Ono što se tijekom SP-a u Rusiji najavljivalo, počelo se ostvarivati u posljednjih tjedan dana. U tom su se razdoblju od reprezentativnog dresa oprostila tri "vatrena". Led je probio Vedran Ćorluka, a njegovim stopama u samo dva dana krenuli su Mario Mandžukić i Danijel Subašić.

Ulazak u finale SP-a bio je vrhunac njihove reprezentativne karijere, a s obzirom na to da su u graničnim godinama, kada tijelo sve teže podnosi igranje na više bojišnica, njihove su odluke zapravo očekivane. Nema dvojbe kako se posebno Ćorluki i Mandžukiću treba nakloniti do poda za sve što su dali "kockastom" dresu, ali realnost je jednostavno takva. Uzevši u obzir da je Ćorluka načet ozljedama, način na koji igra Mandžukić, da se na svakoj utakmici "ulazi u crveno", kada je angažman u pitanju, došlo je vrijeme u kojem trebaju misliti na svoje zdravlje. Subašić je nešto kasnije ušao u reprezentaciju, ali je svojim intervencijama Hrvatsku nosio prema finalu u Rusiji. Zapravo je logično što su Čarli i Mandžo izabrali odlazak na vrhuncu slave, jer predugo su živjeli s etiketom gubitnika kada je reprezentacija u pitanju. Ostali smo bez velikih igrača, ali i bez vođa u svlačionici, njihovo umirovljenje neće biti lako nadoknaditi, ali to i nije najveći problem. Hrvatska je sada u tjeskobi od mogućih novih povlačenja. Luka Modrić još se nije oglasio, a mnogi su predviđali kako će i on reći zbogom reprezentaciji nakon Rusije. I tko bi mu mogao zamjeriti ako se odluči na takav potez. U toj je priči i po godinama najmlađi Ivan Rakitić, ali on je čudesno oživio otkako je na izborničku poziciju došao Zlatko Dalić. Vratilo mu se rumenilo u obraze, pa sve nekako vjerujemo kako bi nas Raketa mogao voditi na bar još dva velika natjecanja ako se plasiramo. No što god njih dvojica odlučila, pred Zlatkom Dalićem je redizajn reprezentacije. Hrvatska se ne treba brinuti jer igrača i kvalitete ima, samo treba pametno i polako obaviti tu smjenu generacija. Objektivno, za Ćorluku zamjene postoje, što se vidjelo na SP-u, Mandžukićevu energiju već će biti mnogo teže nadoknaditi, ali to se može kompenzirati drugim napadačkim kvalitetama, a iza Subašića dolazi Lovre Kalinić, koji je ništa slabiji vratar, dapače. Zapravo su njih trojica odlukom o povlačenju iz reprezentacije izborniku učinila određenu uslugu, jer se neće povlačiti priče trebaju li igrati "veterani" ili svježa krv. Poznavajući hrvatski mentallitet, od toga bi se prije ili poslije stvorio slučaj, koji nikome nije potreban, a najmanje zaslužnim senatorima reprezentativne svlačionice. Sjetite se samo Šukera, Jarnija, Prosinčekog ili Olića, koji nisu na vrijeme znali reći dosta, pa je sve to na kraju preraslo u problem. No Modrić i Rakitić ne spadaju u tu priču. Oni su još potrebni reprezentaciji. Luka jer je vođa na terenu i izvan njega, a Rakitić zato što tu ulogu treba preuzeti kada se Luka povuče. I zato je Liga nacija idealan trenutak za Zlatka Dalića. Kroz nju će, na najjačim mogućim ispitima (Španjolska i Engleska, nap. a.), početi graditi novu reprezentativnu eru.

Dalić bi, za razliku od igračkih senatora, morao imati još motiva za rad s reprezentacijom. Dolazi vrijeme u kojem će moći stvarati na svoj način, a to je prilika da stavi samo svoj potpis na igru reprezentacije. I zato bi bilo lijepo da mu Modrić i Rakitić pomognu na tom putu. Dalić je u Rusiji itekako pomogao njima.