TEMA TJEDNA: HRVATSKA IZMEĐU RUSIJE 2018. I KATARA 2022. (I.)
Vezani članci
TEMA TJEDNA: HRVATSKA IZMEĐU RUSIJE 2018. I KATARA 2022. (II.)
INTERVJU: VIŠESLAV ARALICA
Kada je izbornik hrvatske nogometne reprezentacije Zlatko Dalić odgovarao na pitanja novinara poslije finala Svjetskog nogometnog prvenstva jedan ga je Gruzijac pitao ima li kakvu poruku za druge male zemlje koje bi htjele slijediti hrvatski put do finala Svjetskog prvenstva.
"Na našem je autobusu slogan: ‘Mala zemlja, veliki snovi‘, i to je dobra poruka za sve", odgovorio mu je Dalić. "Naporno radite. Razvijte dobre igrače. Ostvarite rezultate. Vjerujem da je to moguće. Mnoge se stvari moraju poklopiti, ali to je odlična poruka. Pogotovo za manje države kao što su Hrvatska i Gruzija. Morate imati san, ambiciju. Morate potom slijediti taj san. Jednog će se dana možda ostvariti. U nogometu, ili životu općenito. Nikada nemojte odustati."
Savjet koji je Dalić dao Gruzijcu svjedoči o činjenici da je uspjeh Hrvatske u Rusiji najveći pothvat jedne nefavorizirane države u povijesti svjetskih prvenstava, piše The Independent. Sa svoja četiri milijuna stanovnika, Hrvatska je plasmanom u finale u Rusiji postala najmanji finalist još od Urugvaja 1950. godine. The Independent piše da je priča o hrvatskoj reprezentaciji priča o timskom radu, zajedništvu, borbenom duhu i koordinaciji napora ka jednom jedinom cilju. Talent, naporni rad, zajedništvo i sreća jednu zemlju mogu odvesti jako daleko.
Za hrvatsko društvo, kojemu kronično nedostaje optimizma, uspjeh u Rusiji golemo je postignuće koje bi trebalo značiti i više od nogometa. No, može li i kako takav uspjeh generirati šire promjene na bolje, to su pitanja na koja će odgovor stići vrlo brzo, kad se slegnu emocije i zemlja vrati u normalu, u stvarnost kakva nas okružuje.
Politolog prof. Zdravko Petak, koji se bavi javnim politikama, globalnom i komparativnom političkom ekonomijom, za Jutarnji list je izjavio da uspjeh nogometaša zasigurno djeluje pozitivno jer našu malu zemlju koja nije baš ekonomski uspješna diže na dosta visoku razinu popularnosti. U turizmu, smatra, to za Hrvatsku može imati izravne poticaje. Ali ne manje važno za građane ističe i sljedeće:
- Kad je dramatično visoka razina nezadovoljstva opće depresije među građanima, nepovjerenja u institucije i nevjerovanja da će biti bolje, s ulaskom naše reprezentacije u polufinale dogodio se taj izljev otvorene sreće i zadovoljstva među građanima i to ljudima puno znači. Bio sam sretan kad sam vidio da ništa od priče da će nas Rusi morati dobiti jer su domaćini, jer su veliki i jer su kupili Agrokor. Pokazalo se da je čvrstina volje, karaktera, važnija od toga, a time se šalje poruka i građanima da se upornošću, voljom, kolektivnim duhom može doseći daleko. I to je ta najvažnija poruka pojedincima da i u toj situaciji beznađa, razvijenog ekstremnog nezadovoljstva u društvu ljudi vjeruju da se uz malo sreće mukotrpnim radom, poštovanjem nekih pravila, isticanjem kolektivnih interesa iznad privatnih probitaka može dogurati do visokih razina - govori Petak.
MOBILIZACIJA NACIJE
Akademik Zvonko Kusić i predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti također smatra da taj uspjeh nogometaša djeluje pozitivno na imidž Hrvatske:
- Uspješni vođe su oni koji mogu mobilizirati naciju oko uspješnih ciljeva, a svaka mobilizacija koja stvara jedinstvo i društveni optimizam važna je i to je jedan primjer gdje se to uspjelo u jednom segmentu. Bilo bi dobro da se takvo jedinstvo nacije prelije na gospodarstvo i u društvene odnose, ali zasigurno takvi uspjesi pridonose jedinstvu nacije, društva i optimizmu - zaključuje akademik Kusić.
