Slanutak je namirnica visoko vrijedna za ljudsku prehranu, a u mnogim je zemljama važan izvor bjelančevina, koje povećavaju apsorpciju željeza i kalcija. Poboljšava rad slezene i djeluje diuretički. Slanutak je izvrstan izvor mangana, minerala koji sudjeluje u procesu dobivanja energije iz proteina i ugljikohidrata te sudjeluje u sintezi masnih kiselina, neophodnih za održavanje zdravog živčanog sustava i važnih u procesu proizvodnje kolesterola za stvaranje hormona.

Slanutak je dostupan tijekom cijele godine, suh ili konzerviran. Suhi slanutak obično se prodaje u rinfuzi na tržnicama i u specijaliziranim dućanima hrane, dok se u većini dućana i supermarketa prodaje konzerviran, cijeli u slanoj otopini. Prilikom kupovanja slanutka u rinfuzi obratite pažnju na njegovu žućkastu boju, koja mora biti ujednačena.
Suhi slanutak ima neograničenu upotrebu, ali duljim stajanjem njegova se tvrdoća povećava, a time i vrijeme kuhanja. Konzervirani slanutak ima trajnost do pet godina. Višak kuhanog slanutka možete čuvati u hladnjaku nekoliko dana u zatvorenoj posudi.
Osnovna priprema slanutka je kuhanje, nakon čega se može pripremiti na razne načine, kao predjelo, juha, glavno jelo ili prilog, pa čak i kao sastavni dio deserta.

Prije kuhanja, slanutak je potrebno preko noći namočiti u hladnoj vodi, najmanje 4 sata, pa čak i do 24 sata. Nakon što ga ocijedite i dobro isperete pod mlazom tekuće vode, slanutak stavite u vodu u omjeru 1:3 i pustite da voda zavrije u nepokrivenoj posudi. Zatim posudu poklopite i slanutak kuhajte 1,5 – 2 sata.
Salate sa slanutkom imaju raspon od vrlo jednostavnih do vrlo maštovitih kombinacija raznih namirnica.
Pire od slanutka može se dodati i u pripremi pogačica od pšeničnog bijelog brašna, ali u drugim zemljama nije neuobičajno pripremati kruh, pizzu, krekere, palačinke ili bline od slanutkova brašna. Talijanska pučka kuhinja obiluje takvim receptima.
Ni talijanska tjestenina ne može bez slanutka, pa tako makarone možete poslužiti uz umak od rajčice s dodatkom pancete, luka, slanutka, kadulje i ružmarina, dok farfalle (tjestenina u obliku mašnica) poslužite uz umak od pirjanog špinata i slanutka s dodatkom češnjaka i timijana. Arapska kuhinja ponudit će musaku od patlidžana i slanutka koja se poslužuje uz njihovu tanku pogaču, a egipatske pržene kuglice od slanutka, falafel, poslužuju se uz tahini umak.
Juhe sa slanutkom mogu biti bistre i guste. Bistra juha može sadržavati samo slanutak uz dodatak začina i malo krušnih mrvica, dok specijalitet talijanske kuhinje, juha od slanutka sa špinatom i malo tjestenine, uz dodatak maslinova ulja i ribanog parmezana, daje punoću okusa tipičnog za mediteransko podneblje. Guste se, pak, juhe kombiniraju s drugim mahunarkama, češnjakom ili bundevom.

Slanutak kao dodatak mesnim jelima dolazi u kombinaciji s piletinom i janjetinom, rjeđe sa svinjetinom. Osobita su mesna jela pripremljena na marokanski ili mediteranski način. Kod prvog se dodaje obilje povrća i slanutak s egzotičnim začinima poput cimeta, kima, klinčića i đumbira, a mediteranska verzija je ona uz dodatak ružmarina i kadulje.
Da slanutak možete pripremiti i s ribom, dokazuje portugalsko jelo s usoljenim bakalarom koji se moči i kuha, a prilikom pirjanja mu se dodaju okusi luka, češnjaka, čilija i slanutka. Poslužuje se s kuhanim jajima i maslinama.
Kao prilog ili malo jelo slanutak dolazi u kombinaciji s obiljem raznovrsnog povrća, kus-kusom ili rižom, a u domaćoj varijanti probajte ga s ječmom. Slanutak može biti i dio nadjeva za tikvice i paprike. Svakako najzanimljiviji nadjev od slanutka je onaj za pržene slatke raviole, koji se sastoji od usitnjenog slanutka, naribane čokolade, malo cimeta i kuhanog voća. Je li tu kraj kombinacijama? Vjerojatno ne. Okušajte se i sami i pripremite vlastitu. J. Kn.