavljenog kotla. Bez obzira na to bio on u vlasništvu ili iznajmljen, a obujma je do 100 litara, obračunava se i plaća trošarina kao godišnji paušal od 100, a za kotao veći od 100 litara - 200 kuna. U iznos godišnjeg paušala uključena je neoporeziva količina JAP-a od 20 litara čistog alkohola po kućanstvu. Primjerice, 50 je to litara rakije od 16 gradi ili 40 posto alkohola. Ispeče li se veća količina, tada se uz prethodno obračunati godišnji paušal, samo na razliku iznad 20 litara čistog alkohola dodatno obračunava i plaća puni iznos trošarine od 53 kune po litri takvog alkohola. Prema podatcima Ministarstva financija – Carinske uprave, u pet slavonskih županija do 14. kolovoza ove godine u Registar trošarinskih obveznika prijavljeno je ukupno 15.845 malih proizvođača JAP-a. Od toga je ukupan broj aktivnih malih proizvođača 12.833, a odjavljenih 3012. Broj vlasnika kotla je 11.474, njihovih korisnika je 1877, a zapečaćenih kotlova je 97, ističu u Carinskoj upravi.


Tako su Slavonci na ime trošarina za rakiju u pet godina, od srpnja 2013. do kolovoza 2018., državi u njezin proračun uplatili više od 8,88 milijuna kuna, najviše za kotao do 100 litara – više od sedam milijuna kuna. Za ilustraciju nekih usporedbi i kretanja, prije tri godine, u listopadu 2015. godine, pri tadašnjem Carinskom uredu Osijek (jednom od tadašnja četiri u Republici Hrvatskoj, gdje se svaki odnosio na po jednu regiju) bila je čak trećina ukupnog tadašnjeg broja malih proizvođača JAP-a. Njih je tada u cijeloj Hrvatskoj bilo više od 43.000, što govori o tome kakvo značenje pečenje rakije ima u ovoj regiji. Naime, Slavonija uz "šljivu" i pjeva i plače, opjevavši ju u gotovo svakom bećarcu. Usporedimo li neke od spomenutih brojki s nekim drugim hrvatskih područjima, poput Bjelovarsko-bilogorske županije na posve drugom kraju Hrvatske, vidjet ćemo da je i na njezinu području 3100 malih proizvođača jakih alkoholnih pića. No, tu je i znakovit podatak da je u ovoj godini u toj županiji novoprijavljenih kotlova 35, a odjavljenih – čak 120.


Prema Uputi za malog proizvođača jakih alkoholnih pića, nije dopuštena njegova prodaja. Bez obzira na to je li vlasnik kotla ili ga samo unajmljuje, u obvezi je carinskom uredu podnijeti pisanu prijavu za upis u registar trošarinskih obveznika, i to najkasnije osam dana prije početka proizvodnje. Sam obračunava trošarinu, a mora ju platiti do 31. siječnja za proteklu godinu. Trošarinska obveza ne nastaje dok je kotao zapečaćen, a to znači da je mali proizvođač JAP-a – vlasnik kotla najkasnije do 30. lipnja tekuće godine obavijestio nadležni carinski ured da nije u uporabi i da zatraži da se on zapečati u sljedećim poreznim razdobljima. Za godinu u kojoj carinski ured skine pečat ili utvrdi da je on bio skinut bez suglasnosti nastaje trošarinska obveza. Pečaćenje i skidanje pečata s kotla obavlja nadležni carinski ured na zahtjev i trošak proizvođača – uz paušal od 100 kuna.

Slovo zakona kaže da ako fizička osoba namjerava stavljati u potrošnju, tj. prodavati proizvedeni JAP – na svu će proizvedenu količinu morati obračunavati i platiti trošarinu. Takva proizvodnja jakog alkoholnog pića smatra se proizvodnjom u komercijalne svrhe i potrebno je ishoditi status ovlaštenog držatelja trošarinskog skladišta - proizvođača ili status proizvođača izvan sustava odgode. Po ishođenju navedenih statusa obveznik može odabrati i mogućnost da se doregistrira kao mala destilerija.