Nakon uzleta u prva tri prvenstvena kola u Gradski vrt stiglo je otrježnjenje. Osijek je u derbiju protiv Dinama, odigranom u Maksimiru, najblaže rečeno - razočarao. Sam rezultat neće prikazati potpunu nemoć osječke momčadi u toj utakmici.

Nitko od bijelo-plavih nije očekivao rapsodiju u Zagrebu, ali još manje smo očekivali tako beskrvan i bezidejan nastup kakav su prezentirali. Ne može se reći kako je Osijek igrao kukavički, nije se branio, ali nedostajala mu je prava ideja kako napasti Dinamo. To se posebno jasno vidjelo kada su se Zagrepčani nakon vodstva malo pritajili. Pustili su Osijeku posjed i inicijativu, a on jednostavno nije znao što učiniti s tim. Izgledalo je kao da osječka momčad na to nije bila spremna, kao da nije postojao plan B.


Prva ideja bila je jasna. Stati kompaktno i organizirano ispred Malenice, pa udariti iz protunapada, koji bi trebao biti najjače oružje bijelo-plavih u takvim utakmicama. No razvoj događaja na terenu bio je malo drukčiji. Dinamo je lako došao do vodstva, a onda je prezentirao svoje nove ideje koje je implementirao Nenad Bjelica. Zagrepčani nakon vodstva više ne igraju posve otvoreno, nego se pretvaraju u lovca, a Osijek na to nije bio spreman. I tu se posve pogubio.
- Nije ovo prvi put da Guti zaspi u prekidima. Isto mu se dogodilo protiv Hajduka. S takvim pogreškama ne donosi mi ono zbog čega smo ga doveli. mrat ću porazgovarati s njim - kaže Zoran Zekić, trener nogometaša Osijeka.
U tom porazu definitivno ne treba tražiti pojedinačnu odgovornost. Pogreške su sastavni dio igre, ali ako je momčad prava, što Osijek u Maksimiru nije bio, sve se može popraviti. Zapravo, kosturi su opet počeli ispadati iz ormara. Osijek se u toj utakmici najmanje borio protiv Dinama, a najviše protiv sebe i svojih karakternih crta, koje nikako da dožive konačnu promjenu. Ne možeš istrčati na Maksimir i glumiti džentlmena. Tako se nikada nisu dobivale utakmice tamo. Osijeku je nedostajalo ratničkog duha, pravog angažmana i odvažnijeg stava. U prethodna četiri gostovanja kod Dinama sve to su Osječani imali i zato su "modrima" napravili puno problema, između ostalog, dvaput su i pobijedili.
- Naglasio sam igračima prije susreta koliko je važno ući punim gasom u utakmicu. Dinamo je u europskom ritmu, pomalo emocinalno prazan, ali ovaj put nismo bili pravi. Prvo poluvrijeme bili smo u ritmu prijateljske utakmice, što je nedopustivo. Ne možeš doći u Zagreb i igrati bez agresivnosti i agilnosti, a nama se upravo to dogodilo. Nije sramota izgubiti od Dinama, ali način je uvijek važan, a mi smo ostali posve nedorečeni. Posebno u ofenzivnom dijelu i to me boli. Nedostajalo je hrabrosti i odlučnosti - smatra Zekić.
I to su kosturi koji se periodično pojavljuju u igri Osijeka. Dokad ćemo pričati o nedostatku hrabrosti i problemu s pristupom? Očito je bijelo-plavima još uvijek najveći problem nedostatak pobjedničkog mentaliteta. To Dinamo ima i zato je tu utakmicu riješio hladno a da se nije previše potrošio. Osijek jednostavno nije znao kako staviti Zagrepčane na ozbiljnije muke, nije prepoznao i nije se znao prilagoditi situaciji na terenu nakon vodstva domaćina i to je razočaravajuće.

Uz te psihološke probleme, jedan detalj i dalje ozbiljno ugrožava ambicije osječke momčadi. Bijelo-plavi i dalje prelako primaju pogotke. Suparnik ne treba učiniti ništa posebno kako bi zatresao mrežu. I nije to plod otvorene ili ofenzivne igre, kako voli reći Zekić, nego čista dekoncentracija s obzirom na to da većina tih pogodaka pada nakon prekida ili iz Osijekova posjeda i pogreške. S tim će se problemom Zekić morati pozabavti jer neće uvijek napad raditi tako da je sposoban zabiti više od onog što obrana može propustiti. Maksimir je bio prvi primjer gdje Osijek napadački gotovo i nije postojao. Ne treba sad previše filozofirati. Jednostavno, količina trčanja i kretanja bez lopte bila je znatno manja nego u utakmicama protiv Rudeša i Istre 1961, a time smo valjda sve rekli. Očito je osječka momčad ovom susretu pristupila s obrambenim gardom u podsvijesti, a i sama je utakmica pripremana tako da se više razmišljalo o tome kako zaustaviti Dinamo nego kako ga napasti. U tome je Zekić u nekim stvarima postupio logično, kao što je provratak na igru s četvoricom u zadnjoj liniji, jer "modrima" su krilni i bočni igrači velika snaga. A to je čak zatvoreno sasvim pristojno. Međutim, ostaje pitanje zbog čega se odlučio za Šoršu na lijevom boku, a Janžu, koji je doveden kako bi zatvorio tu poziciju, ostavio na klupi. Istina, Šorša je obrambeno posao odradio zanatski, bez većih prigovora, ali to je značilo odricanje od igre prema naprijed na toj strani, nešto kao i s Lončarom na desnom boku. Očito se zamisli o tome kako napasti Dinamo nisu temeljile na bočnim pozicijama.
- Neću elaborirati zbog čega neki igrači sjede na klupi. Svaki dan radim s njima i najbolje znam koliko tko od njih može dati i tako sastavljam momčad rekao je trener bijelo-plavih.
Ta pitanja o izboru igrača i momčadi sve ga više živciraju, ali ona i nisu ključna u cijeloj priči. Mnogo je važnije da Osijek konačno dohvati pravi kontinuitet kada je mentalitet u pitanju. Stvarno je već postalo zamorno svako malo utvrditi da nije bilo dovljno agresivnosti, hrabrosti i sličnog. Igrač koji to nije spreman davati svaki tjedan ne bi smio imati mjesta u Osijekovu rosteru, i točka. Bez imalo sentimenta, kojeg je bilo i previše u posljednje vrijeme. Izgubiti derbi u Maksimiru doista nije tragedija, to više što je sezona tek počela, ali izgubiti tako da ne izgledaš kao ozbiljan konkurent, onda - imaš problem.
Međutim, uzalud je sad plakati. Prvenstvo ide dalje, a pred Osijekom su dva nova domaća susreta. Zato derbi treba zaboraviti i pokušati uzeti novih šest bodova na domaćem terenu.