Na svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije - Veliku  Gospu, brojni hodočasnici pomolili su se u drevnom marijanskom svetištu Skrovite  Gospe Šumanovačke.
Zapisi kažu da je 1373. godine  Papa Grgur XI. dao odobrenje  franjevcima da naprave samostan i crkvu u Alšan gradu. Od  tada, pa sve do dana današnjega na svetište dolaze hodočasnici.
Uoči i na Veliku Gospu odvijao  se duhovni program. Kapelica  i bunar u hrastovoj šumi nezaobilazni su. Narodno vjerovanje kazuje da je jedna osoba  oprala oči vodom iz bunara i  progledala. Ljudi to čine i danas te vodu nose i u bocama u  svoje domove. Uoči blagdana,  u utorak, pred početak svečane mise počela je kiša, no,  kako reče jedan stari Gunjanac, “Gospa ju je zaustavila,  baš kao za vrijeme poplave  kada je stihija stala pred svetištem”. Misu je predvodio  nadbiskup u miru đakovačko-osječki mons. Marin Srakić,  a koncelebrirali su svećenici.
Tijekom minula dva dana održano je osam svetih misa i križni put kroz hrastovu šumu, a  dvadeset svećenika obavljalo  je ispovijed, svetu pričest i pola sata prije mise prigodnu marijansku pobožnost. Svećenici  su bili iz cvelferskih župa, ali i  Bijeljine i Brčkog (BiH), Srijema, Rijeke, Osijeka, Sarvaša,  Otoka...
- Ono što je Uskrs u redu gospodnjih blagdana to je Velika  Gospa u redu Marijanskih  blagdana. Kao što je Isusova  završnica bila njegovo uzašašće, tako je završnica Marijina  bilo njezino uznesenje. Minulih dana slušali smo vijesti o  uspjesima naših sportaša, to  nam je drago kada netko uspije u svom životu. Najljepše je  čuti kada je netko u životu  uspio, a to je upravo doživjela  jedina Marija. Ona je razlog  naše nade. Ono što je ona doživjela to i nas čeka, uz uvjet da  idemo njezinim putem - rekao  je mons. Srakić.
S.Bogutovac