U predvečerje najveće utakmice u povijesti hrvatskog sporta samo nam je jedna osoba pala na pamet za prigodan razgovor. Miroslav Ćiro Blažević, izbornik koji je vodio našu reprezentaciju na putu prema svjetskoj bronci 1998. godine, zbog čega je tada dobio titulu "trener svih trenera".

U srijedu, 11. srpnja 2018., točno 20 godina nakon što je Hrvatska predvođena Ćirom osvojila svjetsku broncu, taj je rezultat nadmašen. Hrvatska će večeras igrati u finalu Svjetskog prvenstva. Protiv reprezentativaca zemlje koji su tada bili domaćini i svjetski prvaci, protiv reprezentacije koja je svladala tada Hrvatsku u polufinalu Svjetskog prvenstva, što je tada bila duboko utisnuta rana u Ćirino srce.

Ovih dana Ćiro je često u medijima. Dojam je da je živnuo. Kao uostalom i cijela nam zemlja. Zovu ga sa svih strana, ali nikako nije želio odbiti, kako sam kaže, "naš Glas Slavonije".
- Sine, znam koliko cijela Hrvatska drhti ovih dana, pa tako i ja, isto se ponašam kao moj narod. Ali, premda sam toliko toga već prošao i doživio, moram priznati da je meni još teže - započeo je u svom stilu Blažević i argumentirao svoje duševno stanje.
- Sve sam to prošao. Znam koliko je detalja važno da bi se napravilo ovakav rezultat. I zato sam jako napet. Drhtim jer se bojim hoće li naš stožer to prepoznati. Znam, uvijek je lijepo kada se pobijedi pa se i neke loše stvari zaboravljaju, a kada se gubi, onda se sve secira. Sada u ovoj situaciji sigurno nam neće trebati mikroskop da bismo tražili pogreške.

Već sada je Hrvatska ostvarila veliki rezultat. U finalu Svjetskog nogometnog prvenstva dosad je igralo samo 13 zemalja.
- Čovječe, pa o nama danas priča cijeli svijet. Ovo je čudesno. Ali, nemojmo na ovome stati. Možemo postati svjetski prvaci. Moramo iskoristiti sve svoje kapacitete. I vjerujem da su igrači toga svjesni kolika je pred njima odgovornosti i kakva im se prilika nudi. Velika je odgovornost na našem izborniku. Treba na svemu čestitati kakve je dosad sve poteze vukao Ladić.
Mislite Dalić?
- Da, mislio sam na Dalića, ispričavam se obojici, ali Ladić i Dalić su kao prst i nokat. Ladićeva uloga u stožeru je vitalna. On je tihi mudrac i veliki znalac. Ja ih najbolje poznam.

Zanimljivo, u finalu će se suprotstaviti dva vaša "sina". Zlatko Dalić bio Vam je pomoćnik u Varteksu, a Didieru Deschampsu, izborniku Francuske, bili ste trener u Nantesu.
- Eto, hvala ti što si se toga sjetio. Stvarno sam puno toga u životu proživio pa se sada i ovo događa da ću u finalu vidjeti svoje sinove.

Kakvog se sjećate Didiera Deschampsa? Prije svega, ljudske osobine. Igračke su nam dobro poznate.
- Sjajan. Karakter i kao igrač. U Nantesu sam mu s 18 godina dao kapetansku traku. Već tada je pokazivao iznimne liderske osobine. Osvojio je kao kapetan svjetski naslov i sada je na putu da osvoji to i kao trener. Genijalan je strateg, posebno se divim ovome što je učinio protiv Belgije. Mislim kako će to biti velika strateška i viteška bitka. Suprotstavit će se dva strateška znalca. Za pobjedu trebat će puno mudrosti.

Ima li je dovoljno Zlatko Dalić?
Naravno. Prema svemu dosad viđenom. Vidim ga kako kontrolira situaciju, kako je pozitivnu energiju i vjeru u sebe prebacio na igrače. Jako je postojan. I vjernik je. To mu očito jako puno pomaže u ovoj situaciji kada je pritisak ogroman.

Dalić Vas je znao nazvati, tražiti od Vas savjete. Što biste mu sada uoči finala savjetovali?
- Mi smo se ranije čuli, pitao me što treba napraviti da bi bio kao ja. A ja sam uspostavio pravu dijagnozu. Ja se sigurno ne bih s njima mogao ovako ponašati kao što se ponaša on. Sada da me nazove ne bih mu imao što savjetovati. Pa što ću mu ja više savjetovati. Pa on je ušao u finale Svjetskog prvenstva, a ne ja!

