Razgovor zanimljivog i intrigantnog naziva Onkraj Mediterana: Ranko u Dubrovniku, o viđenju i stereotipima Mediterana kroz prizmu Marinkovićevih novela, okupio je na kampusu Sveučilišta u Dubrovniku, uz pomoćnika intendantice za dramski program Igara Sašu Božića kao moderatora, dr. sc. Moranu Čale, redatelja Darija Harjačeka i dramaturginju Vedranu Klepicu.
Letimičnu predodžbu o opusu Marinkovića oblikuju uglavnom uspomene na prizore iz malogradskog života u prepoznatljivom okružju srednjodalmatinskog otoka, po kojima se vrpolje karikature mjesnih oriđinala i samozvanih uglednika, što ih je u klopku svojih ironičnih stranica uhvatio nesmiljeni hrvatski autor, sklon da se i nakon pripovjednih lutanja zagrebačkim ulicama vraća k viškim ishodištima svojega nadahnuća. No Marinkovićevo pismo seže dalje od hrvatskoga kutka Mediterana, više od Visa.
Dr. sc. Morana Čale, koja je Marinkoviću posvetila dvije monografije, Volja za riječ. Eseji o djelu Ranka Marinkovića i Oko Kiklopa te niz članaka i rasprava u sklopu drugih autorskih knjiga, govoreći o Marinkovićevu pismu koje ima zrcalna svojstva, radije nego o onome što će se zbivati na pozornici, istaknula je kako je "Mediteran kolijevka zapadne civilizacije, a da Marinkovićevo pismo seže mnogo dalje od lokusa u njegovim djelima te da svaki lik može poslužiti kao antropološki motiv. Njegov odgovor je umjetnost, a umjetnost je karnevalska".
Harjaček je opisao proces nastanka predstave i razotkrivanja Marinkovića, tražeći zajedničku nit između svih priča i tragajući za podtekstom, zaključivši da je sve toliko povezano da je možda Marinković umjesto novela, zapravo želio napisati roman. Harjaček vidi Mediteran kao platformu preko koje se govori o nekim većim temama, a vrijeme kao jaku čudna kategoriju, jer prošlost i sadašnjost tu žive kao jedno biće.
- Marinković razumije što je kazalište, u svakom tekstu vidi se koliko on dobro razmišlja o svojim likovima, koliko je bogat materijal koji je stvorio i koliko su ti likovi puni života ali i slabosti - naglasila je dramaturginja Vedrana Klepica, opisujući svoj susret s Marinkovićem:
- To je svijet koji je istodobno toliko lokalan i autentičan te postoji nešto jako mračno, izdvojeno, politično u tom Marinkovićevu materijalu. Ipak, postoji nešto što je i univerzalno i komunicira izvan svakog vremena i svake pozicije, poput pitanja vlasništva i klasnih sukoba, fašizma i hrabrosti za izreći istinu, to je jako važna i jako današnja tema. Tu su i pitanje patrijarhata i pitanje emancipacije čovjeka kao takvog. N.Vek.