I premijer Andrej Plenković osvrnuo se na uspjeh reprezentativaca:
- To je u sportskom smislu fantastičan uspjeh, u fenomenološkom smislu vidjeli smo da je Hrvatska postala globalni brend, nema trenutka u kojem smo toliko simpatija dobili kao u posljednjih mjesec dana - rekao je Plenković, dodavši: "Uspjeh je došao zahvaljujući radu i trudu, kvalitetnom pristupu. Svi zajedno možemo iz toga izvući određene pouke". Na sličnom tragu razmišlja i predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović.
No, može li se nogometni uspjeh preliti na ekonomiju? Evo kako razmišlja nekoliko naših poduzetnika.
Proizvod iz Hrvatske odsad će svakoga zainteresirati, poručuje Branko Roglić, vlasnik Orbico grupe, odgovarajući na pitanje o tome hoće li se i kako globalna popularnost i euforija zbog uspjeha Vatrenih pretočiti u konkretan poslovni efekt za poduzetnike ili čak ekonomski preokret za cijelu državu.
Đuro Horvat, vlasnik Tehnixa, inovativne proizvodne kompanije iz Međimurja, ističe čak da već osjeća korist jer su potencijalni partneri u Nizozemskoj i Njemačkoj postali fleksibilniji, mekši u pregovorima. "Čestitke nam dolaze sa svih strana, lakše je poslovati. No, tržišna ekonomija znači borbu s uspješnima i zato očekujem da se Vlada prema nama gospodarstvenicima ponaša kao prema nogometašima. Oni su postigli veliki uspjeh i od nas napravili veliki brend, ali mi moramo živjeti od rada i izvoza. Sada trebamo bolji rejting zemlje od tog koji imamo, za to treba puno znoja i muke", kaže Horvat.
Svi poduzetnici, analitičari ili menadžeri redom ističu da su nogometaši napravili izvrstan marketing za zemlju koja je u neviđenom medijskom fokusu te očekuju pozitivan povratan utjecaj na gospodarstvo, posebno potrošnju i turizam, koji će efekte osjećati godinama. Šef konzultantske tvrtke Sense Vedran Antoljak ide korak dalje pa čak kaže da bi u gospodarstvu trebali primijeniti metodu zajedništva i povjerenja jednih u druge koju su promovirali nogometaši.
- Iako danas u poslu vrijedi da je strano uvijek bolje, kupujući i koristeći hrvatsko pokazali bismo vjeru u naše dobavljače, proizvođače i pružatelje usluga, što bi utjecalo na njihov rast kvalitete te rast gospodarstva uz manje uvoza - smatra Anotoljak.
PROMJENE ODMAH
Postoje nemjerljivi gospodarski efekti ili očekivanja, kako ukazuje šefica Zagrebačke burze Ivana Gažić, koji su možda trenutačno i najvažniji: "Osjećaj da možemo pobijediti favorite, da upornost, rad i jedinstvo donose vrhunske rezultate te da je pojedinac jači ako je dio jakog tima. Nogometno prvenstvo s menadžerskog stajališta iznimno je zanimljivo jer je pokazalo da s pravim trenerom ništa nije nemoguće". Međutim, unatoč takvim porukama, malotko zaista očekuje da će se nogometni ponos i ushit pretvoriti u nekakav veliki gospodarski preokret, a ono što se provlači kroz odgovore nezadovoljstvo je hrvatskom politikom.
- Dobili smo dobru polugu za poslovne odnose, pozitivan brend marketing. Dobit ćemo kao poduzetnici u svijetu neke pluseve i simpatije, svi za nas navijaju. Međutim, ne donosi to milijunske ugovore. Neke industrije Svjetsko prvenstvo mogu više kapitalizirati, neke manje, ali opći optimizam i nogomet nisu dovoljni za promjene u državi, konstatira Dražen Oreščanin, suosnivač i direktor uspješne informatičke tvrtke Poslovna inteligencija, koja većinu prihoda ostvaruje zahvaljujući izvozu.
