Povijest je učiteljica života, odnosno, kako Biblija kaže, "što je bilo, opet će biti, i što se činilo, opet će se činiti". Tako su problemi Prve Crkve u Efezu i danas aktualni. Među njima je vladala materijalna i socijalna nesigurnost. Osim toga, za njih je bila dodatna muka što su ih počeli klevetati zbog njihove vjere. A najteže je bilo to što su se počeli javljati nesporazumi, prepirke i svađe među samim kršćanima. Oni koji su bili napadani izvana, počeli su se gristi među sobom! Zato ih Pavao upozorava: "Ne žalostite Duha Svetoga, Božjega, kojim ste opečaćeni za Dan otkupljenja! Daleko od vas svaka gorčina, i srdžba, i gnjev, i vika, i hula sa svom opakošću". Što se to zbivalo? Nisu vjernici u Efezu nužno morali biti zli i zlonamjerni. Međutim, kada se čovjek prepusti ogorčenosti zbog nevolja i nepravdi (umišljenih i stvarnih) koje mu se čine, onda počinje uzvraćati istom mjerom. Onda zloba lako rađa još većom zlobom, pogrda još većom pogrdom, osveta još većom osvetom... I onda se zavrti pakleno kolo. I to među onima najbližima, među kršćanima, među članovima iste obitelji, među braćom i sestrama!
Povijest je stvarno učiteljica života. Kao da je Pavao imao nas pred očima dok je ovo pisao. Kako li samo znamo biti ogorčeni! Tako mogu biti uvjeren da me u vlastitoj obitelji ne razumiju niti cijene moj rad, da su moji roditelji, odnosno moja djeca, posve nezahvalni. Osim toga, kad samo pomislim na to u kakvim ekonomskim prilikama živim, imam li uopće posla, koliko radim, kolika mi je plaća... A o pravednosti u ovome društvu da se i ne govori. Nadalje, u svoj toj zbrci i u svim tim nevoljama koji puta mi se čini kao da me i Bog ostavio po strani: toliki nezahvalnici, zločesti ljudi imaju sve, a ja... Konačno, kad pogledam vlastito zdravlje... I evo me kako kukam nad sobom, kako se ljutim i, što je još gore, kako ogorčeno vičem, govorim ružne riječi, uzvraćam istom, ili još većom mjerom... I tako se izobličujem. Zato je važno da, u kakvim god okolnostima živio, nastojim sačuvati svoj osobni integritet, svoju dušu, svoj mir, dobrotu koja je u meni. Najveće zlo koje mi se može dogoditi jest to, da zlo koje me okružuje uđe u mene, da mržnja u meni rodi mržnjom, a zavist zavišću. "Ne žalostite Duha Božjega!" hoće reći ovo: kada god žalostim Duha Božjega, zapravo sebi zlo činim. Duh je Božji u nama. A on je prema definiciji, mir, radost i otvorenost prema vječnosti.