Sjajan uspjeh nogometne reprezentacije Hrvatske na Svjetskom prvenstvu u Rusiji ponovno je aktualizirao i pitanje infrastrukture u Hrvatskoj, odnosno neadekvatnosti stadiona za igranje viceprvaka svijeta. Stadioni su nam zastarjeli, neki i "prave rugobe", i možda je konačno došao trenutak da se i u Hrvatskoj napokon nešto pokrene o tom pitanju, nakon što praktički po cijeloj Europi gledamo kako niču moderni stadioni.
I dok traje rasprava treba li se koncentrirati na izgradnju nacionalnog stadiona ili pak kroz izgradnju ili rekonstrukciju postojećih učiniti da hrvatska reprezentacija ima adekvatne uvjete u više gradova diljem Hrvatske, predsjednik i suvlasnik NK-a Osijek Ivan Meštrović iznio je ideje o načinu financiranja tog projekta. Meštrović je i posebni savjetnik predsjednika Hrvatskog nogometnog saveza Davora Šukera te jedan od začetnika ideje izgradnje nacionalnog stadiona.
- Osobnom imam dva viđenja rješenja pitanja nacionalnog stadiona, kroz komercijalizaciju imena ili preko crowdfundinga. Izgradnja preko komercijalizacije imena, kao što je to primjerice Allianz napravio u Münchenu, Torinu i Nici, u našem bi slučaju značila da u toj ulozi bude neka od većih hrvatskih tvrtki, pa bi se, na primjer, stadion mogao zvati INA Arena. Kroz komercijalizaciju imena, odnosno određenu naknadu, moglo bi se ostvariti i do 50 posto troškova za izgradnju stadiona, dok bi ostalo pokrio HNS, koji bi bio i vlasnik. Druga opcija je romantičnija, riječ je o ideji kojom se bavim nekoliko mjeseci, a to je izgradnja nacionalnog stadiona preko crowdfundinga, i to hrvatske dijaspore, kojoj i sam pripadam.
Meštrović je i pojasnio na koji način, istaknuvši kako je hrvatska dijaspora i sada najveći investitor u Lijepu Našu.
- Više od četiri milijuna Hrvata živi izvan Domovine, a oni su i najveći ulagači u Republiku Hrvatsku, samo prošle su godine uložili više od dvije milijarde eura. U kontekstu raseljavanja, to su sve tužne priče, a na ovaj bismo način napravili spomenik našoj dijaspori i to onim naraštajima koji su napustili Hrvatsku 20-ih, 30-ih ili 50-ih godina prošlog stoljeća. Obitelji bi donirale novac kroz jednu transparentnu web-platformu, a na svakoj bi sjedalici novoga stadiona bilo ugravirano ime njihova pretka koji je napustio Domovinu i godina kada je to bilo. Imali bismo stadion kapaciteta od 35 do 50 tisuća mjesta, koji bi kasnije i Hrvati iz dijaspore obilazili, razgledali te gdje bi cijeli svijet vidio jedan novi pristup crowdfundingu - pojasnio je Meštrović način realiziranja izgradnje nacionalnog stadiona na ovaj način. G. Roguljić