VLČ. DRAGO BALVANOVIĆ POSJETIO OSIJEK
Objavljeno 10. kolovoza, 2018.
Prije punih 59 godina bio je župnik Župe Preslavnog Imena Marijina u Donjem gradu
Stariji Osječani, župljani Župe Preslavnog imena Marijina dobro se sjećaju vlč. Drage Balvanovića, župnika koji je ordinirao prije punih 59 godina! Više od pola stoljeća kasnije susreli smo ga na istome mjestu, odakle je došao u trodnevni posjet iz Južne Amerike. Vlč. Balvanović, naime, već godinama vodi Župu sv. Leopolda Bogdana Mandića u dalekom Peruu, a godinama uspostavlja kontakte s ljudima koji su izgubili vezu s obitelji u Hrvatskoj.
- U Peruu sam trebao ostati samo tri godine, no nakon rata ondje sam ostao do danas i uz peruansku Župu koju vodim i koja je sjedište Vikarije gdje se okupljaju Hrvati iseljenici u Peruu, također sam i delegat inozemne pastve za cijelu Južnu Ameriku. Godinama obilazim i države gdje ima Hrvata i tražim svećenike koji će doći raditi u Peru, pa tako imam brojne kontakte kako privatne, tako i službene. Kontaktiram s Veleposlanstvom u Čileu koje pokriva Peru, Boliviju i Ekvador, ali rado se družim i s našim ljudima, bilo da su poznati ili ne. Među njima su i ljudi koji imaju poteškoće i nalaze se u zatvoru. Trenutačno je ondje jedan čovjek iz Trnave, mjesta pokraj Đakova, koji je završio u zatvoru zbog droge – priča vlč. Balvanović, dodajući da pripadnici starije generacije koji su u Peru došli nakon Drugog svjetskog rata, nisu bili u zatvorima u tolikoj mjeri kao ovi danas. Današnje generacije, ocjenjuje naš sugovornik, smatraju da će se domoći novca na brz i lak način i zato nerijetko završavaju u zatvoru. Dvojica Hrvata, kaže, nedavno su ondje i preminula. Vlč. Balvanović kaže da mu je najdraže kad spoji ljude koji su godinama razdvojeni, ali i da uspije u namjeri da useljenici, odnosno hrvatski potomci, dođu u Hrvatsku ili Bosnu i Hercegovinu, budući da je njegovo rodno mjesto Bosanska Gradiška te je obavljao posao svećenika Banjalučke Nadbiskupije. Da je to tako, pokazuje i upis u Odsjek za useljenike Hrvata pri Matici krvatskoj. Ako deset obitelji dođe u Hrvatsku ili BiH, kaže naš sugovornik, on će biti sretan!
- Nedavno sam u Osijeku tražio obitelj Jukić koja je došla iz Glamoča, i uspio sam ih naći. Sretan sam kad se ljudi pronađu, pa makar i nakon pola stoljeća. Inače, u Peruu služim mise i to nedjeljom na hrvatskom jeziku te još pet na španjolskome. Nemam problema u kontaktu s ljudima, a pomaže mi i mladi svećenik iz Bosne. Osim toga, Peruanci vole strance i ako netko želi doći u Peru i oženiti se ili udati, doći bar kao turist, ja sam mu na raspolaganju – kaže vlč. Balvanović koji se uskoro vraća u Peru, gdje će se posvetiti trima kućama koje brinu o bivšim ovisnicima, potom za napuštenu djecu, ali i koji brine o domu djevojaka koje žive kod časnih sestara, a ne zaboravlja ni peruanski starački dom, gdje je također aktivan u svakom obliku pomoći. Peruanci, kaže, pomažu jedni drugima, a u tome im pomaže i približno 10.000 Hrvata koliko ih ondje živi.
- Uvijek me hvata nostalgija kad odlazim iz Osijeka, a tako će biti i ovaj put. Nadam se da ću se ponovno vratiti - zaključio je vlč. Balvanović.
Marija Mihelić
Donji grad ostao je miran kakvog ga i pamti
Kad je došao nakon mnogo godina u Osijek, kaže, zamijetio je da se u Donjem gradu mirno živi, baš kao što mu je to ostalo u sjećanju još prije pola stoljeća.
- Vidim da se centar promijenio, niknule su nove crkve, nove zgrade. Primjećujem mir i staloženost u cijelom gradu i to je lijepo - kaže vlč. Balvanović, pojašnjavajući da i u Peruu ljudi žive mirno. Nema rata, kaže, nema velike inflacije, a mnogo studenata odlaze studirati upravo u Hrvatsku.
- Ondje je teško pronaći zaposlenje koje odgovara profesiji, i čini mi se da je to u Hrvatskoj lakše. Baš se ovih dana sastajem sa studentima iz Perua koji ovdje studiraju hrvatski jezik i dobivaju stipendiju. Ovdje se neki planiraju i zaposliti, odnosno nastaviti poslijediplomski studij. Nadam se da će u Hrvatskoj i ostati - kaže.