Anita, jedna od protagonistica AMC-jeve dramske serije “Ljudska vrsta”, čiju treću sezonu možemo ekskluzivno gledati na Pickboxu (prve dvije također su dostupne), robot je u alternativnoj sadašnjosti dizajniran da preuzme kućanske poslove i olakšava život ljudima. Oči joj sjaje neprirodnom nijansom tirkizne. Kad krvari, izlazi plava tekućina. Njezini pokreti su besprijekorni, glas joj je umirujući i nesputan.

- Glavni dio serije je pitanje što je to što nas čini ljudima – kaže britanska glumica Gemma Chan, koja utjelovljuje Anitu, na početku intervjua.



Studirali ste pravo. Jeste li oduvijek potajno željeli postati glumica?
- Nisam bila od onih klinaca koji su očajnički željeli postati glumci. Istina, glumila sam i pjevala, ali to je bio samo usputni hobi. Kao klinka bila sam jako sramežljiva, a u glumi sam pronalazila slobodu. Tada nisam znala da gluma može biti nečiji stalni posao od kojeg možeš živjeti. Nije mi to prošlo kroz glavu sve dok nisam upisala fakultet. Sviđalo mi se to iskustvo studiranja, ali rano sam shvatila da ne želim raditi kao pravnica. Zatim sam u tajnosti otišla na prijamni ispit za dramsku školu.

Što vam je dalo hrabrosti za taj korak?
- Ako pronađete nešto oko čega ste strastveni, morate se okušati u tome. Čak i ako ne uspijete, razočaranje je privremena stvar. Kajanje traje zauvijek.

U slučaju da niste upali u dramsku školu, biste li radili u pravničkoj tvrtki? Jeste li imali rezervni plan?
- Nisam. Odbila sam posao u pravničkoj tvrtki i prijavila sam se u samo jednu dramsku školu. Silno sam željela pohađati Drama Centre jer sam načula da je najteža. Ne znam što bih radila da nisam upala. Ne bih potpuno odustala.

Što ste izveli na audiciji?
- Odabrala sam prilično loše, neprikladne stvari. Htjela sam izvesti vrlo mračan monolog pa sam odabrala “Cenzor” Anthonyja Neilsona, što je bilo potpuno pogrešno za mene. Uoči audicije krenula sam na večernje satove glume, ali ne želim kriviti nekog drugog što sam bila loša.

Jeste li pohađali dramu za buduće pripadnike A-liste?
- Ne. Pohađala sam znanost. U jednom trenutku željela sam raditi za NASA-u i biti astrofizičarka, pa sam pohađala fiziku, matematiku i kemiju prije nego što sam shvatila da vjerojatno nisam dovoljno pametna da to radim. No, još me uvijek jako zanimaju kozmologija i astrofizika.

Kako ste prvi put čuli za “Ljudsku vrstu”?
- Pročitala sam vijest da je britanska producentska kuća kupila prava na originalnu švedsku verziju. Prilično neobično za mene, poslala sam taj članak svom agentu i rekla mu da imam dobar osjećaj u vezi s tom serijom. Poželjela sam otići na audiciju i dobiti makar mizernu ulogu. Dugo nakon toga pratila sam novosti i ništa nije objavljivano, a onda sam poslije šest mjeseci dobila poziv na audiciju. Već nakon prve dobila sam ulogu. Prije odlaska pogledala sam trominutni foršpan švedske verzije, a nakon što sam angažirana, namjerno nisam pogledala cijelu seriju, jer nisam htjela da na bilo koji način utječe na moju izvedbu. Premisa je jednaka, ali ton je potpuno dručiji; naša je serija možda malo mračnija, a naši roboti su malo realniji nego u švedskoj verziji.

Jeste li u početku imali viziju kako se treba ponašati kao robot, ili ste to naučili tek tijekom priprema?

- Radili smo sa sjajnim koreografom punih mjesec dana prije početka snimanja. U početku su grupne treninge pohodili samo članovi glavne glumačke postave, a kasnije su nam se, na dan ili dva, pridružili čak i gostujući glumci. Poslije smo nastavili s individualnim treninzima, sve dok nismo ispolirali i najmanje pogreške. Nema šanse da bismo mogli bez tih priprema, jednostavno ne bismo znali otkuda krenuti.

Pripremio: Adrian ANDREJEK