U sličnom je kritičkom raspoloženju i predsjednica Hrvatske udruge poslodavaca Gordana Deranja koja, po uzoru na nogometnu reprezentaciju, odgovara ovako: "Mi smo motivirani, mi se stalno mijenjamo, proizvodimo i znamo što je timski rad. Problem je što su političari sami sebi dovoljni, kod njih nema odlučnosti ni vizije".
Na kraju, ono što je danas također akutalo pitanje, hoće li zbog uspjeha nogometaša stranci zaista pohrliti u još masovnijem broju nego do sada kod nas na more? Sudeći prema nekim mišljenjima - hoće! Uspjeh hrvatskih nogometaša u Rusiji, osim što utječe na porast prometa ugostitelja i pivovara, utjecat će i na hrvatski turizam, drže iskusni turistički stručnjaci. To smatra i direktor Instituta za turizam Damir Krešić: "Sport je uvijek bio jedan od najboljih PR-ova, a nastup i uspjeh naše reprezentacije u Rusiji izazvali su dodatne interese za Hrvatsku. Našu zemlju se u svijetu percipira uglavnom kao turističku zemlju, a sve više i kao sportsku naciju", istaknuo je Krešić. Kaže kako nije upoznat s tim da se ikad kod nas provodilo istraživanje koliko sport utječe na prepoznatost neke zemlje. Međutim, smatra da upravo sport može produžiti našu pred i postsezonu.
Sve u svemu, slavili smo, bili smo danima sretni i veseli (i još smo) zbog povijesnog uspjeha naše nogometne reprezentacije, no da bismo iskorstili taj naglo nabujali optimizam za mjesece i godine koje dolaze, kad se euforija slegne nužna je promjena ponašanja u svim područjima, jer od domoljublja i slavlja se ne živi, trebamo početi više raditi. Zato uspjeh nogometaša mora biti i širi i dublji i duži poticaj za društvo u cjelini. U tom se smislu odgovor na pitanje kakva će biti Hrvatska između Rusije 2018. i Katara 2022. u biti svodi na dvije mogućnosti - ili će biti bolja ili ćemo nastaviti po starom. Zapravo ni nemamo četiri godine za ostvarenje vizije bolje Hrvatske, jer sve što možemo bolje, više, brže treba se odmah, već sutra, početi ostvarivati a ne spavati na lovorikama srebra zlatnog sjaja iz Rusije.
Piše: Damir GREGOROVIĆ
Njemački poučak iz Berna
Postoji li primjer nacije koja je iskoristila sličan impuls, netko na koga bismo se mogli ugledati? Poduzetnici ukazuju na Njemačku, na “Čudo iz Berna”, kako je nazvano njemačko osvajanje finala na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Švicarskoj 1954. godine, iz čega je niknula moderna njemačka nacija, što je inspiriralo čak i akademska istraživanja. "To je za njih bila prekretnica, dobili su vjeru u sebe, iskoristili taj poticaj. No, oni su imali i fantastičnog kancelara Konrada Adenauera, a mi imamo manekene koji se naslikavaju u dresovima, govore o gradnji nacionalnog stadiona i traže od poslodavaca slobodne dane za zaposlenike zbog dočeka nogometaša. Da bi se nogometni uspjeh pretvorio u opći, iza toga mora stajati supstanca", komentira Dražen Oreščanin.
MARKO MUSTAPIĆ BEZ STRUČNOSTI, ZNANJA I ODRICANJA NEMA NAPRETKA
O danu poslije, nakon masovne euforije oko uspjeha naših nogometaša u Rusiji, kao i očekivanjima da se ta navala optimizma pretoči u širi društveni kontekst, u druge segmente društva, poput gospodarstva, turizma, poduzetništva, općenito više rada i reda, razgovarali smo s dr. sc. Markom Mustapićem s Instituta "Ivo Pilar" u Zagrebu.
Koliko je sport općenito pokretač promjena, možemo li govoriti i o pozitivnim i o negativnim stranama svega toga?
- Euforija je kratkotrajan osjećaj oduševljenja, koliko iznimno pozitivan toliko i privremen. Usprkos medijskoj konstrukciji narativa da bi uspjeh nogometaša na SP-u u Rusiji trebao biti model ili bar poticaj za društvene promjene u Hrvatskoj, sport nema takvu moć. I u bivšoj Jugoslaviji i u suvremenoj Hrvatskoj postizali su se iznimni individualni ili timski uspjesi na najvećim sportskim smotrama, pa nisu imali presudan pozitivan utjecaj na društvene i političke procese u zemlji.