Vi ste "trener svih trenera". A što je onda Dalić.
- Još veći od mene. Preuzeo je titulu od mene. Ostvario je veliki rezultat u još težim okolnostima nego što sam ih ja imao. Nogomet je evoluirao. Otišao je u smjeru žustrine, brzine, puno se više daje pozornost na taktičkom nadmudrivanju negoli u ono vrijeme kada sam ja vodio reprezentaciju. Danas je puno teže voditi takve kolosalne igrače kao što ih mi imamo i kao što ih uostalom imaju sve reprezentacije koje igraju na Svjetskom prvenstvu. Dalić je u takvoj konkurenciji ostvario veliki rezultat i s pravom se može nadati i još većem. Zato je Dalić već sada još veći od mene.

Prisjećanje na 1998. neizostavno je u svim domovima, pa tako i u mome. Kod nas tako u kući, kada se pokrene priča o Svjetskom prvenstvu 1998. godine u Francuskoj, uvijek se izgovori rečenica koju ste izrekli nakon polufinala Svjetskog prvenstva. Podsjetit ću vas, tada ste rekli: Imam osjećaj da smo propustili nešto puno veće od finala. Smatrate li i danas kako smo već tada mogli igrati finale Svjetskog prvenstva, a s obzirom na izgled Brazila i njihova najboljeg igrača Ronalda i biti svjetski prvaci.
- Uh, teško mi je uvijek kada me netko kao ti sada na to podsjeti. I danas jeb.. sebi sve po spisku i ludu glavu što sam uradio. Teško mi je s tim živjeti što sam uradio, što nisam bio pravi i vukao najbolje poteze. Da, doista, samog sebe krivim što tada nismo postali svjetski prvaci. Ne volim se na to više ni vraćati. Možemo, molim te, o tome nekom drugom prilikom. Sad je vrijeme da pričamo o ovim sjajnim dečkima koji su nam donijeli toliko radosti, a siguran sam da nas mogu još više razveseliti.

HNS je pozvao kompletnu reprezentaciju iz 1998. na čelu s Vama u Rusiju. Mora se priznati, lijep potez. Vatreni iz 1998. na tribini, a Vatreni iz 2018. na terenu. Idete li u nedjelju u Rusiju?
Ne, neću ići. Dobio sam poziv, ali sam se zahvalio. Nije da ne mogu, ali nisam u dobrim odnosima sa Savezom. Znate, ovaj vaš Slavonac Šuker. Zapravo, on je moj Bosanac. Veliki je egoist. Nitko njega ne zanima sa strane. Samo je on sam sebi važan.


Na koji način možemo ovaj već sada veliki uspjeh iskoristiti u hrvatskom nogometu? Što je to propušteno, a nismo iskoristili nakon 1998.?
- Kada smo 1998. osvojili broncu, Hrvatska je baš izašla iz rata. I imala je tada vitalnijih svari napraviti od nogometa. Danas i možemo i moramo iskoristiti ovaj kolosalan rezultat. Kako? U svemu je bitna strategija. Adekvatno usmjeriti sve naše kapacitete. No, čisto sumnjam da te kapacitete ima Šuker. Taj nije u stanju ništa afirmativno riješiti. Zato nisam baš optimist kako će se ovaj rezultat iskoristiti za pozitivne stvari u hrvatskom nogometu.

Ćiro, ponovno se vraćam na tu ‘98. Tada smo rekli, ovo se neće ponoviti. A evo, ponovilo se i doživjeli smo. Može li nam se, za koju godinu, ponoviti 2018.? Da se Hrvatska bori za naslov svjetskog nogometnog prvaka?
Može, sine, siguran sam u to. Pa pogledajte tu našu Slavoniju. Kakav je to koncentrat talenata. Kažu loše se živi, ljudi odlaze, a kod nas u Slavoniji i dalje ima toliko darovite djece. Uvijek izbacite nekog vrhunskog igrača za reprezentacije. I prije je tako bilo i sada, i siguran sam i ubuduće. Cijela naša zemlja doista je fenomen u stvaranju i izbacivanju takvih vrhunskih nogometaša. Zato sam siguran da ćemo u dogledno vrijeme afirmirati nove generacije igrača i da na sljedeći uspjeh nećemo čekati 20 godina.

Želimo Vam onda da i Vi još bar jednom doživite nešto slično.

- Hvala ti, sine, i ljubim te zbog tih lijepih riječi. Daj Bože da nam se ponovi - rekao nam je Ćiro jedan jedini. Hrvatski "The special one".