Objavljeno 20. srpnja, 2018.
Mnogi stručnjaci smatraju da bi učinkovitije bilo uložiti u sportsku infrastrukturu diljem Hrvatske
Hoće li država ulaganjem u tzv. nacionalni stadion, o kojemu se sada intenzivno govori, počiniti još jednu veliku pogrešku, uz bezbrojne koje su počinjene tijekom proteklih 28 godina, u kojima je u samostalnoj Hrvatskoj zahvaljujući državi rastao i razvijao se samo Zagreb, dok su sve ostale sredine bile prepuštene same sebi?
Ovo pitanje jednostavno se logično nameće ljudima u Slavoniji, a vjerojatno podjednako i u Dalmaciji, Međimurju, Istri ili Kvarneru. Ministar državne imovine Goran Marić istaknuo je u srijedu da je gradnja nacionalnog nogometnog stadiona potrebna i da se to mora napraviti što prije. "Ggradnja nacionalnog stadiona ne samo da je realna, ona je potrebna. To se mora napraviti što prije i ako se tome ozbiljno pristupi, za najkasnije tri godine stadion može biti završen", izjavio je Marić. Proteklih dana mnogi su isticali da je od nacionalnog stadiona važnija izgradnja nogometne infrastrukture diljem Hrvatske. "Jedno ne isključuje drugo, i mora biti novca. Država potroši na mnoge stvari, često i nepotrebne. Samo malo racionalizacije i sve se to može financirati", pojasnio je Marić.
Održivost projekta
Ministar financija Zdravko Marić o nacionalnom stadionu mnogo je realniji. On kaže kako treba voditi brigu o financijskoj i poslovnoj održivosti takvog projekta. Marijan Kustić, dopredsjednik Hrvatskog nogometnog saveza u HRT-ovoj emisiji Otvoreno, izjavio je kako ne može HNS sam graditi stadion. Kazao je kako su vlasnici tih stadiona lokalne uprave i samouprave te da im HNS može biti partner. On je stava da bi nacionalni stadion trebao imati svaki grad.
U Rijeci je sagrađen novi stadion na Rujevici, u čemu, koliko je poznato, država nije sudjelovala. U Osijeku privatni vlasnik NK Osijek u suradnji s gradom kreće u gradnju novog nogometnog stadiona. Zašto bi se u Rijeci i Osijeku stadioni gradili privatnim novcem, a u Zagrebu novcem svih građana Hrvatske, i to samo zato što bi se taj stadion zvao "nacionalni", iako bi vjerojatno na njemu utakmice igrao Dinamo, možda Lokomotiva, Rudeš ili Zagreb?
Na pitanje da nam prokomentira ideju gradnje nacionalnog stadiona u Zagrebu, poznati i nagrađivani osječki arhitekt Oliver Grigić kazao nam je kako mu nije poznato postoji li bilo gdje u svijetu stadion koji je nacionalni i na kojem nastupa samo nacionalna vrsta, "jer to nema smisla".
- Bio bi to bačen novac. Poznato je da se kod nas uglavnom neadekvatno održava i ono što se koristi svakodnevno. A sada zamislite sagraditi prostor koji će stajati desetke milijuna eura koji neće biti često u funkciji. Također je i upitno sagraditi jedan takav stadion, na jednoj lokaciji. Što će to značiti, da reprezentacija neće igrati ni u Splitu, Rijeci, Osijeku...? Dakle svi bismo valjda trebali putovati u Zagreb ako želimo gledati nastup reprezentacije. I ako će taj jedinstveni stadion biti u Zagrebu, postavlja se pitanje kakva je to decentralizacija zemlje. Zar Vlada ne govori neprestano o potrebi ravnomjernog razvoja zemlje? Ravnomjerni razvoj podrazumijeva stvaranje jednakih uvjeta za sve građane. Mislim da bi cilj ulaganja države i HNS-a trebao biti u podizanju kvalitete svih stadiona na kojima nastupaju nogometne ekipe. Javnost će sigurno zanimati koliko će od spominjanih 28 milijuna dolara, koliko je od nastupa na Svjetskom nogometnom prvenstvu zaradio HNS, doći u bazu. Koliko će novca biti uloženo u podizanje kvalitete travnjaka na nogometnim terenima, koji su u vrlo lošem stanju, a potom na podizanju kvalitete sigurnosti i udobnosti na stadionima? Takvim ulaganjima stvarala bi se kvalitetna infrastruktura u svim dijelovima zemlje, zahvaljujući kojoj bi, također uz nogometne kampove za najmlađe uzraste, stasavali mladi sportaši. Ne samo da bi oni sutra zarađivali milijune, nego zbog toga što danas djeca sjede pred računalom neusporedivo više vremena nego što ga provode s loptom. Sjetimo se što se u Hrvatskoj dogodilo nakon uspjeha Janice i Ivice Kostelića. Sva su djeca željela skijati. I sada će sva djeca željeli trenirati nogomet. Treba iskoristiti ovu euforiju u promociji kako nogometa, tako i drugih sportova. Dakle po meni bi bilo bacanje novca s gradnjom jednog, monofunkcionalnog stadiona - kaže Grigić.
Bandićev plan
Politolog Anđelko Milardović kaže kako bi sasvim logično bilo da HNS dio novca zarađen na Svjetskom nogometnom prvenstvu uloži u razvoj nogometne infrastrukture u cijeloj zemlji, a da gradnju stadiona u Zagrebu financira Grad Zagreb.