Koliko će taj kolektivni zanos potrajati, o čemu to ovisi, i prijeti li nam nakon toga povratak u surovu stvarnost?
- Stariji se mogu prisjetiti uspjeha brončanih Vatrenih 1998. Nakon njihova povratku iz Francuske tjednima smo u medijima mogli intenzivno pratiti privatni život reprezentativaca. Sličan medijski tretman imaju i srebrni Vatreni ovog ljeta. Međutim, kao i 1998., interes većeg dijela javnosti koji inače ne prati nogomet brzo će splasnuti. Reprezentativci će se vratiti u svoje velike europske klubove, a naš klupski nogomet vjerno će pratiti kibici i navijačke skupine. Manjak zvijezda i glamura, oronuli stadioni i ostavštine oligarhije Zdravka Mamića nisu baš privlačni masama.
POTROŠENI LJUDI
Koliko je taj masovni izlazak ljudi na ulice bio zapravo i svojevrsna poruka političarima, svojevrsni "ispušni ventil" naroda, frustriranog svakodnevnim problemima...?
- Hrvatska je iseljenička zemlja kojoj nedostaje optimizma. Uz Grke imamo najslabije povjerenje građana u institucije. Nedostaju nam postignuća s kojima se građani mogu poistovjetiti, poput ovog na SP-u u Rusiji. Dalićev tim otišao je na SP bez velikih očekivanja javnosti, a Zdravko Mamić pobjegao je u BiH. Tako je zapravo stručnom stožeru i igračima učinio veliku uslugu ostavivši ih da se u miru pripreme. Izbornik je prvi put nakon niza godina mogao samostalno slagati popis igrača i birati taktiku a da mu nitko ne bdije nad treninzima ili iz lože suflira kao Čačiću u Francuskoj 2016. Dakle, uspjeh reprezentacije ima svoju logiku u stručnosti, izvrsnosti i zajedništvu igrača, kao i izostanku upletanja Zdravka Mamića. Mnogi su to prepoznali i poistovjetili se s pobjedama i karakterom momčadi koja se vraća iz rezultatskog ambisa i prolazi dalje u nokaut-fazi. Upitno je koliki je broj građana sudjelovanjem u slavlju slao i poruku političkoj eliti. No nema dvojbe da je među masom i znatan broj nezadovoljnih građana s utopijskim očekivanjima da uspjeh reprezentacije može biti poticaj boljitku našeg društva.
S tim u vezi - može li takvo sportsko (nogometno) zajedništvom potrajati i preliti se u širi, pozitivniji društveni kontekst, uključujući i promjene u HNS-u?
- Ono nije moguće na duži rok. Evo primjer nastupa Thompsona na dočeku. Jedan dio javnosti to kritizira zbog njegova stalnog koketiranja s fašističkom ostavštinom NDH, dok ga drugi dio podržava i smatra velikim domoljubom. Niz je i drugih razdjelnica koje bismo mogli navoditi. Držim da je jedini realni dugoročni pozitivni poticaj moguć kroz začetak promjena u HNS-u. Međutim, pitanje je koliko su one ostvarive. Većina čelnih ljudi HNS-a sve ove godine slijedila je Zdravka Mamića. Već se duže vrijeme u medijima govori da je HDZ-ovac Marijan Kustić predvodnik promjena u HNS-u. HDZ je pak dugi niz godina sve skupa nijemo promatrao. U vrhu je HNS-a niz potrošenih ljudi poput Vrbanovića, Svetine, Vučemilovića, Kulušića, Srebrića, Marića, Lucića, itd. Neki od navedenih lijepo su se družili sa Sanaderom i Horvatinčićem u VIP ložama tijekom SP-a u Rusiji. Može se očekivati da će svi oni, kao i do sada, biti neskloni ikakvim promjenama. Posebice ako one znače i njihov odlazak s funkcija. Treba biti naivan da bi se vjerovalo u promjene u HNS-u bez velikog otpora tih ljudi. Smjena Šukera uz ostanak kompromitiranih Mamićevih suradnika bila bi samo potvrda poslovice da jedna lasta ne čini proljeće, odnosno da sve ostaje po starom. Dakle, tu sam pesimist i bit ću sretan ako se prevarim i da uskoro u HNS-u vidimo nova lica. Ljude bez mrlja u karijerama s jasnim progresivnim idejama i stavovima poput Šimića, Pletikose, Stanića i mnogih drugih.
