U društvu koje će u nedjelju oko 16 sati nastupiti u finalu na konju s hvataljkama od Roberta Seligmana stariji je jedino Slovenac Sašo Bertoncelj. Tu će biti, naravno, i njegov mjesec dana mlađi kolega Filip Ude.

Bit će to četvrto veliko finale u kojemu će se nadmetati Čakovčanin i Osječanin. Zasad Ude ima bolji omjer. U Amsterdamu 2007. godine Ude je zauzeo sedmo, a Seligman osmo mjesto. Na EP u Lausanni 2008. obojica su se našla na postolju, Ude je bio srebrni, a Seligman brončani. Srebrom se Ude okitio i na Svjetskom prvenstvu u Nanningu. Tada je Seligman bio peti, nastupio je unatoč bolesti.
U nedjelju 32-godišnji Osječanin ne bi imao ništa protiv kada bi se ponovila Lausenne.
- Zašto ne! Medalja je medalja. Samo znam da ne želim biti opet četvrti. Premda i to netko mora biti.
Na posljednja tri europska prvenstva na kojima se plasirao u finale (2012., 2016. i 2017.) bio je četvrti. "Drvenu medalju" osvojio je i u svom prvom eurofinalu u Debrecenu 2005. godine. U kvalifikacijama u Glasgowu podijelio je četvrto mjesto zajedno s Udeom. Hrvati su, naime, imali istu ocjenu (14.766).
- Kod mene sigurno ima još rezerve, mogu podići ocjenu za četiri desetinke. Nisam ničim opterećen. Možda je bilo opterećenje u kvalifikacijama. Znaš da si odlično spreman, a to sad trebaš dokazati. A popravnoga nemaš. Nekada je bolje i lakše kada i nisi u formi pa jednostavno "pustiš skiju" što god bude.
Već u kvalifikacijama Hrvati su zaslužili bolju poziciju. Vidjelo se što znači domaći teren.
- To kako su suci presudili Whitlocku bilo je sramotno. Čovjek sam nije mogao vjerovati da će uopće ući u finale. Svi su bili šokirani. Vidio sam na društvenim mrežama dijeli se kako je ta odluka pokvarila finale. I onda nakon toga suci valjda pod tim dojmom još "nagrade" Rusa Belyavskog, a poslije i Ukrajinca Pakhnuka, koji se ugurao u finale.
Seligmanu će ovo biti već 13. veliko seniorsko finale. Osmo na europskim prvenstvima. S obzirom na to golemo iskustvo, to bi mogla biti i neka njegova prednost.
- Prednost je što se osjećam dobro. Nastup u finalu jednostavno se ne može utrenirati.
Vratio se na tu 2008. godinu, i to povezao s njemu omiljenim nogometom.
- Kako je ono bilo "vatrenima" 1998. pa 2018. Tako smo valjda sada Ude i ja isprovocirali te godine. Samo s razmakom od deset godina.
Kada smo već kod nogometa, je li u Glasgowu sreo Bornu Barišića?
- Ha, nisam. Vidio sam da je potpisao za Rangerse. Ako ima vremena, neka nas navrati pogledati. Ja mu samo želim da se što prije navikne na ovo grozno vrijeme. Ovdje je 11 stupnjeva, nonstop pada kiša - zaključio je osječki gimnastičar uoči svog osmog seniorskog finala EP-a.