- I tako će taj stadion koristiti Dinamo i nisam za to da se gradnja stadiona u Zagrebu financira novcem svih hrvatskih poreznih obveznika. Bila bi to centralizacija. Stadion u Zagrebu trebao bi graditi Grad ili Dinamo - kaže Milardović.
Gradonačelnik Zagreba Milan Bandić najavio je da će revitalizirati projekt gradnje stadiona star desetak godina, tzv. Plavi vulkan. Stadion bi bio kapaciteta 35 tisuća mjesta i stajao bi između sto i 200 milijuna eura. Prema Bandićevu planu, Zagreb bi financirao 70 posto troškova, dok bi 30 posto osigurali Vlada i HNS.
Igor Mikulić/Krešimir Lacković
poruka
BIO BI TO BAČEN NOVAC
USKRAĆENOST DRUGIH SPORTOVA
Puno obećanja bilo je i nakon svjetskog zlata Tina Srbića, no on i dalje trenira u skromnim uvjetima. Stoga, neki sportaši iz tzv. manjih sportova (preciznije, manje plaćenih) najavom gradnje velebnog stadiona mogli bi se itekako osjećati uskraćeno. Osječki gimnastičar Robert Seligman nije išao u procjene kako bi u ovom slučaju država dala bogatima, a ne siromašnima. Pitao se je li to uopće pije svega interes hrvatskog nogometa. "Moj je dojam da ovo nije inicijativa iz kompletne nogometne obitelji. Treba čuti što o tome misle i ostali, vodeći hrvatski klubovi, pa i oni iz manjih, niželigaških klubova koji, vjerujem, imaju svoje predstavnike u tijelima HNS-a. Smatraju li i oni da im je potreban nacionalni nogometni stadion ili je nešto drugo potrebnije hrvatskom nogometu. Drugo je pitanje ponovne centralizacije. Golem uspjeh koji su ostvarili naši dečki iz hrvatske nogometne reprezentacije uspio je ujediniti Hrvatsku. Gradnjom nacionalnog stadiona i centraliziranjem svega ponovno u Zagreb ta ujedinjenost koja sada vlada brzo bi se pretvorila u rascjepkanost ili razjedinjenost. Hrvatska nogometna reprezentacija treba igrati u svim gradovima Hrvatske, u kojima, naravno, za to treba stvoriti uvjete. Zar nije prekrasno bilo uoči Svjetskog nogometnog prvenstva u Rusiji kada je naša reprezentacija u Osijeku dočekala Senegal? Uvijek se postavlja pitanje zbog čega bi država trošila novac na gradnje takvih objekata kada ćemo naći stotine drugih stvari u koje je možda korisnije uložiti taj isti novac. I tu ne mislim samo na ulaganje u sport", kazao je Seligman.
Orlando Rivetti
sportski novinar (Rijeka)
Obnoviti Poljud i Rujevicu, pomoći Osijeku...
Ideja nacionalnog stadiona čisti je promašaj. Hrvatska reprezentacija treba igrati u velikim nogometnim centrima, u Osijeku, Splitu, Zagrebu i Rijeci. Stoga bi bilo bolje obnoviti Poljud, pomoći u što bržoj gradnji novog osječkog stadiona, za koji postoje ozbiljni planovi ili u Rijeci povećati kapacitet na 12 tisuća mjesta, što bi, vjerujem, bilo dovoljno za utakmice reprezentacije. Naravno, u Zagrebu je također potreban stadion, ali to je isključivo problem Milana Bandića i neka on svojim novcem radi što god hoće. Ne smatram kako bi se i finale Kupa prema uzoru na Wembley trebalo igrati na nacionalnom stadionu. Dokaz je tome posljednja utakmica u Vinkovcima, gdje je bila sjajna atmosfera i pun stadion. Znači i reprezentacija, ali i finale Kupa trebaju se igrati diljem Hrvatske. Dojam je kako je spominjanje nacionalnog stadiona u Vladi bila floskula, nešto što se događalo u trenutku euforije. Treba vidjeti kako će se razmišljati za mjesec ili dva.
Marko Bilić
urednik sportske redakcije Slobodne Dalmacije (Split)
Reprezentacija treba igrati po cijeloj Hrvatskoj
Veliko NE nacionalnom stadionu zbog više razloga. Mala smo zemlja i u ovom trenutku takav objekt nam nije nužan. Lijepo bi bilo imati nešto grandiozno, ali ima puno važnijih stvari u ovom trenutku za trošenje novca. Mnogo bi kvalitetnije bilo ulagati u nogometne kampove, a ne u nacionalni stadion na kojem će se igrati četiri-pet utakmica godišnje, eventualno finale Kupa ili u deset godina finale Europske lige ili nekog međunarodnog natjecanja. Doista ne znam kako su to koncepcijski zamislili u HNS-u, ali moj je dojam da bi se gradnjom nacionalnog stadiona reprezentacija Hrvatske pozicionirala samo u Zagrebu i izgubio bi se ponovno dodir s narodom, koji je sada stečen nakon ovoga velikog uspjeha. Nije li ljepše bilo što se primjerice utakmica sa Senegalom igrala u Osijeku? Smatram da je puno svrhovitije renovirati stadione u Splitu, Rijeci, Osijeku, dakako i u Zagrebu, jer reprezentacija treba igrati po cijeloj Hrvatskoj.