NEZREO ODNOS
Može li sad, i u kolikoj mjeri, vezano uz nogometnu euforiju, doći do promjena nabolje i u drugim sportovima, ulaganjima u sportske dvorane, igrališta?
- Infrastruktura je zasigurno jedan od ključnih problema našeg nogometa, kao i našeg sporta uopće. Neki prvoligaši na tribinama nemaju ni pristojne WC-e, a s prvim kišama neki se travnjaci pretvaraju u oranice. O trening-kampovima ili uvjetima u manjim sredinama da ne govorimo. Naši su nogometaši čudo s obzirom na uvjete za rad. I sad na tom pitanju nakon SP-a u Rusiji opet vidimo nezreo odnos politike prema sportu. Predsjednica, Vlada, zagrebačko poglavarstvo i mnogi drugi ovih dana bezuvjetno podržavaju gradnju nacionalnog stadiona. Gotovo da ih ništa drugo u svezi sa stanjem i devijacijama našeg nogometa ne zanima. Uostalom, kao da je sudbina megalomanskih projekata dvorana za rukometni SP 2009 iza kojih je stajala Sanaderova vlada pala u zaborav. Nitko od političkih aktera ne otvara teme stanja postojećih stadiona i sportske infrastrukture općenito, a kamoli da predlaže rješenja.
Od domoljublja i slavlja se ne živi, trebamo početi više raditi, kažu sad mnogi. Vaš komentar?
- Od domoljublja može živjeti dio politike, estrade i kulture. I to na visokoj nozi. Ostali građani moraju raditi na sebi, svojim znanjima i vještinama kako bi mogli pristojno živjeti. Ako se nešto od vrhunskih sportaša može naučiti, onda je to kultura rada i odricanja bez koje nema napretka i uspjeha. Ni osobnog ni kolektivnog, pa tako ni nacionalnog.
(D.J.) GORAN-PAVEL ŠANTEK SPORT JE VRLO VAŽAN I UTJECAJAN, ALI MANJE OD POLITIKE ILI EKONOMIJE
Sport, uključivo i nogomet, može se promatrati i analizirati i na antropološkoj razini. Dr. sc. Goran Pavel Šantek o tome je napisao monografiju: Dinamo - to smo mi! Antropološki ogledi o Dinamu i njegovim navijačima. S tim u vezi, i našom temom, razgovarali smo i o širem kontekstu nedavnih nogometnih zbivanja.
Kad govorimo o antropologiji sporta, gdje je tu nogomet, kako on kotira u tom području, da se tako izrazim?
- Kao najpopularniji svjetski sport nogomet je dobio važno mjesto unutar istraživanja antropologije sporta, a načini na koje se on razmatra su različiti, primjerice propituje se njegova veza s društvenim i kulturnim vrijednostima, njegovo moderniziranje kroz koje igričnost ustupa mjesto rezultatu, a estetika racionalnosti i, između ostaloga, njegova identitetna važnost za zajednicu.
Svjedočili smo golemnoj euforiji oko uspjeha naših nogometaša u Rusiji, no koliko je sport općenito pokretač promjena, uključujući i nacionalnog identiteta, možemo li govorirti i o pozitivnim i o negativnim stranama svega toga?
- Posebnu kvalitetu euforiji vezanoj uz uspjeh Vatrenih na Svjetskom prvenstvu u Rusiji i vrijednost našem društvu i ljudima daje činjenica da se ona ni u jednom trenutku nije izmaknula samokontroli aktera na različitim razinama, i nije počela pokazivati patološke značajke preko različitih oblika nasilja ili drugih društvenih negativnosti.
