Galeriju fotografija iz Slavonije i Baranje pogledajte OVDJE.

Moskva je pod okupacijom hrvatskih navijača bila već noć prije utakmice. Hrvatske pjesme treštale su iz mnogih ugostiteljskih objekata oko stadiona, i naravno, na Crvenom trgu i oko njega. Na dan finala glavni ruski grad postao je još „kockastiji“.

Procjenjuje se kako je oko 20.000 hrvatskih navijača stiglo na finale. Nisu svi imali ulaznice, ali ako su imali dovoljno novca, mogli su ih nabaviti na crnom tržištu. Cijene su se kretale između 1500 do 2000 eura. U Moskvu je stiglo i mnoštvo naših poznatih sportaša predvođenih košarkašem Darijom Šarićem. Ma svi Hrvati koji su imali i najmanju mogućnost, bili su u nedjelju na Crvenom trgu ili u Nikolskajoj ulici, gdje je opet bilo najviše navijanja i pjesme. Samo za razliku od polufinala kada su u njoj glasniji bili Englezi, ovaj put dominacija je bila posve na strani naših navijača. Francuza je bilo, ali su se držali nekako povučeno. Sve je bilo u znaku – Hrvatske, kockica, i dakako, Thompsona. Njegove pjesme, a najviše ona Lijepa li si, čule su se sa svih strana u Nikolskajoj. U podne je na ulasku na Crveni trg raširena i ona najveća zastava koja je zaštitni znak naše navijačke populacije. Atmosfera je doista bila sjajna, a ni optimizma nije nedostajalo.
- Ne smijemo puno piti prije utakmice. Treba se sačuvati za proslavu kada postanemo prvaci svijeta – bila je jedna od optimističnih navijačkih poruka.
Hrvatska navijačka vojska oko 16 sati polako se počela premještati prema stadionu. Orile su se poznate navijačke uspješnice moskovskim metroom. Naši su fanovi još jednom „odigrali“ odličnu utakmicu koja je privukla veliku pozornost svih koji su se tog dana našli u centru Moskve. No, nije to bila samo utakmica za nas i Francuze. Finalni susret pripada navijačima iz cijelog svijeta, pa se oko stadiona Lužnjiki doista moglo vidjeti nogometne zaljubljenike sa svih strana našeg planeta. Doista je to bio svijet u malom, a na njegovu vrhu bila je – Hrvatska.