ŽUPANJA - Srijedom i subotom županjska tržnica godinama je bila glavno okupljalište Županjaca i stanovnika okolnih sela, no ovo nekada kultno mjesto trgovanja polako gubi svoj status. Konkurencija nekoliko velikih trgovačkih lanaca, blizina susjedne Bosne, ali i odlazak brojnih ljudi trbuhom za kruhom, učinili su svoje. Tržnica je sve praznija.
To nam potvrđuju i supružnici Mara i Ivan Đalok, iz Gunje, koji godinama žive od prodaje domaćih proizvoda i čijoj je obitelji upravo tržnica osiguravala egzistenciju. U Županji imaju već svoje dugogodišnje kupce, odlaze i na tržnicu u Vinkovce, a robu prodaju i na kućnome pragu. Svake srijede i subote Županjcima nude bogatu ponudu svježeg, netom ubranog povrća iz vlastitoga uzgoja, o čijoj kvaliteti i podrijetlu svjedoči i zeleni certifikat izložen na štandu. Ova gunjanska obitelj već se više od tri desetljeća bavi povrtlarstvom.


Obrađuju 25,5 hektara zemlje, a na oko hektar i pol uzgajaju povrće - papriku, rajčicu, krastavce, cvjetaču, luk, kupus, mrkvu, peršin… Kupcima su nudili i kukuruz šećerac, lubenice, dinje... Nekada je, prisjećaju se, bavljenje povrtlarstvom bio unosan i rentabilan posao i moglo se pristojno zaraditi, ali sada je iz godine u godinu sve teže i neizvjesnije, a i vremenske prilike potpuno su se izokrenule i idu iz krajnosti u krajnost.
- Ova je godina što se tiče uzgoja povrća jako teška, vremenski nam uvjeti nikako nisu bili naklonjeni, prvo kiše, a onda velike vrućine, stalno se borimo da se bar pokrijemo, vratimo uloženo i da ne budemo na gubitku. Najveći problem je nedostatak naroda, sve je manje ljudi i to se na tržnici strahovito primijeti. Do prije nekoliko godina vrvjelo je ljudima, a danas se tržnicom možeš komotno vozati i biciklom. I mogu vam reći da se često dogodi da je na tržnici više nas prodavača nego kupaca - slikovito je pojasnio Ivan trenutačnu situaciju. Smanjena je, kaže, potražnja, a kupci sve više traže akcije, raspituju se za sniženja i cijene uspoređuju s onima u trgovačkim centrima, ustvrdivši da se njihovo domaće povrće prema kvaliteti uopće ne može mjeriti s onima na trgovačkim policama. „U trgovačkim centrima roba stoji i nekoliko dana, paprika je smežurana, kao gumena je, ali istaknuta je akcija i ljudi je kupuju. Nerijetko me znaju nazvati iz nekog trgovačkog centra i tražiti da im naberem gajbu svježe rajčice, paprike, ili karton patlidžana da mogu napraviti akciju. Naše domaće proizvode istaknu na vrh, čisto onako samo da zamažu oči kupcima, a kada se kupci požale da je roba lošije kvalitete, kažu da je već sve razgrabljeno i prodano! Imaju ekipu ljudi koja im osmišljava prodajnu strategiju i to im prolazi - zaključuje.

Đalokovi kažu da njihovi proizvodi koje nude kupcima ne mogu biti svježiji.
- Dan uoči tržnice nama je udarni, povrće beremo, pripremamo, pakiramo i mnogo je tu posla. Kada krenemo od kuće moramo voditi točnu evidenciju koliko smo čega natovarili, jer u slučaju kontrole moramo imati uredan papir. Ista je situacija i kada krenemo kući, također moramo ponovno popisati što smo sve prodali, po kojoj cijeni i koliko čega vozimo nazad. To se odnosi na nas registrirane OPG-ove koji smo dobili certifikate, i koji podliježemo kontroli - priča. Trenutačno je u ponudi najviše sezonska povrća, rajčice i paprike, jer je sada njihovo vrijeme i najviše se i traže. Neprodanu rajčicu koju s tržnice vrate kući, ne mogu ponovno odnositi, nego je, kažu, skuhaju i pripremaju za zimnicu. Svježe ubrano povrće svakodnevno izlažu i pred kućom, ali prodaju vrlo malo.
- Dugogodišnja je praksa Gunjanaca i stanovnika Cvelferije ići u Brčko, narod je naučio ići u ‘čaršiju na pijacu‘ i ondje kupovati. Najviše kupaca kod kuće zapravo imamo nedjeljom prijepodne, jer za pripremu ručka žele imati svježu robu, a drugim danima to je zanemarivo - ističe. Najviše traže rajčicu i papriku, a uskoro će krenuti i priprema turšije, pa tu očekuju veću potražnju i za cvjetačom i drugim povrćem. U proizvodnju ulažu vlastiti novac, mnogo truda i rada, ustaju već u ranu zoru, jer posla je, kažu, jako mnogo i onaj tko želi opstati mora raditi od jutra do mraka, kontinuirano, jer tu nema kampanjskog rada. Velika je borba za tržište i za svakog kupca, jer mnogima je, napominju, danas lakše peglati karticu u trgovačkim centrima, nego prodavačima na tržnici davati gotovinu.
- Ove je godine prvi put sve palo na mene i suprugu. Sve troje djece otišlo nam je u Njemačku, ostali smo sami. Kazali su da se ne žele ovako patiti, živjeti u stalnoj neizvijesnosti, boriti se s administracijom i odlučili su da je za njih i za njihovu djecu bolje da žive i odrastaju u uređenoj državi koja im nudi brojne mogućnosti, perspektivu i napredak. Otišli su, zadovoljni su i ne planiraju se vratiti. To je njihova odluka i mi smo je morali prihvatiti - zaključuje. Unatoč svim poteškoćama Đalokovi se ne predaju, svakodnevno ulažu maksimalan trud i napor i vjeruju da će dokazanom kvalitetom svojih proizvoda, a što većina kupaca ipak prepoznaje, zadržati svoje mjesto na tržištu.