Neke činjenice jednostavno je nemoguće zaobići, posebno ako je riječ o brojkama i postotcima, napose statističkim podatcima, premda je statistika, reći će mnogi, točan skup netočnih podataka. Naravno, statistika je efektnija što su brojke i postotci veći, osobito oni koji pokazuju kako nam, primjerice, raste broj turističkih noćenja u kolovozu, kako pada broj nezaposlenih, kako je kupovna moć stanovništa u usponu, a s tim u vezi i povećana osobna potrošnja. To su, dakako, pozitivni aspekti statistike, vjerovali ili ne u utemeljenost takvih podataka. S druge strane, statistika pokazuje i da se, recimo, iseljava sve više mladih iz RH, da sve više Hrvata stari i umire, a sve manje se rađa, među ostalim. I to su one negativne brojke kojima nas zasipa statistika.

Bilo kako god, sudeći prema Hrvatskom zavodu za statistiku, 46. mjesec zaredom u Hrvatskoj raste potrošnja! To je, naravno, sjajna vijest, dokaz da je Hrvatska na dobrom putu, da je kriza iza nas, da nam je ipak bolje nego prethodnih godina, premda je problema još puno i daleko smo od toga da pomake nabolje osjete svi, napose oni koji i dalje muku muče s preživljavanjem, blokirani i siromašni, a takvih je, priznati se mora, i dalje zamjetan broj. Zato podatci o porastu potrošnje, optimistični makroekonomski pokazatelji i zamjetno punjenje državnog proračuna moraju bili odskočna daska za ukupno povećanje životnog standarda građana, za povećanje plaća, za još više posla i manje iseljavanja, te niz drugih dobrih stvari koje se još trebaju i moraju dogoditi, kako bi se u konačnici, osim suhoparnih brojki, sadašnja pozitivna kretanja odrazila i na širem društvenom planu.
I premda dežurne katastrofičare Državni zavod za statistiku ne može uvjeriti da je porast potrošnje razlog za porast optimizma i da RH ide u dobrom smijeru, struka ne dvoji da se događaju dobre stvari i da su statistički podatci objektivna slika stanja. Tako, primjerice, analitičari RBA-a, vezano uz porast potrošnje, očekuju nastavak rasta prometa u trgovini na malo i u idućim mjesecima, zahvaljujući pozitivnim pokazateljima s tržišta rada, odnosno rastu zaposlenosti, uz pad nezaposlenosti, te rastu nominalnih i realnih plaća. "Navedeno ukazuje kako će glavni nositelj gospodarskog rasta i u idućim tromjesečjima ostati osobna potrošnja. U prilog navedenim kretanjima idu i očekivanja, ali i preliminarni podatci za srpanj, o još jednoj uspješnoj turističkoj sezoni, ali i posljednji podatci koji ukazuju na blagi oporavak kreditne aktivnosti", zaključuju analitičari RBA-a.