Sport se tu dobro pokazao u svojoj ulozi fenomena koji je iznimno sposoban izazivati emocije velikoga broja ljudi i koji je u suvremenim društvima ponajbolji medij integracije na različitim razinama, od lokalne do nacionalne. Sve se to izvrsno moglo vidjeti i tijekom trajanja prvenstva u Rusiji i za dočeka reprezentativaca u Zagrebu i njihovim matičnim mjestima. Već samo zbog pokazane količine izraženih emocija, a emocije su, kako im i samo ime kaže, ono što nas pokreće, primjetan je potencijal i motivacija za pozitivnu društvenu promjenu. Hoće li se ona zbiti ili ne ovisi o mnoštvu čimbenika jer sport je, ne zaboravimo, samo jedan od "igrača" u društvenom polju, u pogledu utjecaja na zbivanja "na terenu" sigurno manje važan od politike ili ekonomije. O negativnim je stranama ovoga što se sada zbiva u ovom trenutku teško govoriti.
INSPIRATIVNA PRIČA
Koliko je masovni izlazak ljudi na ulice bio svojevrsni "ispušni ventil" naroda, frustriranog svakodnevnim problemima...?
- Bez konkretnoga kvantitativnoga ili kvalitativnoga istraživanja stanovništva možemo govoriti samo na razini dojmova. Zasad se stječe dojam da su Vatreni poželi ovolike simpatije ljudi upravo i zbog toga što su se distancirali od ikoje političke opcije ili stranke. Zapravo, njihovo ponašanje možemo iščitati i kao lekciju političarima i politici. Naime, kako neki istraživači govore, ponajveći je problem političara i politike zatomljivanje, prilikom javnoga djelovanja, vlastitoga ega i koristi, odnosno sa sobom na druge načine povezanih skupina. Za razliku od toga, u svijetu profesionalnoga nogometa potpuno je drukčije. Igrači žive od igranja za klubove i u odnosu prema toj zaradi ove svote koje se spominju kao nagrade od FIFA-e ili države minorne su za njih. Da je bit javnoga djelovanja u davanju sebe za društvo i naciju, a ne u uzimanju od njih za sebe, jedna je od najsnažnijih poruka Vatrenih ne samo za političare nego za sve nas u ovoj zemlji.
Može li takvo sportsko (nogometno) zajedništvo potrajati i preliti se u širi, pozitivniji društveni kontekst?
- Apsolutno, uspjeh reprezentacije na Svjetskom prvenstvu, kao jedna izrazito inspirativna priča, primjetno je pridonio ponosu i optimizmu građana Hrvatske, njihovu većem samopoštovanju te poboljšanju stavova o zemlji, njezinu potencijalu i poželjnim aspiracijama. Kako pokazuju mnoga istraživanja, to može imati izraziti utjecaj na razvoj zemalja, poboljšanje njihova ekonomskog statusa i društvene situacije. Ako ćemo to znati mudro iskoristiti, nema razloga da tako ne bude i u nas.
POZITIVAN OSJEĆAJ
Može li ovaj nogometni uspjeh potaknuti razvoj i napredak u drugim sportskim granama?
- Kako je sportska zajednica i u nas povezana, može se očekivati da će se povećana pozitivnost u jednom sportu odraziti i na druge. Kratkoročno će se sigurno npr. više djece odlučiti trenirati nogomet, no velik će izazov za nadležne institucije biti stvoriti adekvatan infrastrukturni okvir da bavljenje sportom u ovoj zemlji bude pristupačno svima koji to žele.
Od domoljublja i slavlja se ne živi, trebamo početi više raditi, kažu sad mnogi. Vaš komentar?
- Od slavlja se doista ne živi, no za slavlje se živi, slavlja su bitne odrednice naših pojedinačnih (npr. uz rođenje ili vjenčanje) i kolektivnih života (npr. uz neovisnost ili postajanje viceprvacima svijeta), slavlja su ono posebno, nesvakodnevno vrijeme koje daje ljepotu i značenje našim svakodnevnim osobnim i kolektivnim životima. Domoljublje je također vrlo pozitivan osjećaj za jednu naciju i dobro usmjereno može značajno povećati solidarnost između njezinih pripadnika, pravedniju distribuciju društvenoga bogatstva i ukupni osjećaj zadovoljstva životom u njoj. No bez rada nema ničega, to pokazuju i naši Vatreni, svatko od njih teškim je radom došao do svoje pozicije u klubu i reprezentaciji. U svijetu profesionalnoga nogometa ništa se ne dobiva povlasticom, sve se stječe sposobnošću kao i mukotrpnim radom. Na nama je svima da takav obrazac rada i stjecanja pozicija te sukladne vrijednosti prenesemo u sve svoje sredine i društvo u cjelini.
(D.J.)