DONJI MIHOLJAC - Kreirajući program proslave i popis uzvanika za proslavu Dana škole, ravnatelj donjomiholjačke osnovne škole Augusta Harambašića Vedran Aladić, emotivno naglašava da mu je uvijek u samom vrhu tog popisa jedan od najdražih gostiju – njegov sugrađanin i kolega po struci Stevo Nemet koji je danas zasigurno najstariji živući učitelj u donjomiholjačkome kraju te jedan od najstarijih u Osječko-baranjskoj županiji.
Sa svojih 91 godinom života, u mirovini je punih 37 godina, tek nešto manje nego što je imao radnog staža u školstvu, no unatoč tome, cijelo to vrijeme nije ni jednu godinu propustio sudjelovati u proslavi Dana škole niti pratiti promjene i događanja u domaćem školstvu. Zbog svog nemjerljivog doprinosa u izgradnji i poticanju kvalitete školstva donjomiholjačkog kraja, ali i činjenice da ni odlaskom u mirovinu ne miruje, nego nastoji uljepšati i poboljšati život ljudima u svojoj zajednici, susjedstvu i gradu, ravnatelj škole Vedran Aladić starom je učitelju Nemetu darovao dres s brojem 90 u znak sjećanja, poštovanja i zahvale.
Gledajući ovog vitalnog čovjeka iz davne 1927. godine, koji i danas vrijeme najradije provodi u svojoj radionici i u društvu svog alata, nitko ne bi rekao da je na pragu prvog stoljeća života i da je iza njega izuzetno težak i trnovit put u mladenaštvu. Nakon što je 1946. godine završio Učiteljsku školu u Osijeku i maturirao, a godinu prije toga po nalogu vlasti Josipa Broza Tita zajedno s 2000 svojih sugrađana gladan danima pješačio do Zagreba, prvo radno mjesto je kao mladi učitelj dobio u Vinišću kraj Trogira. Glad, neimaština i nestašica svega, natjerali su ga da se nakon godinu dana ipak vrati u svoje rodne Beničance gdje je radio neko vrijeme, a nakon toga zaposli u rodnom mjestu svog oca – Lacićima. Tu mu stiže ponuda za posao u Donjem Miholjcu gdje mu je osim radnog mjesta učitelja tehničkog, bio ponuđen i učiteljski stan, što je u to vrijeme bila ponuda koja se nije mogla odbiti i gdje ostaje do umirovljenja. U Donjem Miholjcu se i oženio suprugom iz Našica te dobio dvije kćerke. Jedna od njih mlada umire, a on ostaje sa suprugom i kćerkom živjeti u obiteljskoj kući koju je u međuvremenu sagradio. Posebno je pak ponosan, što je na katu iste kuće kćerki i njezinoj obitelji podigao stan u kojem i danas žive sa Stevom kojemu je prije tri godine umrla supruga…
Nakon gotovo četiri desetljeća umirovljeničkog života, Stevo kaže kako mu ni jednog trenutka nije bilo dosadno. Uz dvoje unučadi i troje praunučadi, umirovljeni učitelj i danas najviše uživa u svojoj radionici u kojoj i danas ima mnoštvo alata i izrađuje predmete i vrši popravke susjedima, prijateljima i rodbini koji god mu se obrate za pomoć. I bez obzira na njegovu dob – ništa mu nije teško i uvijek je raspoložen i dobre volje i svakom najviše želi da: voli i bude iskreno voljen.