Važno je naglasiti kako je, kao i prošle godine, u rastu potrošnje uloga turizma iznimno značajna. Turizam je, naime, pogurao potrošnju najviše u posljednjih deset godina, i to je činjenica. Međutim, pogrešno je sve "svaliti" na turizam. On, doduše, jest glavna i najefikasnija hrvatska gospodarska grana od koje, unatoč srpanjskom zastoju, do kraja ove godine očekujemo nove rekorde, no i druge su grane važne da bi zaključak mogao biti kako oporavak i razvoj idu u dobrom smjeru. Drugim riječima, za državu, stabilnost njezina proračuna, ali načelno i za sve građane, dobro je što raste potrošnja, a s tim u vezi dobro je i to što će turistička sezona 2018. donijeti rekordne svote, i što sve to pozitivno utječe na stope rasta, a samim time i na javne financije. No, rast industrijske proizvodnje još uvijek kaska umjesto da raste snažnije, izraženije, jer BDP se ne smije temeljiti samo na sezonskom turizmu nego i na industrijskom rastu, koji je u svim zemljama, od SAD-a do EU-a, temeljni faktor od kojeg ovisi rast BDP-a. Tu je i jedan zaostali problem - kasnili smo s izlaskom iz krize (odovornost Milanovićeve vlade je neupitana!), više od šest godina stagnirali smo u odnosu prema drugim zemljama, i u susjedstvu i u EU-u, i to upravo zbog toga što nam je prije krize rast bio jače utemeljen na potrošnji, a manje na proizvodnji. Zato promjena strukture domaćeg gospodarstva, odnosno rast industrijske proizvodnje, mora i dalje biti prioritet hrvatske Vlade, uključivo i provedbu neizbježnih reformi, kako šire ekonomskih, tako i svih drugih (obrazovanje, javna uprava, zdravstvo...). Dakako, otegotna okolnost da rast i razvoj, a time i potrošnja, ne idu još bržim tempom, svakako je i kriza u Agrokoru. Srećom, lex Agrokor pokazao se kao spasonosno rješenje pa se i to odrazilo na ekonomsku i financijsku stabilnost zemlje, što također valja pozdraviti, unatoč crnim prognozama kojih se još kao pijan plota drže neki "stručnjaci" i politički demagozi kad galame da je lex Agrokor loša priča čije ćemo posljedice tek vidjeti.
Ukupno uzevši, rast potrošnje i rast BDP-a "sklisko" je područje i u mnogim razvijenijim zemljama, napose Europske unije, no koliko god postotci bili mali, oni pokazuju rast optimizma na razini cijele države. Naime, kad je, primjerice, njemački bruto domaći proizvod (BDP) u drugom ovogodišnjem tromjesečju porastao za dva posto u odnosu prema istom razdoblju godinu prije, potaknut većom osobnom i državnom potrošnjom, a ne izvozom, znak je to ne samo da najveće europsko gospodarstvo ubrzava rast unatoč nesigurnostima vezanim uz trgovinu (konflikt sa SAD-om oko carina) nego i razlog za sreću i veselje njemačkih ekonomista poput uglednog Alexandera Kruegera iz Bankhaus Lampe: "Unatoč svim mračnim proročanstvima, uzlet nije samo živ, nego je i zdrav. Zasad nije vjerojatno da će rast usporiti zbog globalnog trgovinskog spora ili pregrijavanja", ocjenjuje Krueger. Njegove riječi mogu biti poučne i za Hrvatsku. Naime, nije dobro ako je gospodarski rast uglavnom rezultat veće potrošnje kućanstava i državne potrošnje, dodatni poticaji moraju dolaziti i od rasta investicija, rasta izvoza mnogo brže od rasta uvoza, kako bi neto trgovinska razmjena pridonijela ukupnom gospodarskom rastu. To vrijedi za Njemačku, ali isto tako i za Hrvatsku.

U zaključku ove teme dobro je podsjetiti da je Vlada u Programu konvergencije za iduće tri godine istaknula kako će se kroz cijelo projekcijsko razdoblje (do 2021.) gospodarski rast temeljiti isključivo na doprinosu domaće potražnje. Blago usporavanje stopa rasta BDP-a prema 2,5 posto praćeno je tako i predviđenim usporavanjem rasta osobne potrošnje (prema 2,5 posto 2021.), dok se istodobno očekuje blago jačanje doprinosa investicija rastu BDP-a. Nasuprot tome, doprinos neto inozemne potražnje ostat će blago negativan i u iduće tri godine, ali uz trend postupnog smanjivanja.
U svemu tome znakovito je i istraživanje "Poslovna očekivanja za 2018.", koje su početkom godine proveli Hrvatska gospodarska komora i Privredni vjesnik, koje je pokazalo "umjereni optimizam" u domaćoj ekonomiji. Naime, tada je više od 60 posto poduzetnika očekivalo dobru godinu, ali i naglasilo kako bez intenzivnih reformi u godini pred nama neće biti jačeg rasta ni iskoraka prema boljem standardu. Analitičar Velimir Šonje poziva da se iskoristi optimizam koji je zavladao domaćom ekonomijom te naglašava da je nužno rasterećenje tržišta rada kroz manje poreze na plaće i doprinose jer je u tome ključ za rast zaposlenosti i proizvodnje.
Kad se sve zbroji i stavi u kontekst porasta potrošnje koji je evidentan, bez obzira na to iz kojeg ga kuta tumačili, načelni je zaključak da je kriza prošlost i da se ipak ne radi o privremenom trendu. Jer kad potrošnja u RH skoči za gotovo osam posto, najviše u 11 godina, 46. mjesec zaredom, nesporno je da raste i poslovni optimizam. No, ipak, koliko god porast potrošnje znači da se u određenoj mjeri također povećala kupovna moć stanovništva, da imamo pozitivne pomake i u rastu životnog standarda, sve to još uvijek ne znači neku veću i jače izraženu promjenu nabolje i da je, recimo, manje siromaštva u Hrvatskoj. Naime, troši onaj tko ima više novca, iako i tu postoji "kvaka" tipična za Hrvatsku. Naime, uz dužno uvažavanje svih onih koji su u problemima, s malim plaćama, mnogi i bez posla, u bankrotu ili pred bankrotom, teško je oteti se dojmu da postoji "kritična masa" onih koji stalno kukaju da nemaju novca, a kupuju i troše sve više. No, to je neka druga priča, o mentalitetu, recimo.